Romantična komedija sklizak je teren za filmaše koji se moraju svojski potruditi kako bi likove i radnju učinili originalnima i suzbili virus ponavljajućih motiva. Krupan korak u tom pravcu poduzela je rom com fantazija prigodnog naziva ‘Vječnost‘ (‘ Eternity‘) koja zaljubljene protagoniste odvodi u – zagrobni život.
Na tom drugom svijetu ne čeka ih ni strašni sud ni silazak u pakao, svi preminuli su s razlogom pomlađeni u ulozi ponešto dezorijentiranih turista, jedino ih opterećuje odabir konačne lokacije, odnosno suputnika, što postaje izvor tenzija.
U ovom nesvakidašnjem prikazu onostranog zatekao se svježe umrli umirovljenik Larry (u mlađem izdanju glumi ga Miles Teller iz Top Gun: Maverick), bok uz bok s cjeloživotnim konkurentom Lukeom (Callum Turner, poznat po zarukama s pop zvijezdom Duom Lipom i glasinama o tome da će postati sljedeći Bond). Zdvojnu filmsku gospođu Joan oko koje se otimaju dvojica njezinih muževa dopadljivo i s puno šarma glumi Elizabeth Olsen (Avengers).
Mnoge će prepirke i podbadanja unutar ljubavnog trokuta podsjetiti na duh (ne)umrle screwball romanse. Iz te ere će se u jednom trenu začuti i vječni hit Deana Martina u više negoli nekonvencionalnoj izvedbi.
Poigravanje s dobi glavnih aktera koji nakon smrti biraju sebi najdraže životno razdoblje sjajna je dosjetka, uostalom kao i cjelokupni prikaz afterlifea kao takvog. Ako nas pamćenje služi, dosad nitko nije mrtvace dočekivao na željezničkom kolodvoru gdje je vozni red usklađen sa saveznim državama odakle dolaze, niti im nudio aranžmane u stilu putničkih agencija.
Još luđe je što im radi lakšeg snalaženja u novoj sredini dodjeljuju vodiče – Da‘Vine Joy Randolph (Oscar za dramu Holdovers) i John Early (sitcom 30 Rock) urnebesni su kao epizodisti, zagrobni koordinatori. No, kolikogod luckasto izgledalo to predsoblje vječnosti, troje glumaca suočeno je s tradicionalnim dvojbama o pripadnosti, bračnoj odanosti i izazovima budućnosti izvan pomodne ‘zone komfora‘. Tu je u posebno delikatnoj situaciji Joan koja u smrti nastoji uspostaviti emotivnu ravnotežu koja joj je izmaknula za života.
Olsen je spretno savladala zahtjevan glumački zadatak. Osjećaje nam prenosi nenametljivo i bez patetike, lako se s njom identificirati i oprostiti joj neodlučnost.
Teller i Turner nisu ništa manje sugestivni kao rivali koji se tijekom vijeka na Zemlji nisu upoznali (stariji je umro u podcijenjenom davnom američkom ratu u Koreji), ali se sad međusobno obračunavaju kako bi raščistili stare nesporazume. Pojedinačno i zajednički, ovaj živahni trolist pokojnika u svojoj međuigri ostavlja trag u beskraju.
U blagdanskoj sezoni, irski redatelj David Freyne (drama ‘Dating Amber‘) isporučio nam je toplu priču o zakašnjeloj ‘posthumnoj‘ samospoznaji stvarnih životnih prioriteta, očišćenu od religijskih tumačenja i u suštini ohrabrujuću za sve koji se pitaju ima li života poslije smrti. Kod Freynea je on stvar osobnog izbora bez prava na popravni. No, rijetko bi se tko predomislio da može birati između tolikog broja egzotičnih destinacija za zauvijek.
