Objavljujemo drugi dio izvrsne, i nadasve poučne analize koju vrijedi pročitati, a čiji prvi dio možete pogledati ovdje ili na poveznici pri kraju teksta.
U antičkom Rimu, vox populi – glas naroda – bio je vitalni mehanizam koji je provjeravao moć elite, sprečavajući tiraniju kroz javno mišljenje i spontane prosvjede. Kao što je Ciceron opisao u De Legibus, on je služio kao “nepisani zakon” koji je usmjeravao političke odluke, podsjećajući vladare da su dužni slušaoci, a ne samo zapovjednici.
U današnjem kontekstu, ovaj princip nameće pitanje: zašto više od 500.000 ljudi kolektivno artikulira nacionalni identitet uz Thompsonove pjesme tvrdeći da one slave duboke povijesne korijene?
U nacionalnom sjećanju, kontroverzni pozdrav “Za dom spremni” – uvodni stih Thompsonove pjesme “Bojna Čavoglave” iz 1991. – nema samo ustašku povijest. Fraza “Za dom” potječe iz 19. stoljeća: pojavljuje se u Zajčevoj operi Nikola Šubić Zrinjski (1876.), gdje slavi herojsku obranu Sigeta 1566. i žrtvu za domovinu i kršćanstvo, te na glorijeti bana Jelačića iz 1848. u varijanti “Za dom i narod Slavjanski”, koja izražava borbu za slobodu, a ne mržnju protiv Mađara.Tijekom Drugog svjetskog rata Ustaše su je prisvojile kao službeni pozdrav NDH.
Simbol hrvatske pobjede Davida protiv Golijata
Međutim, u Domovinskom ratu 1990-ih, suočeni s prijetnjom Velike Srbije, Hrvati su je masovno prihvatili kroz pjesmu Čavoglave. Upravo su ljevičarski urednici Feral Tribunea, prema Borisu Dežuloviću, prvi pustili pjesmu na Radiju Split 1991., doživjevši je kao budnicu za branitelje. U stravičnoj ratnoj opasnosti pjesma je brzo postala motivacija za hrabrost i borbu, a danas je simbol hrvatske pobjede Davida protiv Golijata – “Za dom braćo, za slobodu, borimo se mi” – jačajući otpor, a ne pozivajući na ratne zločine.
Simboli, za razliku od fiksnih znakova, posjeduju fluidnog označitelja čije se značenje neprestano mijenja ovisno o kontekstu, kulturi i povijesnom trenutku. U semiotici (npr. kod Peircea ili Ecoa) upravo ta nestalnost i otvorenost simbola omogućava beskonačnu igru interpretacije koju elita povijesno zloupotrebljava.
Vraćam se na branitelje i njihovo ponašanje u ratnim uvjetima. Naime, sociološki – prema istraživanjima poput onih Centra za istraživanje rata i mira – ono odražava “kolektivnu efikasnost” u krizi: grupe se okupljaju oko simbola solidarnosti da bi preživjele traumatičnu nesigurnost.
Joško Badžim: Kad zakažu institucije u zaštiti države, nužan je Thompson
Hrvatska mora čuti glas naroda
Dakle, može li to biti razlog zašto više od 500.000 Hrvata danas snažno odbija reducirati sporni pozdrav na ustaški simbol? Ne bi li to izbrisalo njihovu domoljubnu ulogu u obrani Hrvatske i očuvanju njenog teritorijalnog jedinstva u nemogućim uvjetima? Dok imaju glasa, borit će se. A dodat ću i da Thompson ne maršira sa svojih 500.000 obožavatelja u pet gradova i ne postavlja nikakve političke zahtjeve, a budite sigurni da su ga i tražili i molili da se uključi u politiku. Vjerojatno je odbio da ne izazove građanski rat. Iako bi ga tiha većina podržala: to je moja razumna pretpostavka.
Thompson danas nije neprijatelj hrvatskih nacionalnih interesa. Isto tako Vox Populi nije neprijatelj demokracije, ali povijesno jest neprijatelj elita. Jer ih podsjeća da cenzura stvara čudovišta, a sloboda (i opasnost) – zajednice. Hrvatska, poput Rima i Atene, koji nisu imali naše tehnološke uvjete, mora čuti glas naroda prije nego što ga (opet) uguši. Ono što elite pjesnički ignoriraju, narod predobro zna: svaki sljedeći udar jači je i teži. Elita to vidi kao trenutni poremećaj, narod vidi spiralu: svaki krug je žešći, svaki korak niži.
Kratki obračun s društvenom ljevicom i desnicom
Hrvatska javna rasprava danas izgleda kao suvremeni nastavak onoga što je Miroslav Krleža opisivao prije gotovo jednog stoljeća: obračun u kojem se umjesto argumenata koriste ad hominem i ad personam napadi, dok je rasuđivanje prepuno logičkih pogrešaka, pretpostavki i predrasuda. Tipični primjer je rečenica „Desničari mrze strance jer mrze sebe“.
U njoj je sve pretpostavka: tko je točno desničar (kada pojmovi ljevica/desnica gube smisao u post-ideološkom dobu – o tome pišu Hyrum i Verlan Lewis u The Myth of Left and Right, ističući da su to danas samo plemenske etikete), zatim da netko tko želi kontroliranu ili selektivnu imigraciju automatski „mrzi“, da mržnja prema strancima proizlazi iz mržnje prema sebi, te da je mržnja uopće primarni motiv, a ne npr. briga za sigurnost, kulturni kontinuitet ili ekonomsku stabilnost.
(Ne)suvisla hrvatska migrantska politika: Marokanac usred Zagreba divljački pretukao policajku
Po istoj logici, i američki Indijanci bili bi „desni ekstremisti“ jer su se protivili neograničenoj imigraciji na svoj teritorij
Drugi česti obrazac glasi: „Oni koji su širili priču o migrantskom napadu na časnu sestru, to su činili zlonamjerno i s ciljem poticanja mržnje“. Ovdje se unaprijed imputira motiv (“mind-reading fallacy”), a istodobno se implicitno zabranjuje izvještavanje o vijesti u razvoju – što nije predviđeno niti jednim EU propisom (Digital Services Act i European Media Freedom Act štite slobodu izražavanja i izvještavanje, ograničavajući samo izravni poticaj na nasilje). Dobronamjerno širenje informacije radi podizanja svijesti o sigurnosti ili otvaranja rasprave proglašava se zločinom misli. Paradoksalno, po istoj logici bi i američki Indijanci bili „desni ekstremisti“ jer su se protivili neograničenoj imigraciji na svoj teritorij.
Današnje retoričke strategije prilično su predvidljive i simetrične, samo s različitim predznakom: ljevica najčešće koristi moralistic fallacy („što bi trebalo biti, jest“), virtue signaling (demonstracija moralne superiornosti), straw-man argumente i cancel culture, a desnica whataboutism („a što je s…?“), cherry-picking (selektivno biranje činjenica), appeal to tradition (poziv na tradiciju) i bandwagon („svi to rade“).
Obje strane, međutim, najčešće izbjegavaju ono što komunikološka teorija zove dijalektičko mišljenje (Hegel, Festingerova kognitivna disonanca), odnosno sposobnost držanja dviju suprotnih teza istodobno i potom njihove sinteze. Test primjer: „Neka osoba koja odlazi na Thompsonov koncert je obrazovana, miroljubiva i tolerantna – te istodobno zagovara selektivnu imigraciju i zajedničke kulturološke norme.“ Većina javnih intelektualaca s ljevice proglasit će lažni sud – jer ne uspijevaju uključiti legitimne strahove i ograničenja sugrađana u svoj diskurs, već ih odmah isključuju kao ksenofobiju ili fašizam.
Možda zato današnja elita rijetko zagovara medijaciju, diplomaciju i komunikaciju – jer bi to značilo priznati da druga strana ima racionalne razloge, a ne samo iracionalne instinkte.
Umjesto toga bira se lakši put: moralna diskvalifikacija sugovornika prije nego što razgovor uopće počne. Upravo taj obrazac – obračun umjesto razgovora – najveća je prepreka hrvatskom društvu da izađe iz polarizacije i krene, ne prema tehnokraciji već izravnoj digitalnoj demokraciji u kojoj građani sami, bez posrednika, odlučuju o svim ovim pitanjima.
Kulturno-politički nasrtaji na Hrvatsku kao izraz strategije SANU
Jesmo li spremni za digitalnu izravnu demokraciju?
Očito živimo u revolucionarnim vremenima, samo što nam je povijest ovaj put dala nešto što nikad nije pružila Atenjanima, Jakobincima ili Boljševicima: stvarnu tehnologiju koja omogućuje provođenje direktne demokracije u velikim razmjerima. Nakon Europskog odgovora na velike krize pandemije, ruskog osvajanja Ukrajine i američkih izbora 2024., koji su neumorno razotkrili sve mane i zablude reprezentativne demokracije, milijuni ljudi shvaćaju kako sustav nije samo pokvaren, on nikada nije ni bio oblikovan za istinsko predstavljanje i pravednu vladavinu naroda.
Pesimistički pogled nam je dobro poznat: svako revolucionarno sredstvo na kraju bude oteto. Sovjeti su obećali tvornice radnicima, a isporučili nomenklaturu. Društvene mreže su obećale povezivanje, a donijele nadzornu kapitalizaciju. Blockchain je obećao decentralizaciju, a stvorio kripto-milijardere.
Aplikacije za izravnu demokraciju nose isti rizik: započnu kao open-source, a završe kao oligarski instrumenti i odjednom svi živimo prema kineskom modelu društvenog kredita. Oprez nije neutemeljen; vakuumi moći rijetko ostaju prazni. No previše rezervi lako stvara apatiju, blokira rast i onemogućuje široko eksperimentiranje.
Suprotna perspektiva – optimizam utemeljen na pragmatizmu – na naš sadašnji trenutak gleda kao na „divlju liminalnu fazu“, kaotičan prostor u kojem je tehnologija nezrela, neregulirana i spremna za grassroots hakiranje. Vlade i korporacije žure uhvatiti korak, ali inovatori se kreću brže, stvarajući prototipove koji od početka ugrađuju istinsku decentralizaciju. Blockchain za nepromjenjivo glasovanje, umjetna inteligencija za nepristranu moderaciju, obrada podataka i organiziranje građanskih inputa u velikim razmjerima – sve su to alati u nastajanju koji stvaraju „divlje tržište“ gdje se hijerarhije zamagljuju, a svakodnevni kreatori mogu nadmašiti ustaljene aktere. Ova faza neće trajati zauvijek, ali nudi pragmatičnu priliku da se odnos snaga pomjeri prema osnaživanju građana i tako uspostavi održiva ravnoteža.
Italija neočekivano zadala bolan udarac Ursuli v.d. Leyen; Sve može propasti
Aplikacije koje mijenjaju demokraciju
Živopisni primjer je Fidias Panayiotou, 25-godišnji ciparski YouTuber koji je 2024. izabran za zastupnika u Europskom parlamentu. U listopadu 2025. pokrenuo je stranku Direct Democracy zajedno s aplikacijom Agorà, mobilnom platformom koja građanima omogućuje izravno glasovanje o politikama, peticijama i odlukama stranke.
Koristeći blockchain za sigurna i transparentna glasovanja, aplikacija zaobilazi tradicionalne predstavnike – korisnici predlažu ideje, raspravljaju na forumima i glasaju u stvarnom vremenu, a rezultati obvezuju stranku. Rani testovi fokusirani su na pitanja EU-a poput migracija i klime, privlačeći tisuće korisnika zahvaljujući Fidiasovom utjecaju na društvenim mrežama. To je “bootstrap” uspjeh: rođen iz njegovih prankerskih korijena, dokazuje da ne-elita može prototipirati demokraciju “na ulici”.
Fidias nije jedini. Digitalna direktna demokracija, posljednjih 15 godina, pušta korijenje diljem svijeta, s platformama koje spajaju deliberaciju, glasovanje i akciju. Evo pregleda ključnih inicijativa, od kojih svaka dokazuje da je tehnologija već održiva.
vTaiwan (Tajvan, pokrenuto 2015.)
Nastao iz prosvjeda Sunflower Movement 2014. protiv netransparentnih trgovinskih sporazuma, vTaiwan su zajedno stvorili ministrica za digitalna pitanja Audrey Tang i civic-tech kolektiv g0v. Projekt „forka” vladu poput open-source koda, dopuštajući građanima da zajednički usavršavaju zakone. Proces izgleda ovako: teme počinju na Pol.isu, alatu s AI moderacijom gdje korisnici glasaju o izjavama, grupiraju mišljenja i premošćuju podjele bez dominacije trolova. Najbolje ideje prelaze na javne, streamane sastanke dionika, zatim u obvezujuće konzultacije na koje ministarstva moraju odgovoriti. Uspjesi uključuju legalizaciju Ubera (2016.), zabranu osvetničke pornografije (2018.) i izradu zakona o deepfake sadržaju (2023.–2024.). Razmjer: više od 500.000 korisnika u zemlji od 23 milijuna stanovnika; utjecalo na COVID mjere, poput dostupnosti maski. Tehnologija: Pol.is + Discourse + open-source integracije; nadogradnje 2025. dodaju AI sažimanje za 200.000+ sudionika u tekućim raspravama o Zakonu o umjetnoj inteligenciji. To je deliberativna izravna demokracija u velikim razmjerima koja povećava povjerenje i prihvaćanje politika.
Decidim (globalno, pokrenuto 2016.; Barcelona kao nositelj)
Razvio ga je grad Barcelona zajedno s open-source suradnicima. Decidim („mi odlučujemo” na katalonskom) pokreće participativno budžetiranje i oblikovanje politika. Korisnici predlažu inicijative, raspravljaju, glasaju i prate provedbu putem skupština ili referenduma. Funkcije uključuju gamifikaciju (bedževi za sudjelovanje), praćenje u stvarnom vremenu i integraciju s fizičkim sastancima. U Barceloni (decidim.barcelona) građani raspoređuju 75 milijuna eura godišnje putem glasanja, a više od milijun korisnika sudjeluje u temama poput urbanizma. Globalno: koristili ga New York (participate.nyc.gov), Helsinki (omastadi.hel.fi za 4,4 milijuna eura proračuna), EU (citizens.ec.europa.eu za peticije) i gradovi poput Mexico Cityja i Geneve. Razmjer: stotine implementacija širom svijeta, 100.000+ aktivnih korisnika u većim gradovima. Tehnologija: open-source, temeljen na Ruby on Railsu; verzija 0.31.0 iz studenog 2025. donosi poboljšanu AI moderaciju i mobilne aplikacije. Naglasak je na transparentnosti i inkluziji, pretvarajući gradove u žive laboratorije izravne participacije.
LiquidFeedback (globalno, pokrenuto 2009.; ključno za Pirate Party pokrete)
Pionirski alat Udruge za interaktivnu demokraciju, LiquidFeedback utjelovljuje „tekuću demokraciju” – korisnici glasaju izravno ili delegiraju glas povjerenim zastupnicima, uz mogućnost trenutnog opoziva. Radni proces: prijedlozi počinju na forumima, dobivaju podršku putem preferencijalnog glasanja (rangirani izbori), a zajednička moderacija filtrira distorzije. Usvojile su ga njemačke Piratske stranke (za izradu politika 2010-ih) i švedski ogranak za izradu manifestâ. Ostali korisnici: nevladine organizacije, zadruge i pokreti poput talijanskog Pokreta Pet zvijezda (koji je preuzeo elemente). Razmjer: tisuće korisnika u stranačkim kontekstima; poslovne verzije za poduzeća. Tehnologija: modularan, proširiv softver s grafovima delegiranja; stanje 2025. uključuje interoperabilnost s aplikacijama poput Decidima. Spaja izravni i predstavnički sustav, omogućujući fluidne pomake moći.
DemocracyNext (globalno, pokrenuto 2022.)
Osnovala Claudia Chwalisz; ova organizacija dizajnira građanske skupštine – nasumično odabrane skupine koje raspravljaju o politikama – uz digitalne alate za veće razmjere. Nije jedna aplikacija, nego okvir: skupštine koriste Polis ankete za prikupljanje inputa, zatim hibridne online/offline sesije. Ključni projekti: EU Citizen Panels 2024.–2025. (pilot projekti za prekogranične referendume, uključujući 10.000+ ljudi), partnerstva s OECD-om za globalne standarde. Uspjesi: utjecaj na francuske građanske konvencije 2023. o zakonu o životnom završetku. Razmjer: deseci skupština, kumulativno 100.000+ sudionika. Tehnologija: kombinira Polis, Zoom i prilagođene nadzorne ploče; beta verzija 2025. dodaje „DemocracyNext App” s AI-asistiranim povratnim informacijama. Fokus je na dubokoj deliberaciji, suprotstavljajući se populizmu informiranim konsenzusom.
Ostale značajne platforme
Consul Democracy (sada dio Free Software Foundation Europe, pokrenut 2015.): Najrasprostranjenija open-source platforma za direktnu i participativnu demokraciju na svijetu (preko 400 instalacija u 35 zemalja). Pokreće Decide Madrid, gdje više od 500.000 korisnika glasa o proračunu od 100 milijuna eura. Funkcije: pragovi prijedloga, rasprave i obvezujuće glasanje; usvojen u više od 100 gradova, uključujući Buenos Aires.
Better Reykjavik (Island, 2010.): Građani predlažu i glasaju o gradskim idejama; sudjelovalo 60% stanovnika Reykjavíka, s više od 1.000 provedenih politika poput igrališta i biciklističkih staza. Tehnologija: open-source, integrirana s nacionalnim ID-om za sigurno glasanje.
CitizenLab (danas GoVocal sa sjedištem u Belgiji, 2016.): Koristi se u više od 300 gradova (npr. Bruxelles) za ankete, mapiranje ideja i AI analizu povratnih informacija; nadogradnje 2025. dodaju blockchain verifikaciju.
Loomio (Novi Zeland, 2012.): Najpoznatiji svjetski kooperativni alat za konsenzusno i deliberativno odlučivanje u grupama (organizacije, udruge, kolektivi, zadruga, stranke, susjedstva, građanske inicijative); rasprave po nitima vode do anketa i odluka.
Rahvaalgatus.ee (Estonija, dio e-Estonije od 2012.; proširen 2024.): Građani predlažu zakone putem digitalnih potpisa (potrebno je 1.000 potpisa u šest mjeseci da prijedlog uđe u parlamentarnu proceduru). Integriran s estonskim potpuno digitalnim upravljanjem; lokalni izbori 2025. obilježili su 20 godina e-glasanja, omogućujući obvezujuće nacionalne inicijative. Razmjer: milijuni korisnika u zemlji od 1,3 milijuna stanovnika; tehnologija uključuje X-Road sigurnu razmjenu podataka i AI-potpomognutu obradu peticija.
Ovi sistemi nisu utopije; i oni se suočavaju s izazovima poput digitalnih podjela i rizika od manipulacije. No funkcioniraju, dokazujući da izravna demokracija nije fantazija, već možda budućnost koju zaslužujemo.
(Ne)suvisla hrvatska migrantska politika: Marokanac usred Zagreba divljački pretukao policajku
Američki zaostatak i prvi signali promjene
SAD znakovito zaostaje, s eksperimentima uglavnom ograničenima na lokalnu razinu, koji odolijevaju saveznim inercijama. Razočaranje nakon izbora 2024. – potaknuto blokadom sustava i utjecajem donatora – stvorilo je osjećaj hitnosti, ali širenje ostaje fragmentirano. Ključni američki piloti uključuju:
NYC Engage (New York City, pokrenut 2023.; proširen 2025.)
Središnji hub (nyc.gov/engage) za ankete, prijedloge i forume o urbanizmu, parkovima i ravnopravnosti. Korisnici prate napredak prijedloga; 2025. AI moderira višejezične chatove i obrađuje podatke za organizirane uvide, angažirajući 200.000 sudionika. Analiza: pojačava glasove marginaliziranih (npr. oblikuje revizije ravnopravnosti 2024. koje utječu na odluke vrijedne više od milijardu dolara), ali se suočava s digitalnim podjelama (70% pristupa pametnim telefonima) i savjetodavnom funkcijom. Ipak, predstavlja plan za obvezujuće glasove, spajajući globalnu tehnologiju poput Decidima s raznolikošću NYC-a.
San Francisco Participatory Budgeting (u radu od 2011.; aplikacija nadograđena 2025.)
Stanovnici raspodjeljuju preko 10 milijuna dolara godišnje putem online glasovanja; nadogradnje 2025. dodaju AI za prioritetizaciju i gamifikaciju za mlade, povećavajući odaziv 30%. Inspirirano globalnim modelima, izravno financira prijevoz i zelene površine.
Engaged California (državna inicijativa, pokrenuta veljače 2025.)
Agregira glasove putem vTaiwan-style foruma za input u politike; rani piloti angažirali 50.000 ljudi na pitanjima pristupačnog stanovanja, obrađujući podatke za zakonodavne sažetke.
CivicLab Chicago (2016.; proširen 2025.)
Crowdsourcing kroz hackathone i ankete; blockchain verificira povratne informacije o prijevozu, dosežući 100.000+ korisnika.
Speak Up Boston (2020.)
Ankete i forumi o ravnopravnosti; nakon 2024., 100.000 inputa o otpornosti na klimatske promjene, s AI-jem koji organizira višejezične podatke.
Ovi američki napori – često uz podršku Knight Foundation – prilagođavaju globalne modele: hibridni formati premošćuju podjele, filteri ravnopravnosti prioritiziraju inkluziju. Ipak, ostaju izolirani; nacionalni poticaj (npr. reforme iz Bidenove ere ili izbori 2026.) mogao bi ih objediniti, slijedeći besprijekornost Estonije i brzinu Tajvana za skalabilne savezne alate.
Stiglo vrijeme sudbonosnih odluka: Kushner i Wittkof u Berlinu razgovaraju o planu Zelenskog i EU-a
Kodirajmo demokraciju prije nego što je netko drugi kodira za nas
Svijet se već mijenja brže nego što naše institucije mogu pratiti. Dok se u Hrvatskoj i dalje vodimo logičkim greškama, nezrelom retorikom i egzistencijalnim strahom od vlastitog „vox populi“, Tajvan, Estonija, Barcelona, pa čak i Bruxelles već grade sustave u kojima građani – a ne samo elite – izravno odlučuju o proračunu, zakonima i prioritetima. Te platforme nisu savršene, ali dokazuju jedno: tehnologija za sigurnu, transparentnu i masovnu direktnu demokraciju već postoji i radi.
S obzirom da se dezinformacije generirane umjetnom inteligencijom šire eksponencijalno, države i gradovi koji ovladaju provjerljivom deliberacijom u velikim razmjerima dobit će odlučujuću prednost u legitimnosti i efikasnosti. Oni koji to ne učine otkrit će da reprezentativne institucije – već narušene financiranjem, polarizacijom i nepovjerenjem – ne mogu konkurirati sustavima koji građanima daju stvarnu, trenutnu odgovornost i moć.
Kod je javni. Serveri su jeftini. Politička volja jedina je varijabla pod znakom pitanja. Demokracija je ono što kodiramo. Budućnost nije unaprijed određena – ona je upravo ono što danas odlučimo kodirati.
Kulturni i medijski rat u RH: Od ranjene časne sestre, preko Thompsonovog koncerta do ilegalne migracije
Smatram da je vrijeme da Hrvatska prestane biti pasivni promatrač i postane laboratorij sljedeće demokracije. Jer ako mi ne kodiramo svoj sustav, netko drugi hoće – a znamo kako to završi.
