Politička 2026. godina za Hrvatsku bi mogla biti napetija nego se očekivalo. Nakon burne 2025., rasta polarizacije, povratka rasprava o ustašama i partizanima, prosvjeda i vidljivog nezadovoljstva dijela javnosti, sve češće se postavlja pitanje hoće li premijer Andrej Plenković mijenjati smjer – ne prema desnici, već prema liberalnim partnerima. U političkim krugovima sve glasnije se šuška da bi Domovinski pokret mogao biti gurnut u stranu, a mjesta u Vladi preuzeti stranke poput IDS-a i manjeg liberalnog centra.
Da IDS stoji spreman, u političkim se kuloarima govori već neko vrijeme. Projekte su, tvrde izvori, već iscrtali, potrebe Istre artikulirane, a pregovori s nekim krugovima u Vladi nikada zapravo nisu stali. Pitanje koje sada visi u zraku jest — odustaje li Plenković od koketiranja s desnicom upravo u trenutku kada Europa ide udesno?
Umjesto toga, Plenković — čini se — bira vlastitu formulu. Manje ideoloških rizika, više predvidljivih partnera i stabilnosti, posebno u godini u kojoj se želi pripremiti za novi mandat, a paralelno ostaviti otvorena vrata za ozbiljnu međunarodnu poziciju.
‘On to može već sad’
Da položaj Domovinskog pokreta nikada nije bio stabilan kao što se činilo na dan potpisivanja koalicijskog sporazuma, potvrđuje nam i politički analitičar Zoran Pucarić. On smatra da unutar same stranke raste nervoza: “Članstvo DP-a vidi da gube na značaju i na moći. Nakon sljedećih izbora nema šanse da će proći. Samostalno protiv ujedinjene nove desnice će teško ići, Pavliček trenutno drži Vukovar. Treba baza da se može funkcionirati, a to pogotovo DP-u nedostaje.”
Pucarić napominje da je pitanje hoće li unutar DP-a prevladati pritisak članova da se “vrate desnici”: “Kako će se postaviti i hoće li pritisak članova da se krene u koaliciju opet s desnicom, jer svi ćemo pregristi go**** ako možda imamo šanse — to je otvoreno.”
No, ono što je ključno: odluka o sudbini DP-a, tvrdi Pucarić, zapravo je većinom u Plenkovićevim rukama. “Reakcije Plenkovića će ovisiti o unutarnjoj dinamici u Domovinskom pokretu, ali uvjeren sam da on u ovom trenutku, ako odluči zamijeniti DP i ministre, da to može već sad. On je u tome majstor. On ima kalkulacije već što će i kako će. Mislim da DP mora biti jako dobar u ovom trenutku ako žele zadržati mjesta u Vladi.”
Paradoksalno, ali bira drugi smjer
Ključno pitanje, dodaje, glasi: “Kako će članovi reagirati?” U isto vrijeme, u vrhu HDZ-a nitko ne skriva da se scenariji mijenjanja partnera razrađuju stalno i sustavno. Jedan izvor iz stranke, dobro upućen u operativni dio HDZ-a, kaže: “Stranka redovito sprema barem dva koraka unaprijed, imamo posebne ljude za to. Ipak smo mi stranka s najviše članova i puno zaposlenih ljudi. Mi moramo biti spremni na sve scenarije. Ako će trebati naći novog partnera u Vladi, budite sigurni da ćemo ga imati.”
Upravo ta pripremljenost — HDZ-ova jaka karakteristika od 1990-ih — razlog je zašto mnogi u stranci misle da Domovinski pokret zapravo nikada nije bio dugoročno rješenje, nego tranzicijski alat koji je omogućio premijeru da kratkoročno pacificira desno krilo i vrijeme do lokalnih izbora u Zagrebu. Zagreb je, napominju izvori, ključ iduće političke faze. HDZ ondje godinama nije imao ozbiljnog kandidata, a povratak u glavni grad smatra se strateškom odlukom za dugoročnu stabilnost stranke. Liberalni partneri iz Istre i Kvarnera tu bi bili — tvrdi se — manje problematični od DP-a, koji gura teme koje zagrebačko biračko tijelo odbija.
Tako Plenković, paradoksalno, bira smjer koji nije u skladu s trendom europske desnice. No u HDZ-u procjenjuju da Hrvatska ima drugačiju dinamiku: desnica je fragmentirana, dio birača radikalizira se samo online, a stvarna podrška tvrdoj desnici — tvrde u stranci — “prevelika je u medijima, premala na biralištima”.
Ako mu treba novi smjer, imat će ga
Pucarić podsjeća da DP nema realnu organizacijsku snagu za preživljavanje bez zaštite većeg partnera: kampanje, kadrovski pogoni, lokalna infrastruktura — sve je to ili preslabo ili disfunkcionalno. Zato HDZ, procjenjuju analitičari, nema razloga čekati ako osjeti da DP postaje uteg, a ne sredstvo.
U praksi to znači da bi IDS, PGS, Unija Kvarnera i slični akteri mogli ponovno dobiti prostor koji su imali nekada uz SDP: manje ideološki zahtjevni, više regionalno usmjereni, lakši za upravljanje i bez političkih “divljih karata”. Za HDZ-ov strategijski tim, poruka je jasna: liberalni centar omogućuje stabilnost; DP donosi rizik, svađe i stalnu prijetnju pucanja koalicije. A 2026. godina ne ostavlja prostor za improvizacije — previše je otvorenih pitanja, od ekonomije do migracija, od energetike do Zagreba, naoružavanje Europe i Hrvatske, vojni rokovi…
Zato dio analitičara vjeruje da nije pitanje hoće li Plenković zamijeniti Domovinski pokret — nego kada. Ako mu zatreba većina, kažu izvori iz stranke, imat će je. Ako mu zatreba novi smjer — imat će ga. A ako procijeni da DP više nema političku vrijednost, odluka će se donijeti brzo, hladno i bez drame.
