Predsjednik Republike Zoran Milanović sudjelovao je na svečanom otkrivanju obnovljenog spomenika žrtvama El Shatta “Majka Domovina” na Drveniku Velom, u povodu 80. obljetnice povratka ratnih izbjeglica iz El Shatta te 81. obljetnice oslobođenja Dalmacije. Tom je prigodom održao emotivan govor, naglasivši povijesnu, ali i intimnu dimenziju dalmatinske epopeje iz Drugog svjetskog rata.
Govoreći o samom spomeniku, predsjednik je odmah dao osobni ton obraćanju.
– Za mene će to uvijek biti mater Dalmatinka – rekao je Milanović, pojasnivši kako se u kraju iz kojeg potječe njegov otac majka naziva “mater”, što je, kako je rekao, duboko ukorijenjeno u dalmatinskom identitetu.
El Shatt je, prema njegovim riječima, jedna duboko intimna dalmatinska stvar, epopeja o kojoj se u vrijeme njezina odvijanja izvan Dalmacije znalo vrlo malo.
– Početkom 1944. i 1945. svijet je još uvijek zabijao konačne udarce nacistima i svatko se borio za vlastitu egzistenciju. Ova priča Dalmacije iz tog vremena je posebna, intimna, dalmatinska, ali nije jedinstvena – rekao je predsjednik, podsjetivši da su u istom razdoblju i drugi narodi prolazili kroz slične tragedije, poput Poljaka, koji su također bili smješteni u logorima na Sinaju.
Ipak, Milanović je naglasio da priča El Shatta, unatoč teškim okolnostima, ima rijedak element sretnog završetka.
– U vremenu koje zna za jako malo lijepih priča, još manje onih sa sretnim završetkom, ova priča ima donekle sretan kraj – istaknuo je, dodavši kako je evakuacija bila vođena i organizirana na pametan i promišljen način. Znalo se, kazao je, kamo se ide i koja je krajnja destinacija, a nakon otprilike dvije godine većina ljudi vratila se svojim domovima u Dalmaciji.
Predsjednik je posebno naglasio da je odlazak bio ispravna i nužna odluka, što su potvrdili kasniji ratni zločini nad civilima. Podsjetio je na masovna stradanja podno Kamešnice u ožujku 1944. godine.
– Nacisti, SS-ovci i legionari, dakle naši ljudi u njemačkim uniformama, likvidirali su više od tisuću i pol Dalmatinki i Dalmatinaca, civila koji su bili relativno politički neopredijeljeni. To ih nije spasilo. Zlo vrijeme, vrijeme zla i vrijeme smrti – opisao je Milanović tadašnje okolnosti, istaknuvši da priča El Shatta nije samo priča o emocijama, već i o dobroj organizaciji i zdravom razumu tih ljudi.
– Ona ostaje kao ep, jedna duboko intimna, čak posesivna dalmatinska priča koja ne pripada drugima – rekao je.
Govoreći o vlastitom iskustvu, predsjednik je istaknuo kako mu je posebno drag bio posjet El Shattu prije dvije i pol godine, tijekom službenog posjeta Egiptu.
– To se vidi jednom u životu – rekao je, dodavši da je osjećaj boravka na tom mjestu, “osjetiti duh i propuh vremena, tu intimnost dalmatinske priče i mater Dalmatinku”, iskustvo zbog kojeg se, kako je slikovito rekao, isplatilo kandidirati za predsjednika.
Zaključujući govor, Milanović je istaknuo kontrast između današnje mirnoće mjesta i patnji koje su izbjeglice ondje proživjeli. Ipak, naglasio je važnost sjećanja na rijetku sretnu završnicu u mračnom razdoblju povijesti.
– Priča ipak ima nekakav sretan kraj u vremenu u kojem sreća nije bila ni misaona imenica – rekao je, pozvavši okupljene da budu zahvalni i ponosni na tu činjenicu.
{
