KOMIŽA – Danas Komižani slave blagdan sv. Nikole, zaštitnika putnika i pomoraca, svog dragog svetoga Mikule, a otok Vis ponovno diše u ritmu stoljetne tradicije koja se ne prekida već više od osam i pol stoljeća, piše Dalmacija danas.
Ove godine sveti Mikula donio im je brod iz donje Neretve – dar zemlje i ljudi koji su stoljećima bili povezani morem, ribom i mukotrpnim radom.
Uz brod stigla je i zemlja neretvanskih polja te sanduci mandarina koje su domaćini velikodušno podijelili na komiškoj Rivi. Neretvani su, kako kažu, „kuntenti da njihova prljavština gori u Komižu“. Ove godine, upravo će ta zemlja biti simbolički položena uz žrtveni brod – kao počast sv. Nikoli, ali i kao spona dviju obala.
Spaljivanje broda: oganj koji čuva dušu Komiže
Danas ujutro, uz prve zrake Sunca, pred crkvom sv. Nikole na brdu ponad grada, gorit će žrtveni brod Neretvana. Taj oganj, uvijek moćan i neobuzdan, za Komižane ima posebno značenje – oganj koji čuva, oganj koji štiti, oganj koji u svojoj pepeli ostavlja obećanje novog početka.
Tradicija spaljivanja brodova u Komiži seže do vremena izgradnje crkve sv. Nikole, prije otprilike 850 godina.
– Velika je to tradicija. Neki nam se čude da ložimo stare brode, a oni ih u Murteru obnavljaju – govori za Dalmaciju danas jedan od čuvara običaja.
– Imamo tri nove gajete u Komiži, iako im ne možemo nać posadu. Na Murteru i Betini ih imaju stotinu… mladi se ne zanimaju više. Za održavat drveni brod triba veliko vrime.
Stariji Komižani rado se prisjećaju vremena kad je uz blagdan sv. Mikule cijeli otok živio drugačije – puniji, glasniji, s više dice i više ruku koje su znale s brodon.
– Kad san iša u školu, bilo nas je 450 dice u osam razreda, danas ih je 75. Vrime se prominilo, tehnika prominila svit – pričaju.
A običaj – on ostaje.
D.G.
