My zemlja, Somalija, nalazi se na prvim crtama klimatske krize. Danas se očekuje da će akutna suša izazvana klimom pogoditi oko pet milijuna ljudi. Bez značajnog povećanja podrške prilagodbi i otpornosti, poplave i suše povezane s klimom mogle bi prouzročiti gubitke i štete do 100 milijardi dolara do 2050. godine.
Ipak, Somalija svake godine prima nešto više od 300 milijuna dolara (223 milijuna funti) u financiranju vezanom uz klimu – manje od jedan posto onoga što je potrebno. Nasuprot tome, više od milijardu dolara godišnje pritječe u zemlju kao humanitarna pomoć.
Ova neravnoteža razotkriva nedostatak u srcu globalnog klimatskog sustava: lakše je pomoći zemljama da se oporave nakon kriza nego ulagati u njihovo sprječavanje.
Somalija nije sama. Mnoge od klimatski najosjetljivijih svjetskih zemalja također se bore sa sukobima ili se bore za obnovu nakon njih. Oni su među najmanjim emiterima, ali su suočeni s najvećim klimatskim rizicima — rizicima koji produbljuju nesigurnost, raseljavanje i ekonomsku krhkost.
Unatoč tome, 2022. te su zemlje dobile samo 10 posto globalnog financiranja klimatskih promjena. To je slijepa točka s kojom se vlade moraju suočiti dok razmatraju kako djelovati na ishode Cop30 u Brazilu.
Postoji nekoliko razloga za ovaj jaz. Na strani ponude, klimatski fondovi vide osjetljive zemlje kao previše “visokog rizika” za ulaganje. A na strani potražnje, te iste države često se bore s rigidnim zahtjevima fondova za prijavu i sporim rokovima. Iako nekoliko globalnih institucija naporno radi na rješavanju ovih problema, reforme se odvijaju presporo za zemlje koje već žive s ubrzanim klimatskim šokovima.
Ipak, postoji značajan napredak. Godine 2024. Somalija je sa skupinom zemalja pokrenula Mrežu poboljšanog i jednakog pristupa klimatskim financijskim sredstvima ili IEACF mrežu. To je prva klimatska mreža koju vode zemlje pogođene sukobima, osjetljivošću i visokom razinom humanitarnih potreba. Njegova je misija jednostavna, ali kasni: pružiti ujedinjujući glas za zemlje koje se suočavaju s dvostrukom ranjivošću sukoba i klimatskih promjena te potaknuti reformu cijelog sustava.
Na Cop30, ova je koalicija jasno dala do znanja da postupne promjene nisu dovoljne. Moja zemlja također korača naprijed s novom ambicijom. Somalija je prva zemlja na afričkom kontinentu koja je podnijela svoj treći nacionalno određen doprinos (NDC) – koji predstavlja buduću akciju zemlje u borbi protiv klime – Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC). Surađujemo s bilateralnim, multilateralnim i međunarodnim partnerima iz financijskih institucija, uključujući MMF, na jačanju gospodarskih institucija i izgradnji otpornosti na klimatske šokove. A ove je godine vlada osnovala Nacionalni klimatski fond za koordinaciju i privlačenje klimatskih sredstava – značajna prekretnica za zemlju koja je dugo bila isključena iz velikih klimatskih tokova.
Ovi koraci su više od tehničkih dostignuća. Oni su signal svijetu da su čak i klimatski najosjetljivije nacije spremne voditi s ambicijom, hrabrošću i vizijom.
Za Somaliju – i zemlje poput nje – transparentno, dostupno i predvidljivo financiranje klimatskih promjena nije luksuz. To je razlika između otpornosti i propasti. Nijedna nacija ne bi trebala biti prisiljena živjeti klimatski šok udaljen od katastrofe.
Kako bi podržali zemlje na prvim crtama, klimatski fondovi moraju usvojiti investicijske politike koje su tolerantnije na rizike koje prepoznaju hitnost prilagodbe klimi u okruženjima pogođenim sukobima, umjesto da koriste rizik kao razlog za njihovo isključivanje.
Humanitarne agencije, agencije za razvoj i izgradnju mira također moraju surađivati sa somalijskom vladom na programima koji se bave klimatskim i sukobnim rizicima u tandemu, jačajući otpornost zajednice i nacionalnu stabilnost.
Sada je vrijeme za djelovanje. Ako ne uložimo sada, riskiramo zaključavanje zemalja u beskrajni ciklus suočavanja s krizama – ostavljajući ih bez sredstava za pripremu od sljedeće oluje. U svijetu koji je sve više pogođen sukobima, međunarodna klimatska zajednica više si ne može priuštiti ignoriranje zemalja poput Somalije.
Hassan Sheikh Mohamud je predsjednik Somalije
Ovaj je članak nastao u sklopu časopisa The Independent Ponovno promišljanje globalne pomoći projekt
