Nogometaši Rijeke izborili su četvrtfinale SuperSport Hrvatskog kupa pobjedom 4:1 protiv Mladosti iz Ždralova, ali važnost ovog rezultata daleko nadilazi samu utakmicu i konačni ishod. Bila je to večer koja je potvrdila nekoliko ključnih stvari o aktualnom prvaku Hrvatske – da ima karakter, da zna reagirati kada posrne, da u svojim redovima ima dovoljno iskustva za prebroditi krizne minute, ali i da se određeni problemi iz početka sezone još uvijek opasno provlače. Upravo ta mješavina otpornosti i ranjivosti obilježila je dvoboj koji će Riječani pamtiti ne zbog suparnika, nego zbog puta kojim su došli do prolaza.
Rijeka je u Ždralovima krenula u gotovo najjačem sastavu, što je od starta odavalo Sanchezovu namjeru – Kup i Europa ostaju prioriteti sve dok u njima postoji realna šansa i sportska logika, a rotacije se neće raditi po inerciji, nego planski. Stoga su se na terenu od prve minute našli gotovo svi ključni igrači, uključujući i Tonija Fruka, što je jasna poruka da strateg iz Španjolske ovakve utakmice vidi kao priliku za nadogradnju forme i povratak samopouzdanja. No, unatoč na papiru snažnom sastavu, stara boljka ponovno je isplivala – nesigurnost na vratarskoj poziciji.
U prvom dijelu susreta Rijeka je ponovno primila pogodak nakon pogrešne procjene kapetana Zlomislića, što se ove sezone, barem u percepciji navijača, pretvorilo u svojevrsni obrazac. Pogodak domaćina samo je dodatno pritisnuo momčad koja je u posljednjim tjednima ionako igrala s teretom nedovršenog posla u prvenstvu i Europi. Bio je to trenutak koji je testirao mentalitet aktualnog prvaka – ne toliko zbog rezultata, koliko zbog činjenice da se momčad našla u situaciji gdje mora reagirati brzo i odlučno, bez panike i bez pada u ritmu.
U nastavku je Rijeka djelovala pribranije, svjesna da do prolaza može doći samo ako pojača intenzitet i brzinu igre. Indikativno, Sanchez je u nastavku dvoboja premijerno isprobao i mladog vratara Aleksu Todorovića, potez koji nije bio samo taktički, već i simbolički. U trenutku kada je stabilnost na golu postala jedna od ključnih tema sezone, trener je poslao jasnu poruku: postoji konkurencija i postoji alternativa. Iako mladi vratar gotovo da nije imao posla jer je susret već bio prelomljen, taj potez mogao bi se pokazati važnim za tjedne koji slijede – i za razvoj Todorovića i za jasniju hijerarhiju unutar momčadi.
Drugi ključni trenutak dogodio se u vrhu napada. Sanchez se prvi put nakon dugo vremena odlučio za tandem dvaju klasičnih napadača – Duje Čop i Adu-Adjei – i taj se eksperiment pretvorio u demonstraciju napadačke širine. Adu-Adjei je svojim kretnjama razbijao obranu domaćih, a Čop je osjetio ono što samo iskusni golgeteri prepoznaju – da je stigao njegov dan.
I doista, u nešto više od petnaest minuta učinio je ono što je obilježilo cijelu karijeru: zabio je tri gola i vlastitim iskustvom, mirnoćom i instinktom okrenuo utakmicu u korist Rijeke. No, hat-trick u Ždralovima nije bio samo ključ preokreta, već i povijesni trenutak hrvatskog nogometa.
Čop je tim pogocima postao prvi igrač u povijesti Kupa koji je zabijao za Hajduk, Dinamo i Rijeku – tri najtrofejnija hrvatska kluba. Njegov put do tog rariteta počeo je još 2009., kada je kao mladi napadač Hajduka zabio hat-trick Moslavini, nastavio se 2021. u dresu Dinama protiv Orijenta 1919., a kulminirao sada, u bijelom dresu, u trenutku kada je njegovoj momčadi trebao lider.
Još od dolaska na Rujevicu prošle zime, Čop se upisao u usku elitu napadača koji su tresli mreže u HNL-u za sva tri velika kluba – prije njega to su uspjeli samo Mate Dragičević i Franko Andrijašević. Hat-trick protiv Ždralova otvorio mu je i novo poglavlje u klupskoj povijesti Rijeke: postao je osmi igrač Bijelih koji je zabio tri ili više pogotka u jednoj kup utakmici, pridruživši se Liniću, Sharbiniju, Kramariću, Tomasovu, Gavranoviću, Čolaku i Bušnji. Nije to, dakle, bio tek još jedan statistički izlet – bio je to pečat dugovječnosti i dokaz da će Duje Čop, gdje god igrao, uvijek pronaći put do mreže.
Nakon susreta, Čop je ostao isti – skroman, sportski i fokusiran na momčad.
– Svaka čast dečkima iz Ždralova, dali su sve od sebe, baš su se dobro borili, ali mi smo pokazali da smo kvalitetniji i na kraju pobijedili. Bilo je teško, znali smo da će biti tako i drago mi je što smo se uspjeli vratiti. Hat-trick? Hvala Bogu. Drago mi je da mogu pomoći momčadi. Sve utakmice su teške, sve su bitne, a na kraju je jedino bitna pobjeda.
Rijekin preokret u Ždralovima bio je puno više od običnog prolaska. Bio je to podsjetnik da momčad ima karakter, da zna odgovoriti kad zapne, da ima napadače sposobne prelomiti utakmicu, ali i da u ovom trenutku sezona još uvijek visi o nekim krhkim detaljima – poput vratarskih pogrešaka koje su ove večeri možda bile preživljene, ali bi neke druge mogle biti preskupe.
A sada slijedi ono što bi moglo definirati cijelu jesen. U subotu (18.00) na Rujevicu stiže Vukovar, jedini SHNL ligaš koji je ove sezone posramio Rijeku pobjedom koja je ostavila dubok trag i u javnosti i u svlačionici. To je dvoboj koji Sanchezu služi kao psihološki lakmus-papir uoči odlučujućeg europskog ogleda s Celjem sljedećeg četvrtka. Ako Rijeka svlada Vukovar, a realno, mora, momčad će s dvije pobjede u nizu, i uz puni nalet samopouzdanja, dočekati europski ispit koji bi mogao potpuno preokrenuti ton sezone.
Kup je, dakle, donio prolaz, ali i puno jasniju sliku o Rijekinoj stvarnoj snazi, slabostima i mogućem smjeru. A ako je suditi po karakteru prikazanom nakon zaostatka, ova momčad još uvijek ima puno toga za reći ove sezone.
