U hrvatskim lukama ne postoji jedinstveni princip ni standard projektiranja — slično kao ni u arhitekturi obalnih kuća, gdje svaka lokacija i projekt nastaju ad hoc, prema tumačenju investitora, projektanta i lokalne uprave.
Unatoč visokoj razini stručnosti hrvatskih projektanata i izvođača, obalna infrastruktura i dalje nema usklađen nacionalni standard koji bi definirao minimalne tehničke i operativne uvjete za normalan rad luka i marina.
Za razliku od građevina na kopnu, gdje Eurocode jasno propisuje pravila konstrukcijskog projektiranja, u projektiranju pomorskih objekata dominira kombinacija međunarodnih smjernica (PIANC, ISO, IHO, IMO) i nacionalnih pravilnika, koji su pretežito administrativnog, a ne tehničkog karaktera.
Kao posljedica toga, svaka se luka projektira individualno, ovisno o:
- interpretaciji projektanta i konzultanta,
- zahtjevima lokalne lučke uprave,
- postojećim dubinama i zaštiti akvatorija,
- investicijskoj logici, te
- estetskim ili funkcionalnim preferencijama investitora.
Ovaj pristup rezultira situacijom u kojoj, iako su sve luke dio istog obalnog sustava, ne postoji jedinstveni “jezik prostora” ni tipološki kontinuitet u oblikovanju i funkciji lučkih struktura.
U praksi se razlikuju gotovo svi elementi — dimenzije vezova, tehnička oprema, infrastruktura, materijali i organizacija prostora.
Često izostaje i prepoznatljiv standard u pogledu osnovne lučke opreme: slip, dizalica, prališta, sustavi za prihvat kaljužnih voda i starog ulja, odlaganje otpada u skladu s MARPOL konvencijom, kao i mreže za napajanje električnom energijom, sanitarnom vodom, požarnom vodom te lučkom prihvatu crnih i sivih voda.
Raspored gatova i izbor konstrukcijskih materijala – bilo u nadgradnji ili podgradnji – uvelike ovise o lokalnim interpretacijama i financijskim mogućnostima investitora, a ne o jasno definiranim nacionalnim ili regionalnim standardima.
Hoće li i ovim činom, u konačnici, obala biti devastirana estetski?
Pored vizura starih gradova koji prizivaju turiste svojom arhitekturom i fotografijama koje isti šalju širom svijeta, privlačeći dolazak novih turista i razvijajući destinaciju, postavlja se pitanje: hoće li arhitektura luka — koja je sastavni dio gradova — biti u skladu s tim identitetom?
U Hrvatskoj, gdje gotovo svaki grad želi svoju novu luku, postoji rizik da se vizualna i kulturna vrijednost obale naruši. Bez promišljenog dizajna, stvarne potrebe, svaka nova lučka struktura mogla bi narušiti sklad između gradskog pejzaža, povijesnih vizura i prirodnog okoliša, a time i privlačnost destinacije za turiste i lokalno stanovništvo.
Kap. Milo Miklaušić
PROČITAJTE JOŠ:
Dugogodišnji kapetan Jadrolinije u otvorenom pismu Butkoviću: “Ministre, ovo su ozbiljni sigurnostni problemi s novom lukom u Ublima na Lastovu!”
Jadrolinijinog kapetana Grgu Dumovića, čitatelji Morskog HR upoznali su kad je javno upozorio na kaos na moru splitskog akvatorija i ispred splitske luke s kojim se kao zapovjednik broda koji prevozi putnike, svakodnevno susreće. Da su ga poslušali tad, vjerojatno je da bi se spasio i jedan ljudski život koji
Lučka uprava detaljno o prozivkama kapetana Jadrolinije za novu luku Ubli na Lastovu: “Kako to da smeta samo jednom kapetanu?”
Nakon prozivki dugogodišnjeg kapetana Jadrolinije Grge Dujmovića o novoj luci Ubli na otoku Lastovu koja, prema njegovom sudu, ali i konkretnim primjerima koje je naveo, nije sigurna i kvalitetno sagrađena za tipove brodova koji tamo pristaju, odgovorili su iz Lučke uprave Dubrovačko-neretvanske. Ravnatelj ŽLU Dubrovačko-neretvanske, kapetan Anton Banova
Kapetan Jadrolinijinog trajekta o novom pristaništu na Lastovu snimio video i ozbiljno upozorio: “Neka nam dragi Bog bude svima na pomoći!”
Kapetan Jadrolinijinog trajekta Korčula, Grgo Dujmović, više je puta izlazio u javnost sa stručnim analizama, ali i kritikama koje upućuje odgovornima u pogledu sigurnosti plovidbe, putnika, ali i trajekta za kojeg odgovara. Oglasio se i ovaj put o poteškoćama na novoizgrađenom trajektnom pristanu u luci Ubli. Njegov osvrt,
