Bit će toga još, jasno je rekao šef Vlade i HDZ-a Andrej Plenković nakon što je odrubio glavu cijelom nizu menadžera u javnim poduzećima – i od tog su trenutka u HDZ-u zavladali šok i panika. Iako je Plenković to opravdao naizgled lažnom pričom o pristupanju Hrvatske OECD-u, kad se analizira struktura smijenjenih osoba, od HŽ Infrastrukture do Hrvatske lutrije, može se lako predvidjeti tko bi se sve mogao naći u sljedećem paketu smjena. Kad europski novac počne presušivati, u idućoj omotnici nakon 2027. godine, ulazak u OECD trebao bi nadoknaditi dio toga, zato je Plenkoviću toliko važan. Očekuje se da bi nam članstvo u OECD-u moglo donijeti niže troškove zaduživanja do 0,5 postotnih bodova te povećati godišnje strane investicije do 1,2 milijarde eura. Članstvo u OECD-u ulagačima signalizira političku i institucionalnu stabilnost. Uz to, otvara pristup analitičkim alatima i bazama podataka koji omogućuju kvalitetnije javne politike temeljene na komparativnim studijama.
Nadalje, time se jača vanjskopolitički položaj Hrvatske i povećava njezin utjecaj na sukreiranje globalnih pravila o digitalnoj ekonomiji, oporezivanju i zelenoj tranziciji. Naposljetku, mehanizam međusobne evaluacije trebao bi poboljšati kvalitetu javnih politika. Najizloženija su u tom procesu pristupanja poduzeća u kojima OECD izričito traži profesionalizaciju – gleda se velik fiskalni rizik, velik broj zaposlenih ili značajan utjecaj na tržište. U tom smislu najizloženiji je sektor energetike, što u prvom redu obuhvaća HEP, INA-u (dio kojim upravlja hrvatska strana), Plinacro, terminali i skladišta energenata – LNG, Okoli itd. U drugoj su kategoriji poduzeća s poviješću političkih imenovanja, dakle one tvrtke koje su bile u “kvotama” stranaka: tu su najizloženiji HŽ, HAC, Hrvatske ceste i marine. HŽ Infrastruktura već je “odrađena”, a razloga za brigu imaju i HŽ Putnički prijevoz i HŽ Cargo. U sektoru komunikacija Plenkovićeva sjekira već je zahvatila Hrvatsku poštu i Odašiljače i veze, a razlog je to što OECD traži “merit-based” selekciju i smanjenje političkog utjecaja (“political capture”).
O kakvoj je ekipi riječ možda najbolje govori svojedobno javno objavljeni tekst jednog portala koji navodi kako je, primjerice, čelnik OiV-a Mate Botica sve vrijeme imao privatni ugovor s HT-om, koji baš na njegovoj parceli, na lokaciji Babino brdo – Blinja, ima objekt za potrebne pokrivanja signala na tom području. HT mu je godinama isplaćivao novac za najam te parcele, a inače je Botica bivši obavještajac, bio je šef Operativno-tehničkog centra, institucije koja je zadužena za sva prisluškivanja u državi, no morao je dati ostavku zbog afere s nezakonitim curenjem informacija.
Najizloženiji tipovi
Nije stoga čudno što se navodi da bi dio smijenjenih mogao imati problema i s istragama USKOK-a, ili skorim uhićenjima, a ovo je samo jedan primjer. Smijenjeni direktor ACI-ja Kristijan Pavić ima čak i privatni avion kojim je dolazio na posao u Rijeku iz Dubrovnika – gotovo devet i pol godina bio je šef ACI-ja, ali nije se preselio u Rijeku, nego si je kupio avion. Ivan Kršić iz HŽ Infrastrukture, pak, ima značajnu ušteđevinu – očito najviše voli štedjeti u gotovini. Posebna su kategorija poduzeća s velikom javnom nabavom i visokim rizikom sukoba interesa, a to su Hrvatske vode i Hrvatske šume, ali i razna lokalna komunalna poduzeća – Plenković će počistiti sve svoje političke kadrove po gradovima u kojima HDZ upravlja komunalnim sustavima.
To su tvrtke u kojima je korupcija potencijalno najrizičnija, a uz njih idu i ona poduzeća u kojima su menadžeri postavljani bez javnog natječaja. Neke tvrtke biraju uprave u “internoj proceduri”, što je za OECD neprihvatljivo, i nestat će kao praksa te Vlada mora predložiti izmjene zakona u tom smjeru. Slijede poduzeća u kojima OECD zahtijeva reorganizaciju upravljanja – to su sve tvrtke koje imaju velike nadzorne odbore s političkim kvotama. Tu se mogu zabrinuti svi, doslovno u svim tvrtkama u vlasništvu države, jer su svi članovi NO-a redovito politički birani.
Gdje god država nema razdvojenu ulogu vlasnika i regulatora, mogu se očekivati promjene, odnosno smjene. Dakle, prema tumačenjima stručnjaka, nisu najizloženiji pojedinci nego tipovi poduzeća – svi koji imaju slabije razvijene mehanizme korporativnog upravljanja bit će na udaru, a posebno one tvrtke koje imaju značajan fiskalni utjecaj i velike javne nabave. Ali nismo naivni pa da ne znamo da je Plenkovićev kredo bio i da se ujedno, u toj “win-win” situaciji za sebe, riješi starih kadrova, iz vremena prije nego što je on postao premijer ili sa samog početka njegova prvog mandata.
Drugi val
Kad se analizira tko su ljudi koji su prošlog tjedna smijenjeni, jasno je da je redom riječ o onima koji su u upravama tih tvrtki godinama: Ivan Kršić iz HŽ Infrastrukture bio je u upravi od 2017. godine, ili 3400 dana. Ivan Čulo u Hrvatskoj je pošti bio gotovo punih devet godina, isto tako i Kristijan Pavić u ACI-ju, a Lucianu Vukeliću na čelu HZZO-a nedostajao je samo jedan mjesec do mirovine, nakon što je osam godina proveo na toj funkciji, no svejedeno je opozvan. Uz njih, dug mandat ima još Zoran Đuroković u Hrvatskim vodama – nevjerojatnih devet i pol godina, sličan staž na čelu HAC-a ima i Boris Huzjan, osam godina, kao i Željko Ukić koji je više od osam godina na vrhu HŽ Putničkog prijevoza, a taj sektor funkcionira vjerojatno najslabije od svih nabrojenih. Možda zato što se Ukić paralelno bavi proizvodnjom meda, za što dobiva poticaje Ministarstva poljoprivrede.
Oni bi trebali biti najzabrinutiji za sebe u ovom trenutku, kada je riječ o Plenkovićevim najavama. Hrvatske šume slučaj su za sebe, ondje su paralelno u upravi stari kadar Nediljko Dujić, unatoč nizu kaznenih prijava protiv njega i njegove obitelji (slučaj požar), a također i predsjednik uprave Joško Radanović, i to tek otprije mjesec dana. Oni zajedno sjede u upravi premda su pripadnici dvaju različitih lobija – Dujić je bio lokalni šef HDZ-a u Šibeniku, dakle ne može biti izravnije politički izložen, i do mirovine mu nedostaje nekoliko godina, ali jasno je da po ovim novim kriterijima neće imati osnove za ostanak, čak i ako je bio istaknut u borbi protiv lobija Ivića Pašalića u toj tvrtki.
Ekipa u INA-i relativno je mlada i doživljavala je niz pomlađivanja pa se ovo možda na njih ne odnosi, posebno zbog suupravljanja s Mađarima, no Plinacro s Ivicom Ararom na čelu mogao bi doživjeti promjene. Arar je svojedobno imao spornu pozajmicu u značajnom iznosu koja nije bila upisana u imovinsku karticu. Poznat je po tome što stanove i skupe automobile kupuje u kešu, bez bankovnih kredita. Inače, članica uprave Plinacra je i Darija Krstičević koja je prešla iz Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske – slučajno baš ondje radi Ararova supruga, a u Plinacro je došla bez javnog natječaja jer im je trebao kadar s “diplomatskim kontaktima”, naveli su svojedobno. Osim šefova uprava, Plenkovićeva metla u drugom bi valu mogla zahvatiti i desetke članove uprava koji su potpuno ispod radara javnosti. Tko god je na ta mjesta došao prije Plenkovićeva upravljanja, mogao bi se naći u problemu.
Šamaranje u uredu
Naravno, nismo naivni da ne bismo zaključili kako sve itekako ima veze s unutarstranačkim internim odnosima – Ivan Čulo odletio je kao kadar u posljednje vrijeme neupravljivog Gordana Jandrokovića, Kristijan Pavić kao čovjek iz kvote Branka Bačića koji je Plenkovića naljutio jer je zbunjeno reagirao nakon požara u Vjesniku i tek je nakon “šamaranja” u uredu premijera jasno rekao da Vjesnik ostaje u državnom vlasništvu. Uhićeni inspektor Andrija Mikulić bio je čovjek iz ere Milijana Vase Brkića, neomiljen u novoj Plenkovićevoj strukturi do te mjere da su u HDZ-u zapljeskali kad je uhićen i smijenjen.
Jednako tako, dobar je dio smijenjenih iz resora Olega Butkovića, a upravo se u tom resoru mogu očekivati i prve sljedeće smjene. To su redom stranački istaknuti ljudi iz ere kad je Plenković tek počeo kontrolirati stranku. Sada kada je ovladao HDZ-om do zadnjeg atoma, nestat će kadrovi svih onih koji bi ga mogli ugroziti iznutra, zvali se Jandroković, Bačić ili Butković. Nakon svega, smijenjeni direktori neće se moći nadati ni dosadašnjim bogatim otpremninama, čak se i ta praksa mijenja. “Gospodin Čulo neće dobiti otpremninu. Njemu će biti ponuđeno zaposlenje na mjestu direktora unutar uprave, a ako to ne prihvati, bit će mu ponuđena plaća u visini prosječnog iznosa plaće u posljednja tri mjeseca u trajanju od šest mjeseci te polovica tog iznosa za još šest mjeseci”, poručio je glasnogovornik Hrvatske pošte Ilija Radić.
Da se Andrej Plenković itekako sprema i za eventualne promjene u Vladi, koje su moguće ako dođe do novih uhićenja ovih ljudi ili, nedajbože, aktualnih ministara, pokazuju promjene u Mladeži HDZ-a i Zajednici branitelja “Gojko Šušak”. Za novog čelnika stranačke mladeži izabran je Tin Jurak iz Varaždina, a time je funkcije “oslobođen” Maksimilijan Šimrak, koji je sada stranačkom šefu na raspolaganju za preuzimanje novih funkcija, pa i ministarskih po potrebi. Šimrak je rođen 1994. godine, ali već je zastupnik u Saboru i novi proteže Andreja Plenkovića koji smatra da komotno može u Vladu na mjesta isluženih ministara. U cijeloj ovoj čistki, a i u budućima, presudnu ulogu uz samog Plenkovića ima ministar branitelja Tomo Medved – on je orkestrirao događaje u Zajednici branitelja, gdje je predsjednik ostao general Miljenko Filipović, ali je vodstvo osvježeno, a Medved ih je preparirao da ne galame u slučaju novih smjena ili promjena u Vladi. Medved pod sobom drži branitelje preko generala Filipovića i brine se za to da Plenković ne bude ugrožen iznutra ako, i kad, nastavi čistiti stranku i javna poduzeća.
Niz razgovora
U tom smislu presudan je za Plenkovića, a pretpostavlja se da bi u mogućoj rekonstrukciji Vlade, ako dio HDZ-ovih ministara bude morao otići, prostor bio osiguran za barem jednoga iz braniteljske populacije, naravno, uz Medveda. Na taj način Plenković planira držati ravnotežu unutar stranke – Medved je zadužen za veterane i seniore, a Šimrak za mlade kadrove.
Paralelno Plenković traži nove, nestranačke ljude za poduzeća u kojima su smjene već obavljene, ili će tek biti. Ovog tjedna obavio je već niz razgovora s osobama iz menadžerskih krugova.
Iako, izuzetaka će i dalje biti: govori se da bi u resor Olega Butkovića, u ACI, mogao biti vraćen nekadašnji šef uprave Jadrolinije, David Sopta. On, nakon što ga je Butković prisilio na smjenu, konzumira plaću po modelu šest plus šest, ali čeka povratak u sustav državnih tvrtki – nudilo mu se mjesto člana uprave Podravke, no zaključeno je da bi Martina Dalić to teško prihvatila, a onda se počelo razmatrati da preuzme ACI, kao stručno najbliži posao onomu u Jadroliniji. Aktualna vršiteljica dužnosti direktora Ankica Kruljac tako bi ostala članica uprave, dok bi Sopta bio predsjednik uprave.
To je dokaz da Plenković neće ostati dužan svojim pouzdanicima, a osobito ako krene u još snažniji obračun protiv ministra prometa. No, kako tvrde u njegovu najbližem krugu, Plenković zaista planira profesionalizaciju upravljačkih mjesta u javnim i državnim poduzećima – na taj će način on jedini kontrolirati te tvrtke i uprave, a uz to i smanjiti pritisak svojih oponenata iz HDZ-a.
