U vrhu HDZ-a kruže tri imena koja, svako na svoj način, čine Plenkovićevu tihu, ali upornu političku noćnu moru. Prvi je Ivan Anušić, drugi je Oleg Butković, a treći – paradoksalno, ali realno, sam Andrej Plenković, čovjek koji će, kako njegovi najbliži tvrde, otići tek kad on to odluči. Upravo ta kombinacija ambicije, lojalnosti i neizgovorenih ambicija oblikuje dinamiku unutar HDZ-a kakvu javnost tek djelomično naslućuje.
Već godinama HDZ nije imao snažniju internu konfiguraciju moći. Ne zato što je Plenković slab, nego zato što su pojedinci oko njega toliko ojačali da se prvi put nakon dugo vremena govori o nasljednicima bez zazora. U tom trokutu, Anušić i Butković predstavljaju jedinu stvarnu, iako prikrivenu alternativu Plenkoviću.
Ivan Anušić u stranku je donio politički kapital koji nadilazi županijske okvire. Njegov uspon – od ratnika i branitelja, preko osječko-baranjskog župana, do ministra obrane – događa se na valu percepcije da je on jedini u stranci koji posjeduje kombinaciju autoriteta, terenskog utjecaja i tvrde ruke. Za njega kažu da ga baza voli jer “zna kakva je zemlja izvan Zagreba”.
Iza zatvorenih vrata
S druge strane, Oleg Butković ima ono što se u političkim krugovima smatra najopasnijom vrstom moći: tiho, dugotrajno i stabilno pozicioniranje. Ministar koji je preživio sve moguće rekonstrukcije i potrese u Vladi, koji drži jedan od najvažnijih resora za lokalne šerife i stranačke ogranke i koji se nikada nije otvoreno zamjerio Plenkoviću – možda upravo zato što zna da se ozbiljne bitke ne dobivaju na konferencijama za medije, nego iza zatvorenih vrata.
Ipak, najneuhvatljiviji od sve trojice je sam Plenković. Unatoč povremenim navodima da razmišlja o međunarodnoj karijeri, njemu ni jedna pozicija ne može dati politički teren na kojem se osjeća tako suvereno kao hrvatska politika. Otuda i uvjerenje stranačkih insajdera da će HDZ-ov lider otići tek onda kada procijeni da je trenutak optimalan – ne prije i ne poslije.
Upravo tu unutarnju dinamiku najbolje opisuje i dugogodišnji član stranke, koji za portal ističe: “Nije uopće više tajna da se od nasljednika za šefa vide Anušić i Oleg. No, mislim da je to na dugom štapu i da će šef (Plenković) otići kad sam tako odluči. Svoju moć imaju dvojica ministara, ali baš onoliku koliku premijerova struja želi. Imaju dovoljno da je imaju, ali je nemaju dovoljno za potpuni stranački prevrat i nekakvo preuzimanje. Od drugih izazivača, nitko u hrvatskom političkom ringu ne može parirati Plenkoviću kao što vidimo, stoga je najdugovječniji premijer i šef stranke. Ipak, netko će ga morati nasljediti. Hoće li to biti Anušić, Butković ili netko treći, mislim da malo tko može sa sigurnošću reći.”
‘Anušić je glavni izazivač’
Ta rečenica zapravo definira sadašnji HDZ: jake individualne ambicije, ali i spoznaja da nijedna od njih ne može prevladati dok god je Plenković u sedlu. Unutar stranke, Plenković je i dalje glavni arhitekt kadrovske politike. Njegov utjecaj na međunarodnoj sceni i dalje je ključan element HDZ-ovog političkog brenda, a svaki potencijalni nasljednik zna da bi bez tog kišobrana put prema vrhu bio kudikamo teži.
Ipak, vrijeme čini svoje. Anušić jača kroz obrambeni resor i stranačke odbore. Politički analitičar i komunikacijski stručnjak Zoran Pucarić za naš je portal nedavno izjavio: “Čini mi se da se Anušić pozicionira kao izazivač za novog predsjednika HDZ-a. To je prvi put da netko iz HDZ-a otvoreno pokazuje ambiciju preuzeti stranku od Plenkovića i to u trenutku kada Plenković još nije oslabio”.
Butković preko infrastrukturnih projekata koji se broje u milijardama, a Plenković – iako nepokolebljiv – sve se češće nalazi u situaciji da mu se širi krug ministara koje ne bira sam, nego koji mu se nameću kroz frakcije.
To je i razlog zašto politički analitičari smatraju da bi pravi potres u HDZ-u mogao doći iznutra, a ne izvana. Ne zato što bi netko rušio Plenkovića, nego zato što bi se moglo dogoditi da mu se prvi put uspostavi realna alternativa. No alternativa je jedno, a moć nešto sasvim drugo. A moć je, barem zasad, čvrsto u rukama Andreja Plenkovića.
