U hrvatskoj politici sve se češće, iako još uvijek poluglasno, postavlja pitanje tko dolazi nakon Andreja Plenkovića. Premijer uporno poručuje da o odlasku ne razmišlja, no politička praksa pokazuje da se u strankama koje dugo vladaju rasprave o nasljednicima otvaraju puno prije nego što to vodstvo javno prizna. U tom kontekstu posljednjih se godina sve češće spominje ime Karla Resslera. Iako formalno daleko od vrha izvršne vlasti, Ressler se postupno profilirao kao jedno od političkih imena koje u HDZ-u simbolizira kontinuitet, europski smjer i dugoročnu stabilnost.
Ressler je široj javnosti poznat kao zastupnik u Europskom parlamentu, gdje gradi karijeru bez velikih ispada, ali uz konstantnu prisutnost u ključnim odborima i političkim procesima. Takav stil možda ne donosi dnevne naslovnice, ali u stranačkim strukturama često ima veću težinu od glasnih domaćih polemika.
Njegov politički put ne može se promatrati bez spomena važne obiteljske veze. Karlo Ressler je posinak Vladimira Šeksa, jednog od ključnih ljudi u formiranju HDZ-a i osobe koju mnogi unutar stranke i dalje nazivaju “velikim magom” hrvatske politike. Ta činjenica Resslera prati od samih početaka političke karijere. Za jedne je ta veza olakšala njegov ulazak u visoku politiku, dok drugi ističu da upravo zbog toga mora ulagati dvostruki napor kako bi dokazao vlastitu političku težinu i autonomiju što je svojevrsni dvosjekli mač. U svakom slučaju, Šeksovo političko nasljeđe i mreža odnosa ostavili su trag i u Resslerovom pozicioniranju unutar stranke.
Nije se nametao
Unatoč tim okolnostima, Ressler se nije nametao kao glasni politički igrač. Njegovi nastupi su odmjereni, europski kodirani i bez otvorenog sukobljavanja s bilo kojim krilom stranke. Upravo takav stil mnogi vide kao njegovu najveću prednost, ali i potencijalnu slabost. Unutar HDZ-a se, prema riječima sugovornika bliskog Ressleru, već godinama zna da se o njemu govori kao o mogućem budućem predsjedniku stranke. “On jako dobro zna da se o njemu godinama govori u kontekstu mogućeg predsjednika stranke. Koliko znam, to mu je osobno s vremenom postajao teret pa su stranački PR-ovci odradili posao da se prestane o njemu govoriti kao nasljedniku Andreja Plenkovića”, kaže sugovornik.
Ta tišina, tvrde upućeni, nije bila slučajna. U trenutku kada je Plenković učvrstio poziciju najdugovječnijeg premijera i predsjednika HDZ-a, svako preuranjeno etiketiranje nasljednika moglo je izazvati unutarnje napetosti. “Evo, vi ste mislim prvi nakon dugo vremena da je odlučio to staviti opet u fokus”, dodaje isti sugovornik.
No političko vrijeme neumoljivo teče. “Istini za volju, bliži se čas kad će najdugovječniji premijer morati odstupiti i kad će nasljednik biti primoran preuzeti palicu. Bolje da na vrijeme bude sve spremno, nego da nas sve kao grom pogodi Plenkovićev odlazak”, smatra HDZ-ovac blizak Ressleru. Pritom se naglašava da Ressler nije nužno zamišljen kao neposredni nasljednik. “Karlo i dalje zaista jest jedan od mogućih nasljednika šefa stranke, no to ne mora niti biti odmah nakon Plenkovića”, kaže izvor, sugerirajući da HDZ možda čeka prijelazno razdoblje ili kompromisno rješenje.
Resslerova dob i politička pozicija daju mu luksuz vremena. “On je mlad, može postati predsjednik stranke i nakon nekoliko sljedećih mandata”, ističe sugovornik, naglašavajući da njegov politički put tek ulazi u zrelu fazu. Najveći izazov za Resslera, prema mišljenju ljudi iz stranke, nije europski kredibilitet, nego unutarnja stranačka infrastruktura. “Zasad je na dobrom putu, mislim da mu fali unutarstranačke snage i to ima vremena stvoriti u narednim godinama, otvoreno priznaje izvor.
Nema ga u domaćim bitkama
Za razliku od ministara koji se svakodnevno troše u domaćim krizama, Ressler zasad nema politički teret nepopularnih odluka. To mu omogućuje očuvanje političkog kapitala, ali ga istovremeno ostavlja bez iskustva upravljanja velikim sustavima.
Usporedbe s drugim potencijalnim nasljednicima, poput Ivana Anušića ili Olega Butkovića, nameću se same po sebi. Dok oni svoju snagu grade kroz izvršnu vlast i stranačku bazu, Ressler ostaje političar tišine i dugog daha. Pitanje je hoće li HDZ u trenutku Plenkovićevog odlaska tražiti upravo takav profil ili će se okrenuti snažnijem, populističkijem lideru. Povijest stranke pokazuje da tranzicije rijetko prolaze glatko. Resslerova prednost mogla bi biti upravo u tome što ne djeluje kao prijetnja postojećim strukturama. U politici, takva pozicija često omogućuje spor, ali stabilan uspon prema vrhu. No, ono što prolazi pomalo ispod radara jest da Ressler već dulje vremena iz Bruxellesa progovara kritički prema migracijama pa i onim legalnim što bi uskoro moglo postati ključno pitanje za osvajanje vlasti i to upućeni vide još jednu naznaku pripreme terena za novog vođu koji će morati okrenuti politiku za 180 stupnjeva i postati suverenistički vođa s jakom nacionalističkom komponentom.
Za sada je jasno tek jedno: Karlo Ressler više nije samo europarlamentarac s jakom biografijom i poznatim prezimenom u političkom zaleđu. Postao je ozbiljan dio rasprave o budućnosti HDZ-a. Hoće li se ta rasprava pretvoriti u stvarni politički ishod ovisit će o Plenkovićevoj odluci, unutarnjoj dinamici stranke i Resslerovoj sposobnosti da iz europske sfere zakorači u domaću političku arenu.
Jedno je sigurno, pitanje nasljedstva u HDZ-u više nije tabu, a ime Karla Resslera u toj priči više se ne može ignorirati.
