Bio je to pravi blitzkrieg. Samo su dva mjeseca prošla od odluke kompletnoga Gradskog vijeća, točnije zahtjeva, da se hotel na Duilovu daruje Gradu Splitu za potrebe umirovljeničkog, seniorskog, za zlatnu dob – doma. U rekordnom roku od dva mjeseca stigla je darovnica kojom Vlada prepušta dom splitskim umirovljenicima.
A nije uopće bilo lako, u priču se ubacilo i splitsko Sveučilište, koje je dom vidjelo kao idealno mjesto za studente i turiste, jedne u zimskom, druge u ljetnom razdoblju. Za tu ideju našli su i jake lobiste u hrvatskoj Vladi, o njima je jučer pisao kolega Damir Šarac. Ali, zaboravimo to sve, to je tek prošlost, a mjesto za studentski dom, i to već uplanirani, postoji u okviru Kampusa na Splitu 3.
Zato sada okrenimo priču prema onima koji zaslužuju prst gore u svemu ovome. Nakon informacije da će Vlada u petak na redovnoj sjednici usvojiti “Zaključak kojim izražava podršku inicijativi Grada Splita glede prenamjene objekta Hotela Zagreb u ustanovu javne i društvene namjene, kroz osnivanje Centra za starije osobe i stvaranje preduvjeta za darovanje nekretnine Gradu Splitu”, prva čestitka ide premijeru Andreju Plenkoviću.
Naravno da se na ovakvu odluku prvenstveno odlučio zbog složenosti situacije oko većine u Gradskom vijeću, ali ipak odluku je trebalo donijeti, pogotovo kad se uzme u obzir da je i “druga strana”, iako umirovljenici i studenti nisu neprijatelji, bila uporna i imala znatnu potporu… Puno je sličnih objekata poput ovog doma koji i dalje trunu jer su u vlasništvu države, pa je svaka odluka poput ove pozitivna. Što to nije sustav pa da sve istrunule vojarne ili neboderi poput Vjesnika prijeđu u vlasništvo lokalne samouprave, druga je priča.
Malo je reći da prst gore zaslužuju Ante Zoričić i Davor Matijević, koji su ideju doma progurali do Gradskog vijeća, pa onda i Vlade, pri čemu Zoričić nije niti gradski vijećnik, tek dokazano političar kojem je stalo do svoga grada. Matijević je, pak, iskoristio svoj položaj presudne ruke za prolaz proračuna Tomislava Šute, i ta se “ucjena” na kraju isplatila.
Time je napravio više za ovaj grad i njegove građane negoli velika većina vijećnika koji su kroz desetljeća grijali stolice u Vijeću, a neki od njih nisu kroz cijeli mandat ni zucnuli. Nažalost, i takvi su se našli tamo. Dobro, ne smijemo zaboraviti ni druge splitske političare, primjerice Matu Buljubašića, koji su, svaki u svoje vrijeme, izlazili s idejom da se na Duilovu na suncu u prosincu griju prvenstveno umirovljenici. Valjda su to i zaslužili.
A onda čestitku zaslužuju i svi gradski vijećnici. Bio je to udruženi dobročinski pothvat, svi su jednoglasno podržali ideju doma za seniore. Ostavili su sitne politikantske pričice za neku drugu prigodu. Pri čemu svi vijećnici, bez obzira na stranačku iskaznicu, moraju Šutu podsjećati na obvezu, koju je sam iznio, o gradnji umirovljeničkog centra na Pazdigradu.
Naravno, sve ovo ne znači da će već za koji mjesec prvi penzići ući u dom, tek kreće uređenje, prilagodba zahtjevima naših starijih sugrađana, pa otvaranje radnih mjesta, uglavnom ima posla i posla nakon što je napravljen prvi najvažniji korak. A ja se idem upisati na listu čekanja na Duilovu, i ako može soba s pogledom na more, a ne, primjerice, 602 koja gleda u brdo. Kvragu i brda…
