Ante Rebić i Marko Livaja su u 60. minuti utakmice protiv Varaždina razmijenili “petice” i zagrljaj zato što su tada jedan drugoga zamijenili. Odnosno, Livaja je ušao u igru umjesto Rebića. Pitanje je što je o toj rotaciji tada mislio 32-godišnji krilni napadač koji je s Livajom i generacijski vezan, iako par tjedana mlađi. Vjerojatno bi cijelom hajdučkom puku, kao i već spomenutom dvojcu bilo draže da se takvi prizori događaju pri proslavama gola. Malo su ih ove sezone režirali Rebić i Livaja. Zapravo, samo jedan i to onaj protiv Lokomotive kada je Rebić zabio na asistenciju Livaje. Baš je to bila utakmica koju će jedan pamtiti po prvijencu za Hajduk, a drugi po ozljedi stražnje lože koja ga je odvojila od nogometa na pet tjedana. Tada je kapetan Hajduka kirurški precizno pogodio Rebića koji je s 8 metara poluvolejom između trojice Lokosa poslao loptu u mrežu.
To je za sada bilo sve što je ovaj pakleni dvojac iskreirao, ali štošta je na takvo što utjecalo. Prvo se, početkom sezone, kada je Livaja bio zdrav, nezgodno ozlijedio Rebić, a potom se, baš kad je Rebić hvatao ritam i kontinuitet, ozlijedio Livaja. Nisu na Poljudu to tako ovog ljeta projicirali. Hajdukova “devetka” i “desetka” trebali su, nakon određenog perioda, žariti i paliti hrvatskim nogometom. Iako su u 33. godini života i dalje mogu raditi razliku, ma koliko dob bila na leđima. Ipak, teško da je bilo tko od njih dvojice suradnju zamišljao tako da ulaze u igru jedan umjesto drugoga. Nisu se do sada nikako uspjeli “pogoditi” na terenu, a posljedično su svi ljubitelji dobrog nogometa ostali uskraćeni za poneku čaroliju u reži dvojca koji je od golobradih dana pokazivao da zna i može surađivati. No, evo već neko vrijeme su obojica zdravi i samo je pitanje trenutka kada će ih Gonzalo Garcia biti naprosto primoran upariti u napadu.
A prva sljedeća utakmica stiže u subotnje poslijepodne kroz najveću utakmicu hrvatskog nogometa, derbi Dinama i Hajduka. Derbi u kojem su uloge malo drugačije raspoređene. Hajduk je opet lovac, a Dinamo lovina. Okrenuo se nekako i momentum obzirom da su Kovačevićevi nanizali par dobrih rezultata, a Garcijini su u nekakvom kontra ritmu. No, ima ona stara, već dobrano ofucana, da se pred derbi sve briše. Sve što je bilo prije nestaje i na tapetu je samo tih 90 minuta nogometa. I ima još jedna sportska stara. Kaže da su najveće utakmice i pozornice stvorene za najveće igrače. Maksimir će ove subote i biti najveća i najgledanija pozornica, a utakmica je oduvijek najveća. A Ante Rebić i Marko Livaja su za današnji Hajduk veliki igrači. Veliki igrači koji jedva čekaju pokrenuti lov suigrača na lovinu. I to od prve minute, a ne s klupe.
Naravno, Gonzalo Garcia će odabrati kao i uvijek, po radu na treningu kroz tjedan. No, valjda je i on svjestan količine kvalitete koja leži u ovom dvojcu, a do sada je zbog mnogočega potpuno neiskorištena. Baš je derbi ta utakmica koja opet može Bijelima okrenuti sezonu, može ih uoči dvije posljednje utakmice isturiti u ulogu favorita za jesenski naslov prvaka. No, za takvo što mora Hajduk na Maksimiru slaviti. Ne znamo uopće kakvu bi utakmicu očekivali, ali nisu hrvatski derbiji posljednjih sezona naročito lijepi, valjda zato što je utrka zagustila, ulog je veći no što je nekad bio. No, kakva god utakmica bila, Gonzalo Garcia bi naprosto morao nekako upariti Rebića i Livaju jer je možda baš derbi ta utakmica u kojoj obojica mogu naprosto iskaliti sve nakupljene frustracije. A bilo ih je zasigurno i kod jednog i kod drugog.
O njihovom se nogometnom znanju ne treba trošiti riječi, koliko god se može brujati da više “to nije to” i da više nisu igrači kakvi su nekad bili. Nitko, ipak, ne može poreći da su Livaja i Rebić klase. A klasa je vječna. Nadalje, riječ je o igračima koji jedini u Garcijinom kadru mogu napraviti nešto ni iz čega. Onda kad se protivnik najmanje nada. Jer je njihovo razumijevanje nogometne igre na razini više, ma koliko Rebić bio sporiji, a Livaja manje produktivan. Oni u derbiju naprosto moraju igrati. Moraju igrati jer najveće utakmice i najboljih igrača izvlače najbolje. A Livaja i Rebić su unatoč svemu najbolje što ovaj Hajduk, koji je u blagom padu, može ponuditi.
I da, nije Garciji lako u napad poslati Rebića i Livaju jer onda nekoga mora “izgubiti”. Nekoga iz napadačke linije. Obzirom na Šeginu formu, ne bi imalo rezona da on bude taj, a onda ostaje jedino Iker Almena. Ma, zapravo uopće nije važno kako se zove taj igrač koji bi zbog Rebića i Livaje morao na klupu. Naprosto su, reći ćemo, takva dva igrača, ili takve dvije glave, takva dva paketa, jedini koji u subotu “sami” mogu srušiti Dinamo na Maksimiru i vratiti Hajduk na prvo mjesto.
Što će Garcia odlučiti, pitanje je. Opet, treba se odvažiti na takav potez, a s druge strane se ne može puno izgubiti. Hajduk tom kombinacijom jedino može dobiti. Da, u derbijima odlučuju nijanse, a tako će vjerojatno biti i ovog puta. A Livaja i Rebić definitivno mogu biti karte kakve dinamo u sastavu ipak – nema. Jedino što bi Garcia trebao napraviti jest položiti ih na stol. Hoće li se, zaista, odvažiti na takav potez?
