Najnovija afera u zagrebačkom zdravstvu mogla bi zadati ozbiljan udarac zagrebačkoj gradskoj vlasti s Tomislavom Tomaševićem na čelu jer se stvara dojam da nije nimalo drukčija od onih prethodnih, te da Možemo nipošto nije imun na afere.
Međutim, pomnija analiza ovih afera, uključujući i aferu Hipodrom, pokazuje da iza njih zapravo stoje kadrovi iz vremena Milana Bandića te strukture povezane s HDZ-om. Prošlotjedno uhićenje ravnatelja Klinike za psihijatriju Sveti Ivan iz Jankomira, Vladimira Grošića, komentirano je kao još jedan korupcijski slučaj povezan s Tomaševićem.
Međutim, iz pouzdanih izvora iz bolnice doznajemo da suradnje između Grošića i Tomaševića uopće nije bilo. To je potvrdio i Grošić u svojoj obrani koju je iznio nakon uhićenja. Iako istražitelji tvrde da je pogodovao izvođačima koji su radili na uređenju dnevne bolnice, te preko radova izvlačio novac, za što je dobivao i razne nagrade, on tvrdi da nije bilo kršenja zakona.
Objektivni razlozi
Javnu nabavu, što mu također istražitelji zamjeraju, a upozorio je na to i gradski ured za reviziju, rascjepkao je kako ne bi morao provoditi natječaje za izvođače, te je navodno pogodovao pojedinim poduzetnicima. Jedan od njih, Radoslav Rodić, već je godinama poznat u građevinskom sektoru kao osoba sklona kontroverznim poslovnim rješenjima, ali je unatoč tomu uspio dobiti i poslove u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan.
Grošić je u svojoj obrani opisao kako je do toga došlo. Naveo je da je od osnivača Grada Zagreba bio upućen da obnavlja Dnevnu bolnicu za ovisnost u okviru sredstava koja će mu tijekom godine biti na raspolaganju. Zbog toga je provodio postupke jednostavne nabave, a tvrdi da je u svakom slučaju odabran ponuđač s najnižom cijenom. O svim radovima, kaže, redovito je izvještavao Upravno vijeće, što je vidljivo iz zapisnika tog tijela. Ističe da ni on ni Kristina Bosak, glavna sestra bolnice koja je također uhićena, nisu ostvarili nikakvu osobnu korist.
Radovi koje je revizija označila kao plaćene, a neizvedene, prema njegovim riječima nisu realizirani iz objektivnih razloga: travnjak se čekao do službenog otvorenja Klinike, elektroormar nije bio spojen jer objekt nije bio u uporabi, stolice su ostale u skladištu dobavljača zbog bojazni od krađe, dok se oborinska odvodnja nije mogla spojiti jer je izgradnja Šoljanove ulice prekinula postojeće cijevi. Naglašava se, međutim, da objektivni razlozi ne mijenjaju činjenicu da je problematično ako je nešto plaćeno kao izvedeno, a nije izvedeno. Kristina Bosak opisala je svoju ulogu u nabavi kao formalnu, tvrdeći da je potpisivala zapisnike o izvedenim radovima i preuzetoj robi tek nakon što su druga tijela Klinike izradila plan nabave, raspisala nabavu, provela postupak, sklopila ugovore i obavila kontrolu izvedenog. Svoju moć odlučivanja i nadzora opisala je kao minimalnu.
Zadržala naknadu
Radoslav Rodić iznio je potpuno suprotnu verziju. Tvrdio je da je njegov prvi kontakt s Klinikom za psihijatriju Sveti Ivan bio upravo preko Kristine Bosak, i to 2022. godine. Ona je, prema njegovim riječima, tražila preporuku za projektanta za adaptaciju Dnevne bolnice za ovisnost, a on je preporučio društvo Arhitem d.o.o. Na njezin zahtjev izrađivao je troškovnike koji su objavljivani uz poziv za dostavu ponuda na mrežnim stranicama Klinike. Na te je pozive konkurirao preko svojih tvrtki Tehno Concept d.o.o., Life Concept d.o.o. i Installation Tehno System d.o.o. Kaže da je ponekad preporučivao natječaje i tvrtkama Soldat d.o.o. te Brombauer projekt d.o.o. kad se on nije stigao prijaviti, pri čemu naglašava da je poslove zapravo odradio on, a spomenuta društva zadržala su naknadu. Kontakte s Vladimirom Grošićem opisuje kao isključivo operativne, vezane uz izvođenje radova.
Navodi da zna da je Klinika radove financirala kroz veći broj jednostavnih nabava iz vlastitih prihoda, ali da on nije bio odgovoran za to niti detaljno poznaje Zakon o javnoj nabavi. Oštro odbacuje tvrdnje da je bilo komu davao mito, uključujući i Kristinu Bosak. I dok Grošića uglavnom opisuju kao možemovca, on je u vrhu Klinike za psihijatriju bio još u vrijeme Milana Bandića. Surađivao je tada, kao i sada, s Mirelom Šentijom Knežević, koja je i u Bandićevo vrijeme, kao i sada u Tomaševićevo, bila pomoćnica gradskog pročelnika za zdravstvo.
Na visokoj poziciji u gradskim zdravstvenim i socijalnim strukturama od Bandićeva je vremena još i Romana Galić, koja je svojedobno blisko surađivala sa Zvonimirom Šostarom, nedavno pravomoćno osuđenim pročelnikom za zdravstvo za vladavine Tomaševićeva prethodnika. Šostar je dobio pet i pol godina zatvora zbog afere “suhi led”, odnosno zbog izvlačenja novca iz gradskog proračuna preko precijenjenog i na nekim lokacijama neprovedenog čišćenja klima-uređaja metodom suhog leda.
Izvlačenje novca
Šostar je zbog te afere uhićen 2016. s još nekoliko osoba. Teretilo ga se da je kao pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Grada Zagreba od početka 2006. do kolovoza 2013. godine oštetio Grad za više od 38 milijuna kuna omogućivši svom poslovnom suradniku Davoru Ljubiću da njegova tvrtka Ekoturs ilegalno zaradi milijune na poslovima koji stvarno nisu obavljeni. Naime, riječ je mahom o poslovima čišćenja ventilacijskih sustava u sportskim dvoranama Grada Zagreba, pri čemu se plaćala skupa metoda suhog leda. Međutim, utvrđeno je da ta metoda praktično uopće nije korištena, da veće količine suhog leda nikada nisu ni nabavljene, nego se provodilo jednostavno čišćenje, što je Grad stajalo oko 52 milijuna kuna, umjesto stvarno odrađenog posla vrijednog tek nešto više od 13 milijuna kuna.
Dio izvučenog novca Ljubić je, prema optužbi, dao Šostaru, a usto je njega i njegovu obitelj “častio” luksuznim putovanjima po svijetu. Šostaru je pravomoćnom presudom, u sklopu proširenog oduzimanja imovinske koristi, naložena i predaja nekretnina u vrijednosti od 730.016.11 eura, osobnog vozila u vrijednosti od 6529 eura te mu je naloženo da u korist države plati 344.336,52 eura. Ljubiću je, pak, naloženo “na ime oduzete imovinske koristi u visini od 4.325.851,11 eura predati nekretnine i platiti državi 4.026.300,55 eura”.
Osim Mirele Šentije Knežević i Romane Galić, koje su drmale gradskim zdravstvom i u Bandićevo, ali i sada u Tomaševićevo vrijeme, naši sugovornici ukazuju i na Lidiju Hrastić Novak, koja je bila najbliža Šostarova suradnica, a sada je v. d. ravnatelja Doma zdravlja Zagreb – zapad. Upravno vijeće imenovalo ju je nedavno, nakon što je po nalogu europskog tužiteljstva bila uhićena ravnateljica tog doma zdravlja Jelena Rakić Matić. Nju EPPO tereti za malverzacije u obnovi nakon potresa.
Isti model
Sumnja se da je Rakić Matić, koja je nakon otvaranja istrage dala ostavku, s još dvoje suradnika manipulirala postupkom nabave radova na obnovi kako bi osigurali da posao dobije unaprijed odabrana tvrtka. Nešto slično učinio je Grošić u Jankomiru. Namještanje natječaja u slučaju Doma zdravlja navodno je tražio vlasnik tvrtke koji je također završio pod istragom.
Nakon toga, kako je rekonstruirao EPPO, u tom domu zdravlja odlučili su provesti postupak jednostavne nabave za radove na obnovi, a prema dogovoru svih aktera, pozivi za dostavu ponuda bili su poslani samo onim tvrtkama čije im je podatke dostavio otac zaposlenika tog doma zdravlja koji ima vlastitu firmu.
Od pozvanih tvrtki, samo je tvrtka osumnjičenog 58-godišnjaka imala valjanu ponudu te je dobila posao na obnovi zgrade doma zdravlja u ukupnom iznosu od 635.791,25 eura. Novac im je u međuvremenu i isplaćen, i to 345.096,77 eura na teret dvaju fondova EU-a, te 290.694,48 eura na teret Grada Zagreba.
