U razgovoru za N1, predstojnik Ureda predsjednika Vlade Zvonimir Frka-Petešić govorio je o aktualnim odnosima Hrvatske i Francuske. Suptilno je spomenuo iznimnu diplomatsku ulogu Andreja Plenkovića, podsjećajući na situaciju iz 2008. kada je Hrvatska dobila izuzeće od referendumske procedure za ulazak u EU.
Dok je fokus intervjua bio na nedavnom potpisivanju ugovora o nabavi francuskih haubica i jačanju Rafalea, Frka-Petešić je istaknuo da se iza takvih poslova krije širi okvir strateškog partnerstva dviju država.
Cijeli razgovor obuhvatio je i niz drugih tema – od hrvatsko-francuskih odnosa i regionalne sigurnosti, do međunarodne trgovine oružjem i globalnih političkih trendova.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Strateško partnerstvo s Francuskom
Hrvatska je ranije ovog tjedna s Francuskom u Parizu potpisala ugovor o nabavi 18 samohodnih haubica Caesar i pismo namjere o poboljšanju sposobnosti borbenih zrakoplova Rafale. Frka-Petešić napomenuo je kako nabava oružja od Francuske nije samo ulaganje u obranu.
“Ovo je prije svega ulaganje u strateško partnerstvo koje je sklopljeno s Francuskom još 2010. godine, a 2021. je ponovno sklopljeno u proširenom obliku prilikom posjeta predsjednika Macrona”, napomenuo je. “U tom proširenom strateškom partnerstvu je dodana obrambena i vojna komponenta koje nije bilo u prvoj verziji 2010., tako da strateško partnerstvo obuhvaća čitav spektar područja u kojim jačamo naše bilateralne odnose s Francuskom”, nastavio je.
“Francuska je dala jako važno izuzeće Hrvatskoj”
Naglasio je kako je “2008. Francuska dala jako važno izuzeće Hrvatskoj da ne prolazi kroz proceduru referenduma za ulazak u EU, a nakon Hrvatske, sve nove buduće članice Europske unije moraju dobiti potvrdu u Francuskoj na (unutarnjem) referendumu”.
Ustvrdio je kako je to jedan od pozitivnih ishoda koje dobra bilateralna suradnja omogućuje. “Hrvatska se provukla kroz iglene uši 2008., tada je i sadašnji premijer bio diplomat i to je bila njegova glavna zadaća da to uspije i da se uvjere francuski partneri da se Hrvatsku izuzme od te procedure i zahvaljujući tome smo se, kažem, provukli kroz iglene uši. A svim budućim članicama EU-a neće biti lako u sadašnjem kontekstu uvjeriti francusku javnost da se izjasni pozitivno”, istaknuo je.
Prodaja oružja susjedima
Osvrnuo se i na komentar predsjednika Zorana Milanovića da je Francuska Hrvatskoj prodala 12 aviona, a onda je isto prodala našim susjedima koji nisu članica NATO-a.
“To što neka država prodaje jednoj ili drugoj ili različitim državama koje mogu imati napete ili čak i neprijateljske odnose nije nekakav presedan. Znamo da je SAD strateški partner Izraelu, a prodaje oružje isto tako Egiptu. Ili Rusija prodaje Indiji i Pakistanu. To nije nikakav presedan. Vi ne možete nikada nekome tko vam prodaje oružje uvjetovati da nikom drugom ne prodaje osim vama”, naveo je.
“To ne postoji, to su bajkovite priče. Ono što je bitno: mi smo članica NATO-a, Srbija nije. Mi nismo ni u kakvoj utrci za naoružanje. Ali je činjenica da su sposobnosti Rafala koje se prodaju zemlji članici puno veće, i svo naoružanje koje se može staviti na Rafal nam je dostupno, sve drugo možemo kupiti, a to nije slučaj zemalja koje nisu članice”, dodao je.
Rafale i kolektivna sigurnost NATO-a
“Rafale za Hrvatsku je naravno platforma za nacionalnu obranu, ali isto tako sudjeluje u kolektivnoj sigurnosti NATO-a, i mi kroz Rafale popunjavamo stratešku prazninu na jugoistočnom boku NATO-a između, recimo, Njemačke i Grčke, i tu će Rafale biti doista najmoćnije zrakoplovstvo”, poručio je.
Govorio je i o zaokretu američke politike prema Europi. “Mislim da tu treba razlučiti ono što je retorika od onog što je stvarna politika. Treba priznati predsjedniku Trumpu da je izrazito vješt u smislu komunikacija, on uspijeva, za razliku od svih svojih prethodnika, biti tema na svjetskim naslovnicama svaki dan”, naglasio je.
“Više su to samo retorike i poruke koje na neki način iznenade, šokiraju, ali on na taj način osigurava veliku medijsku pozornost”, nastavio je. Ipak, napomenuo je kako je “retorika jedno, a politika drugo”, navodeći kao primjer da je Amerika nametnula najoštrije sankcije prema Rusiji, posebno prema dobavljačima ruske nafte.
