Dugi zalet, pa vraćanje lopte na gol-crtu. Sve u 94. minuti. Tako je Liverpool izbjegao 7. poraz u katastrofalnom prvenstvu. A Federico najbolji dio svoje prošlosti
U srijedu navečer stigla je snimka iz Engleske. Liverpool-Sunderland, Premier liga. Odmah smo ga prepoznali: to je naš Federico Chiesa, konačno u igri. Pogledajte kako leti na otvorenom, neuhvatljiv, kao one večeri na Wembleyu kad smo iz džepa domaćina i izumitelja igre uzeli europski naslov. Potreban je trenutak da shvatim detalj: Fede ne trči prema neprijateljskom golu, nego prema svome… Kao neki starci koji autocestom idu protiv prometa.
Što se dogodilo
—
Što se događa? Ono što se događa je da u 94. minuti kod 1-1 Roefs, vratar Sunderlanda, iznenađuje neuravnotežene Redse vrlo dugim bacanjem koje oslobađa Isidora na pustoj polovici igrališta. Anfield se sprema oplakivati 7. poraz u nesretnom prvenstvu. Ali Chiesa se pogrbio, lovi protivnika, vraća se oko njega, leti iza Alissona koji izlazi s vratnice i spašava na liniji. Stadion eksplodira, suigrači ga grle, komentator viče: “Kakva obrana!”. Junak za izbjegnut gol, onaj tko ih je stigao zabiti. Nije bitno. Osjećao se korisnim za momčad i to mu je konačno izmamilo osmijeh na lice, iako je u igru ušao tek u 83. minuti. Taj svirepi bijeg unatrag smisao je njegove pretrpljene sadašnjosti, on nije jurio samo za Izidorom, nego i za Chiesom koja je bila, najbolji dio njegove prošlosti, u stihovima Dietricha Bonhoeffera, njemačkog pjesnika i teologa: “Oh, kad biste znali gdje je put koji se vraća, dugi put u zemlju djece…”. To mu želimo, ne golove, reprezentaciju ili Svjetsko prvenstvo, već vedrinu čovjeka i radost djece koja igraju.
