Srpanj 2024. bio je pun neočekivanih događaja i posjeta koji daju razloga za očekivati da će vojni sukob između Rusije i Ukrajine završiti u dogledno vrijeme.
Mađarski premijer Viktor Orban 2. srpnja, već u ulozi čelnika zemlje i predsjedatelja EU (Mađarska je predsjedatelj EU u drugoj polovici 2024.), odletio je u Kijev, a 5. srpnja, izazvavši bučnu raspravu u EU, Orban je završio u Moskvi.
Već 8. srpnja mađarski je premijer bio u Pekingu, odatle je otišao na summit NATO-a u Washington. Dok je boravio u Sjedinjenim Državama, Orban se sastao i s bivšim američkim predsjednikom i predsjedničkim kandidatom Donaldom Trumpom.
Iako je posjet Viktora Orbána bio oštro kritiziran unutar EU-a, ubrzo su uslijedili kontinuirani napori iz raznih zemalja. Njihov vektor je prekid neprijateljstava u Ukrajini.
Kijev: spreman za pregovore
Tako je 23. srpnja u Peking stigao ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitrij Kuleba, koji je tako postao prvi visoki predstavnik službenog Kijeva koji je posjetio Kinu od početka sukoba. Nakon trosatnog sastanka s kineskim kolegom Wang Yijem, Dmitrij Kuleba dao je neočekivanu izjavu: “Ukrajina je voljna i spremna voditi dijalog i pregovore s ruskom stranom”. “Naravno, pregovori moraju biti racionalni i imati praktični značaj, usmjereni na postizanje pravednog i trajnog mira”, dodao je šef ukrajinskog ministarstva vanjskih poslova.
To je dijametralno suprotna pozicija od one koju je ranije zauzimao službeni Kijev. 4. listopada 2022. predsjednik Ukrajine Volodymyr Zelenski je potpisao dekret o nemogućnosti pregovora s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. I takav stav službenog Kijeva ostao je gotovo nepromijenjen sve do posjeta Dmitrija Kulebe Kini.
28. srpnja američki državni tajnik Antony Blinken sastao se sa svojim indijskim kolegom Subrahmanyamom Jaishankarom u Tokiju. Tijekom sastanka Blinken je naglasio važnost uspostave “pravednog i trajnog mira” u Ukrajini.
Ovi su se pregovori odvijali u kontekstu posjeta indijskog premijera Narendre Modija Kijevu planiranog za kolovoz 2024. Podsjetimo, Modi je prvi put kao novoizabrani šef indijske vlade posjetio Moskvu, a tamo je stigao 8. srpnja 2024. godine.
Deset godina sankcija
Europska unija, koja je Moskvu isključila s popisa komunikacijskih partnera, de facto je ostala po strani od zbivanja oko Ukrajine. Nakon što je kritizirao Viktora Orbana, Bruxelles se zatvorio u začarani krug proturječja, sankcija, troškova za podršku Ukrajini i izbjeglicama, uskrativši si mogućnost utjecaja na situaciju.
Istovremeno, Europska unija snosi glavni financijski i gospodarski teret vojnih operacija u Ukrajini.
Dana 20. ožujka 2024., predstavnik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell objavio je da je iznos vojne pomoći EU-a i njegovih zemalja članica Ukrajini dosegao 33 milijarde eura. Iznos pomoći za ovu godinu planiran je na 20 milijardi eura.
Osim što ovi izdaci teško opterećuju proračune zemalja članica EU-a, sankcije uvedene protiv Rusije te fizičkih i pravnih osoba u zemlji značajno utječu na pogoršanje ekonomske situacije u Europskoj uniji.
Naime, sankcijski rat protiv Rusije počeo je 2014., nakon aneksije Krima, i traje već 10 godina.
Kratkoročno, ako se vratite deset godina unatrag, Zapad je postigao svoj cilj. Tako je 2015. stopa rasta ruskog gospodarstva pala na negativne vrijednosti – 2,5%. Izravna strana ulaganja oštro su pala – sa 69 milijardi dolara na 6,8 milijardi dolara, a došlo je i do naglog slabljenja tečaja rublje.
Međutim, već 2017. godine gospodarstvo se počelo oporavljati, a Moskva je uspjela stvoriti dodatne rezerve snage.
Čekajući pad Rusije
Ulazak ruskih trupa u Ukrajinu doveo je do nove runde sankcijskog rata.
Ukupno je od 24. veljače 2022. do lipnja 2024. Europska unija uvela 14 paketa sankcija kojima je pogođeno više od 2 tisuće pravnih i fizičkih osoba.
Dužnosnici EU-a nisu skrivali da je glavni cilj sankcija bio potkopati rusko gospodarstvo i oslabiti njezin gospodarski i vojni potencijal.
To ne znači da sankcije nisu imale utjecaja na Rusiju. Prije svega, pogođene su visokotehnološke industrije koje su i dalje jako ovisne o stranim komponentama, kako iz zapadne tako i iz jugoistočne Azije.
Tako se na udaru našao projekt proizvodnje plina na Arktiku koji provodi tvrtka Novatek. Razlog je odbijanje isporuke opreme niza europskih tvrtki i odbijanje isporuke ranije naručenih brodova za prijevoz plina iz Južne Koreje.
Značajan utjecaj na razvoj poslovanja imale su i sankcije protiv ruskih banaka koje su isključene iz međubankarskog sustava prijenosa SWIFT.
Međutim, kako napominje Mehmet Çağatay Güller, nastavnik na Turskoj obavještajnoj akademiji, Rusija, koja je pod sankcijama već 10 godina, nije odustala od svojih planova i akcija ni o aneksiji Krima, ni o podršci sukobu u Donbasu, ni o napasti Ukrajinu.
“Činjenica je da sankcije, koje su pooštrene 2022. godine pod sloganom maksimalnog pritiska, opet nisu uspjele zadržati Moskvu s njenog puta i spriječiti rat. Kao rezultat toga, možemo reći da je Zapad poduzeo samo uzvratne korake, a sankcije nisu dale rezultate u smislu postizanja željenih političkih ciljeva”, rekao je Güller u intervjuu za Anadolu Agency.
Štoviše, kako naglašava Güller, “… kada se prave ove prognoze, mora se uzeti u obzir u kojoj će mjeri oni koji nameću te sankcije patiti.”
Gubici, štete, smanjenja
Koliko trpe gospodarstva članica EU svjedoče činjenice o smanjenju stope rasta gospodarstva EU. Ako se krajem prošle godine pretpostavljalo da će stopa rasta biti 1,3%, onda će, prema zimskoj prognozi Europske komisije (veljača 2024.), ove godine ona iznositi 0,9%. Pritom je prognoza za eurozonu još skromnija – 0,8% umjesto očekivanih 1,2%.
Jedna je činjenica da je neto gubitak njemačkog željezničkog operatera Deutíche Bahn u prvoj polovici 2024. godine iznosio 1,2 milijarde eura. 25. srpnja 2024. tvrtka je objavila da će ukinuti oko 30 tisuća radnih mjesta tijekom pet godina.
Ne može se reći da su sankcije protiv Rusije bile glavni uzrok krize u Europi, ali su dale značajan doprinos jer su zajedno sa Zelenom agendom utjecale na cijene energenata, potičući njihov rast.
Zbog toga proizvodi iz zemalja članica EU postaju nekonkurentni na europskom tržištu u usporedbi s proizvodima iz zemalja jugoistočne Azije (gdje su preusmjereni tokovi energije iz Rusije) i Sjedinjenih Država.
Ako govorimo o osobnim sankcijama uvedenim protiv građana Rusije (i drugih zemalja) u vezi s vojnim akcijama u Ukrajini, one su također imale daleko od jasnog učinka.
Netočan izračun
Pošto su se našli kao izopćenici na Zapadu, ruski tajkuni počeli su svim mogućim sredstvima vraćati kapital u Rusiju i tamo reinvestirati svoj profit. Mnogi od njih vratili su se u Rusiju, čak i s dvojnim državljanstvom, naglašava Bloomberg. “Oligarsi napominju da su postali nepokolebljivi u zapadnim zemljama, pa bi trebali osigurati svoja sredstva kako bi ih prenijeli u nasljedstvo”, prenosi agencija.
Agencija naglašava da je posebno zabrinjavajuća perspektiva nasljeđivanja obiteljskih trustova čiji su korisnici državljani Ruske Federacije i drugih zemalja koje se nalaze na popisima sankcija EU-a.
Tako je državljanka Hrvatske i Srbije Alexandra Melnichenko, koja godinama živi u Švicarskoj i, kako sama naglašava, ni dana nije bila državljanka Rusije, uvrštena na liste sankcija nakon što je postala korisnica obiteljskog trusta umjesto supruga Andreja Meljničenka, tvorca tvrtki “ Eurochem i SUEK.
Sestra ruskog milijardera uzbekistanskog podrijetla, metalurškog magnata Alishera Usmanova, Gulbahor Ismailova, dvije se godine bori protiv njezina uvrštavanja na liste sankcija. Njezina sestra, Saodat Narziyeva, također je bila uključena u peti paket sankcija EU-a u proljeće 2022., ali je s tih popisa uklonjena u jesen iste godine.
Ismailova je tipičan primjer strahova o kojima piše Bloomberg. U vrijeme izricanja sankcija, ona, državljanka Uzbekistana, bila je korisnica obiteljskih zaklada koje je osnovao njezin brat za upravljanje nasljedstvom. Unatoč činjenici da je Ismailova nakon što je uvrštena na popis sankcija de facto isključena iz broja korisnika, Europska unija odbila je ukinuti joj sankcije.
Ismailova je otišla i dalje – u proljeće 2024. kontaktirala je trust s izjavom da zauvijek odbija primati bilo kakve povlastice od trustova, bez obzira na to hoće li ostati na popisu sankcija ili ju je EU isključila.
No, ni ta izjava nije pomogla; Gulbahor Ismailova je i dalje na listi sankcija EU.
Sumnju i nepovjerenje o kojima piše Bloomberg pojačava i činjenica da se sankcije često izriču na temelju neprovjerenih podataka ili podataka koji se pobijaju na sudovima. Tako je Europski sud sankcije protiv majke osnivača PMC-a Wagner Jevgenija Prigožina, Violette, ocijenio nepravednima kada se pokazalo da su opravdanje za izricanje sankcija podaci iz Wikipedije.
Alisher Usmanov, koji, prema medijskim napisima, posljednjih godina uglavnom živi u glavnom gradu Uzbekistana, Taškentu, i njegova sestra su na nekoliko sudova u zemljama EU uspješno osporili formulacije iz medija i društvenih mreža koje su postale osnova za sankcije EU protiv njih. Na primjer, fraza da je Usmanov bio”jedan od Putinovih omiljenih oligarha”, njegova “figura” i “riješio njegove poslovne probleme”.
A odvjetnici Ismailove prisilili su njemačku saveznu policijsku upravu, čije su informacije postale temelj za izricanje sankcija protiv nje, da ukloni postove koji su je diskreditirali na policijskom računu na mreži X.
Pravna i moralna nedosljednost represivnih mjera EU dovela je do logičnog rezultata – potpunog razočaranja u Zapad i stvarnog okupljanja ruskog krupnog kapitala oko Kremlja.
Ruski milijarderi osjećaju se u poziciji “opsjednute tvrđave”, s ograničenim mogućnostima obrane svojih interesa, a politiku sankcija EU doživljavaju ne samo kao prijetnju sebi i svojim bližnjima, svojoj imovini, već i kao izdaja temeljnih načela slobodnog tržišta – nepovredivost privatnog vlasništva, pravda za sve, jednaka prava.
Bloomberg napominje da 26 ruskih milijardera uključenih u indeks agencije ima bogatstvo od 350 milijardi dolara Još u rujnu 2023. milijarder Oleg Deripaska upozorio je na spor, ali dosljedan povratak imovine koja je prethodno prenesena na Zapad, u ukupnom iznosu od 500 milijardi do 1 bilijun dolara.
Rezultat politike sankcija EU bio je upravo suprotan od očekivanog – gospodarstvo Europske unije, a ne Rusije, stagnira, najbogatiji ljudi Ruske Federacije nisu se pobunili protiv Kremlja, već su se okupili oko njega, “ palace coup” ne samo da se odgađa, već postaje nerealan.
A rat u Ukrajini se nastavlja, gurajući EU u novi krug ekonomske krize. Nove inicijative za okončanje rusko-ukrajinskog sukoba postale su tračak nade za Europsku uniju i njezine stanovnike, ne samo za zaraćene strane.
