S vremena na vrijeme postavlja se pitanje “za milijun eura” o budućnosti Europske unije. Neki tvrde, samo što nije propala, drugi ukazuju na veliku krizu koja vlada u europskoj obitelji, a mnogi su blagi optimisti i misle da će EU preživjeti. Reforme posrću, a očekivanja često nadmašuju rezultate.
Kako bi se EU mogao dalje razvijati: povećana suradnja, federalna država ili možda raspad? Od svog osnutka, Europska unija kontinuirano se reformira i prilagođava novim izazovima i promjenjivim zahtjevima. Nema konačan oblik ni kompetencije. Umjesto toga, dinamika i promjena u srži su njezina postojanja.
Zagovornici europskog ujedinjenja redovito pozivaju na istinsku europsku federaciju, snažnu Europsku uniju s blisko integriranim državama članicama. Ali ne misle svi tako. I tu počinju problemi. Njemački politički analitičari upozoravaju da se reforme ne provode, iako europski političari stalno o njima govore.
The Council building shines orange 🧡 in support of @UN_Women’s campaign to end #ViolenceAgainstWomen.
Gender-based violence remains a daily reality for far too many.
It has no place in the EU or anywhere in the world.
There is #NoExcuse. pic.twitter.com/7VfPuCmUbu
— EU Council (@EUCouncil) November 24, 2025
Njemački motor
Poticaj za reforme, naglašavaju, dolazi od država članica ili institucija Europske unije. EU svake godine objavljuje svoje izvješće o stanju Unije koje često identificira daljnje korake prema integraciji. Oni se mogu odnositi ili na interakciju između institucija ili na pojedinačna područja politike. Tijekom financijske krize 2010-ih, njemačka vlada često je preuzimala inicijativu za stabilizaciju eura. Druge države članice, uključujući Francusku, samostalno su razmatrale učinkovitost paketa za spašavanje eura.
U tom kontekstu, krajem 2012. predsjednik Vijeća, zajedno s predsjednikom Komisije Barrosom, predsjednikom Euroskupine i predsjednikom ESB-a, objavio je strateški dokument o dovršetku Ekonomske i monetarne unije. Ubrzo nakon toga pozvao je na “ponovno utemeljenje Europe” i zalagao se za suverenu, ujedinjenu Europu. Ministri vanjskih poslova EU-a više su puta davali preporuke za reforme, a naravno, i Europski parlament redovito se zalaže za jačanje EU-a. Iste godine Europski parlament predstavio je Bijelu knjigu o budućnosti Europe. I sve je na kraju ostalo mrtvo slovo na papiru.
Raspon tema kojima se bave prijedlozi reformi izuzetno je širok. Institucionalno se razmatra zajednički proračun za eurozonu i zajednički ministar financija. Europski parlament već neko vrijeme raspravlja o transnacionalnim izbornim listama kako bi ojačao europski karakter Parlamenta. Nadalje, institucije se moraju pripremiti i za pristupanje novih članica u istočnoj i jugoistočnoj Europi. U području ekonomske i socijalne politike takav se sustav već dugo razmatra. Razmatra se i europski ekvivalent nacionalnih agencija, poput fonda EU-a za osiguranje za slučaj nezaposlenosti, agencije EU-a za zapošljavanje i agencije za inovacije.
Regionalni kolaps
Stalno su na dnevnom redu i nove teme, ekologija, energetika, a sada i pitanje rata i mira. “To uključuje klimatsku i ekološku politiku, postizanje uravnotežene gospodarske budućnosti u postkoronavirusnoj eri, digitalnu transformaciju, održivo rješenje dužničke krize država članica, demografske promjene, zdravstvenu politiku i sposobnost zajedničkog globalnog djelovanja suočenog s usponom novih sila. Unija se mora suočiti s ovim i drugim izazovima u nadolazećim godinama i pronaći inovativna, kreativna rješenja. To nije lak zadatak”, stav je njemačkih analitičara.
Dugo slavljeno kao najučinkovitiji alat vanjske politike EU-a, proširenje se različito doživljavalo kao vođeno normativnim idealima, geopolitičkom strategijom ili pragmatičnom stabilnošću. No ruska invazija na Ukrajinu 2022. otkrila je koliko su te motivacije i dalje fluidne – i osporavane. Autori Marius Ghincea s Europskog sveučilišnog instituta i Laurentiu Plesca sa Sveučilišta u Bukureštu tvrde da je transformacija pokretala proširenje, ali se sada i to promijenilo.
“Primarni cilj EU-a bio je održati red, izbjeći regionalni kolaps i ograničiti utjecaj vanjskih aktera. Zahtjevi za reformama su ublaženi, a proširenje je postalo manje usmjereno na transformaciju, a više na obuzdavanje. Ova dinamika omogućila je uspon takozvanih stabilokracija – režima koji su nudili retoričku podršku ciljevima EU-a, dok su istovremeno odugovlačili ili poništavali demokratske reforme. Vjerodostojnost EU-a je patila. Na Balkanu su građani postajali sve skeptičniji prema procesu pristupanja koji su smatrali politički motiviranim i strateški ambivalentnim.” Ruska invazija na Ukrajinu u punom opsegu 2022. označila je prekretnicu. Proširenje je dobilo novu logiku: razgraničenje.
Vrte se u krug
Proširenje više nije bilo samo alat transformacije ili stabilizacije nego je postalo dio šire geopolitičke strategije povlačenja jasnih granica između EU-a i njegovih protivnika. Ovo preoblikovanje proteže se i na Zapadni Balkan, gdje EU sve više pristupanje shvaća kao protutežu ruskom, kineskom i turskom utjecaju. Sve se više čuje i pitanje bez pravog odgovora, koliko su građani čije su zemlje ušle u EU imali od toga koristi.
“Kad biste građane pitali kakav je pozitivan utjecaj EU imao na njihove živote, mnogi bi se mogli mučiti s artikuliranjem konkretnih koristi”, tvrdi Bojana Zorić, analitičarka u Europskom institutu za sigurnosne studije. Tako se proširenje vrti u krug, EU ne želi nove članice, a ni oni koji su u europskoj čekaonici ne žele brzi ulazak. Stav je da do proširenja neće doći još godinama, barem do 2030. Teško da bi sve europske države u ovom trenutku propustile bilo koga, recimo Crnu Goru. Srbiju sigurno ne. Nagli pad popularnosti bilježi se i u Albaniji i Crnoj Gori, neočekivani porast na Kosovu, spor oporavak u Sjevernoj Makedoniji i Bosni i Hercegovini te stabilizacija na razinama koje nisu baš ohrabrujuće u Srbiji. Ovi trendovi, iako podložni varijacijama i različitim metodologijama, mogu pružiti opću sliku o tome u kojoj mjeri poruka o potrebi političkog ujedinjenja kontinenta odjekuje – ili ne – među europskim građanima.
Na summitu održanom 14. i 15. prosinca 2023., nacionalni čelnici u Europskom vijeću postavili su temelje za još jedan krug proširenja Europske unije. Šefovi država ili vlada trenutačno 27 država članica EU-a odlučili su otvoriti pregovore o pristupanju s Ukrajinom i Republikom Moldavijom. Objašnjavajući svoju odluku i dajući poticaj daljnjem procesu, čelnici su istaknuli da je proširenje “geostrateško ulaganje u mir, sigurnost, stabilnost i prosperitet”.
La mattinata dell’inaugurazione dell’Anno Accademico del Politecnico si chiude con il prestigioso intervento del Presidente Mario Draghi: “Il ritmo del cambiamento tecnologico sta accelerando. L’Europa deve recuperare terreno, adottare su larga scala le nuove tecnologie e… pic.twitter.com/OlkiaoXf9E
— Politecnico di Milano (@polimi) December 1, 2025
Rizični kapital
Upravo je Europsko vijeće mjesto gdje se odlučuje o proširenju. Ali, od nekog zaključka ili odluke do provođenja u praksi dug je, trnovit i težak put. Hrvatska je to dobro osjetila. Ukratko, mnogo će vremena proći do sljedećeg proširenja. Prekomjerna papirologija prijeti da će spriječiti Europu da se natječe na globalnoj razini, tvrdi Mario Draghi, bivši predsjednik Europske središnje banke. Poduzetnici u Europskoj uniji koji žele proširiti svoje poslovanje preko granica stalno se susreću s istom preprekom.
“Posljednjih godina diljem Europe osnovano je više startupova, potaknutih svjetski poznatim istraživačkim centrima u Velikoj Britaniji, procvatom tehnoloških sektora u Francuskoj i Njemačkoj, visokom prisutnošću rizičnog kapitala u Estoniji i snažnom podrškom mirovinskih fondova u Švedskoj. No glomazna birokracija – koja pokriva sve, od zahtjeva za zapošljavanje i zakona o zaštiti okoliša do financijskih propisa i pravila prikupljanja sredstava – može ugušiti tvrtke koje žele rasti“, stav je analitičarke Niki Kitsantonis. Jedan od ključnih ciljeva Europske unije bio je stvaranje jedinstvenog tržišta, ali propisi koji reguliraju sve, od licencija do zakona o radu, razlikuju se diljem trgovinskog bloka. Dakle, unatoč desetljećima pokušaja dužnosnika EU-a da smanje birokraciju i ujedine pravila, startupovi se moraju snalaziti u mnoštvu propisa.
“Vrag je u detaljima”, kaže Max Flötotto, viši partner u McKinsey & Company u Münchenu, koji pomaže startupovima u rastu. “Čak i ako postoji slična direktiva, provedba od zemlje do zemlje nije uvijek ista, što zahtijeva više posla i čini je složenijom.” “Europa se mora usuglasiti i konačno uspostaviti jedinstveno tržište kapitala”, smatra Peter Vesterbacka, finski poduzetnik.
Belgium’s Prime Minister says Russia will not be defeated — frozen assets will have to be returned to the Kremlin
Belgian Prime Minister Bart De Wever told La Libre that talk of Russia’s defeat is “a fairy tale and a complete illusion.” According to him, no one in the West… pic.twitter.com/jhR7VQKITC
— NEXTA (@nexta_tv) December 4, 2025
Nije im dobro
Izvješće Svjetskog ekonomskog foruma poziva na pojednostavljenje propisa i upozorava da bi zaostajanje u tehnološkim ulaganjima Europsku uniju moglo koštati 2 do 4 bilijuna eura do 2040., više od planirane potrošnje na zdravstvo, obranu i zelenu tranziciju zajedno. Europska unija planira sljedeće godine uvesti jedinstveni skup pravila za startupove kako bi im pomogla u rastu i poslovanju u cijeloj regiji. U srcu Europe, u Bruxellesu, stanje već dugo nije dobro. Nisu u dobrom stanju ni glavne institucije Europske unije, a kada je Bruxelles poslao zahtjev za obnovu, Europska komisija ocijenila je da je to preskupo.
“Bruxelles, dvojezična prijestolnica Belgije, nije samo dom institucija EU-a, koje zapošljavaju oko 50.000 ljudi. S populacijom većom od 1,2 milijuna, također ima vlastitu veliku gradsku upravu i od 1989. je jedna od tri poluautonomne regije u zemlji. Za jedan od najraznolikijih gradova na svijetu, čijih je oko 45 posto građana rođeno u inozemstvu, ovo predstavlja višedesetljetni eksperiment samouprave”, tvrdi Anton Jäger, predavač političkih znanosti na Sveučilištu Oxford.
Taj je napor sada pod ozbiljnim pritiskom. Već više od godinu dana Bruxelles nema funkcionalnu vladu. Znakovi disfunkcije – od rastućeg beskućništva do raspadajuće infrastrukture – gomilaju se, a na vidiku je fiskalna kriza ne baš drugačija od one u New Yorku 70-ih godina prošlog stoljeća. Eskalacija nasilja povezanog s drogom čak je neke navela da grad usporede s Marseillea u Francuskoj, koji je prepun kriminala. Čini se da se Bruxelles bliži kraju svog eksperimenta u urbanoj autonomiji. U svakom slučaju Bruxelles je profitirao time što je na neki način postao glavni grad ujedinjene Europe, ali su se u međuvremenu javili problemi koji se sada čine nerješivima.
Ustavna rupa
U neobično decentraliziranom sustavu, grad se prostire na 19 općina s vlastitim gradonačelnicima i birokracijama. Iznad njih nadvija se difuzna regionalna vlada, koja se sastoji od koalicije flamanskih i frankofonskih političara izabranih na vlastitim listama. Oni predsjedavaju gradom koji je, iako službeno dvojezičan, u praksi dugo bio uglavnom frankofonski.
“S pogoršanjem nasilja povezanog s drogom u gradu – ovog ljeta zabilježeno je više od 20 pucnjava – na vidiku se pojavila nuklearna opcija: savezni puč, u kojem nacionalnu vladu preuzima briselska vlada. Zlokobno je da je premijer Bart De Wever ismijao grad kao propalu državu i nagovijestio tretman sličan Međunarodnom monetarnom fondu. Učinkovito preuzimanje moglo bi se dogoditi kroz ustavnu rupu. Ako se smatra da je međunarodna uloga grada ugrožena, savezna vlada može djelovati kao čuvar njegova proračuna”, kaže Anton Jäger.
Šef kabineta iz sjene vlada EU-om
Toplo-hladno. Tako se mogu usporediti odnosi Europske unije s dvjema velesilama koje drmaju svijetom, SAD-om i Kinom. Europska unija nalazi se u geopolitičkom zagrljaju između dva najveća svjetska gospodarstva. I u tome se njezino vodstvo snalazi i ne snalazi. A sve su češća pitanja je li uopće današnji vrh koji vodi EU kompetentan za to. Neki komentiraju: kraljica u Komisiji i služavka u Vijeću. “Godinu dana nakon početka svog drugog mandata, predsjednica Europske komisije, poznata po svojoj kontroliranosti, kritizirana je zbog neutralizacije svog kolegija povjerenika dok slijepo slijedi 27 nacionalnih čelnika EU-a”, tvrdi Dave Keating, američki novinar koji prati europsku politiku u Bruxellesu za France24.
Problemi su se vidjeli i na predstavljanju proračuna. “Među onima koji poznaju Bruxelles rašireno je mišljenje da je kaotično uvođenje proračuna krivnja kontrolirajućeg stila vođenja Von der Leyen i njezina moćnog šefa kabineta, Bjoerna Seiberta. Dvadeset i šest povjerenika u kolegiju Von der Leyen (po jedan iz svake države članice EU-a, osim Njemačke koju ona predstavlja) uglavnom je bilo izvan procesa izrade proračuna. Prema unutarnjem izvoru, svaki je povjerenik obaviješten samo o vlastitom proračunskom okviru, ali nije dobio ukupne brojke sve do malo prije nego što je zamoljen da glasa o odobravanju prijedloga”, kaže američki novinar. Seibert često vuče konce, držeći povjerenike u neznanju do zadnjeg trenutka, što ih dovodi u krajnje neugodnu situaciju. Navodno desna ruka von der Leyen čak inzistira na potpisivanju svake javne izjave svakog povjerenika, što dovodi do kašnjenja i demoralizacije. “Mala klika uglavnom njemačkih dužnosnika oko von der Leyen vodi predstavu. I to je vjerojatno dovelo do neugodne scene u kojoj povjerenik za proračun ne zna što je u njegovu proračunu.” Zbog tog stila dobio je razne nadimke, posprdne, ali ionako birokratizirani Bruxelles još je više na udaru čvrste ruke.
“Von der Leyen uspješno se riješila svih povjerenika koji su joj predstavljali izazov u prvom mandatu: Francuza Bretona, ali i Nizozemca Fransa Timmermansa i Dankinje Margrethe Vestager. U drugom mandatu značajne odgovornosti dala je samo svojim vjernim lojalistima: Slovaku Marošu Šefčoviču, Latvijcu Valdisu Dombrovskisu i Nizozemcu Wopkeu Hoekstri. Oni koji bi joj mogli predstavljati izazov, poput Španjolke Terese Ribeire, stavljeni su na marginu. Rezultat je bio kolegij pobornika i pobornica, gdje se činilo da je sva politika osmišljena iz ureda von der Leyen, a zatim proslijeđena povjerenicima koji vode to područje politike na odobrenje.”
Krajnja desnica prijeti opstanku Europske unije
Da hrvatskog predsjednika pitate o sadašnjem vodstvu Europske unije, odgovor ne bi bio povoljan za njih. U svom stilu Milanović s vremena na vrijeme komentira prvu reprezentaciju iz Bruxellesa, a skeptičan je i prema Kaji Kallas, koja bi trebala biti jedan od ključnih europskih igrača. A politički događaji nimalo ne idu u korist ujedinjene Europe. Danas je krajnja desnica ponovo u maršu i u Britaniji, koja nije u EU-u, ali je važan partner i pokazuje kakvo je stanje u Europi.
O Francuskoj i Njemačkoj da se i ne govori. Macron je nepopularan, u Njemačkoj stalno raste popularnost krajnje desne stranke. Jedino se dobro drži talijanska premijerka, što nije dovoljno za jedinstvo EU-a. Da ne govorimo o Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj. Izazova je na sve strane, pa se tako Bruxelles ne može baviti temom proširenja ili stanja na Balkanu, koje je i dalje neizvjesno. Ruski utjecaj sve je čvršći u Republici Srpskoj i Srbiji, a osjeća se i u Crnoj Gori.
Događaji idu takvom brzinom da je nemoguće bilo što predviđati, a EU se koprca u vlastitim problemima, najviše zato što na vrijeme nije proveo reforme. Pomalo sliči Ujedinjenim narodima koji su izgubili svaki smisao, s jednom iznimkom: Bruxelles još ima novac koji dijeli, a za koji su svi zainteresirani. Kako članice EU-a, tako i oni koji godinama drijemaju u europskoj čekaonici.
