Krilni kapetan europskog zlata do 20 godina, već starter seniorske reprezentacije, kojeg Virtus voli: “Dobio sam mnogo ponuda s američkih koledža, odabrao sam put u Italiji, ovisi o prilikama. Osjećam Banchijevo povjerenje, tijekom dana u modrima shvatio sam što treba poboljšati na višoj razini. Počašćen Danilovim znanjem”
Prije samo nekoliko mjeseci Francesco Ferrari bio je mladić s velikim nadama kojeg je cijeli svijet talijanske košarke pažljivo promatrao. Danas sigurno nije ostario, ali neke od tih nada već su se pretvorile u izvjesnosti i to nije mala stvar. Ima puno plavetnila u njegovom rastu. Nakon pobjede na Europskom prvenstvu do 20 godina kao kapetan i MVP, Banchi je dobio poziv i minutažu kao starter u prvom prozoru kvalifikacija za sljedeće Svjetsko prvenstvo. A nije tajna da ga već gledaju najvažniji klubovi naše košarke, svakako Virtus Bologna. I ove sezone, koju igra u Cividaleu u A2, klubu koji mu je ukazao veliko povjerenje, već se uvjerio svojim igrama. Jedan iznad svih bio je rezultat od 36 poena protiv Uranije Milano, što mu je omogućilo da izjednači rekord koji je pripadao velikanu poput Carltona Myersa. Nakon 34 godine od posljednjeg puta, bio je prvi dvadesetogodišnji Talijan koji je zabio toliko u jednoj od dvije glavne nacionalne kategorije. Utrka u kojoj je ponudio uzorak svojih kvaliteta. Riječ je o 204 cm visokom krilnom napadaču s odličnom tehnikom, koji zna biti elegantan, a da ne izgubi iz vida učinkovitost, na obje strane terena.
Nezanemarljiv element njegove košarke su i pokreti bez lopte, koji pokazuju koliko dobro zna čitati igru. Vještina koja počinje izdaleka: “Tijekom mladosti na College Basket Borgomanero puno sam narastao jer nisam imao fiksnu ulogu, mogao sam biti razigravač, ali i centar. To mi je puno pomoglo jer me tjeralo da igram puno pick and rolls i da radim puno rezova sa slabije strane. Sve su to male stvari koje su za mladog čovjeka poput mene bitne da uđe u ritam i dobije povjerenje.”
Od europskog zlata nadalje, osjećate li da vas ova sezona lansira u veliku košarku?
“Svakako mi je već ova 2025. godina, počevši od prošle A2 sezone, pružila veliko zadovoljstvo. U četvrtfinalu doigravanja izgubili smo od Forlija tek u petoj utakmici, došli smo do finala talijanskog kupa, dok smo u rujnu osvojili Superkup (kategorija, ndr). Onda sam u ljeto doživio najvišu točku svog dosadašnjeg puta, osvojivši zlato na Europskom prvenstvu do 20 godina. Prije nekoliko tjedana debitirao sam u seniorskoj reprezentaciji i postigao prve bodove u ovom novom ciklusu s trenerom Banchijem. Bila je to nedvojbeno najvažnija godina u mojoj karijeri i sada kada završava mogu se samo nadati da će mi 2026. donijeti isto toliko radosti.”
Košarka je za nju obiteljska stvar. Kako doživljavate ovu fazu svog putovanja?
“Košarka je glavna tema u našoj kući, to je strast koja je prenesena na mene od malih nogu. Moj djed je bio menadžer, moj otac je danas u Borgomaneru, nakon prošlosti na terenu kao igrač. Vrlo smo bliski kao obitelj, osjećam se posebno vezanim za svoju braću (Alessandro je jedan od njegovih suigrača u Cividaleu, ndr). Svi su jako zadovoljni mojom karijerom koju prate iz dana u dan, bez žurbe i brige. Njihova mi podrška pomaže da se nosim sa stvarima na najbolji način.”
Carlton Myers, prije nje, bio je jedini Talijan koji je s 20 godina mogao postići 36 koševa u dvije prve lige naše košarke.
“Na terenu, dok sam gledao semafor kako raste, nisam bio svjestan rekorda koji izjednačujem, bio sam potpuno fokusiran na utakmicu. Kad sam došao kući, s društvenih mreža sam saznao što sam napravio i moram priznati da sam bio uzbuđen. Nisam vjerovao da sam napravio nešto tako važno. Nadam se da je ovo samo prvi od mnogih ovakvih nastupa, ali momčadski rezultat uvijek ostaje na prvom mjestu.”
U prošlosti je govorio da su mu idoli Kobe Bryant i Danilo Gallinari. Kad biste mogli ukrasti bilo što od njih, što bi to bilo?
“Definitivno bih uzeo Bryantovu radnu etiku, aspekt koji ga je oduvijek odlikovao. Volio bih talent i sposobnost da ne odustane i zatim se oporavi od brojnih ozljeda, čak i ozbiljnih, ‘Pijetla’. Upoznali smo se, ostavio je izvrstan dojam na mene. Kada je najavio odlazak u mirovinu, poslao sam mu poruku, odgovorio je da se nada da ću ja biti taj koji će mu od sada pružati zadovoljstvo. Te su riječi bile dodatni poticaj za mene i prije svega velika čast.”
Je li bilo teže vratiti se s -19 protiv Izraela, u četvrtfinalu Europskog prvenstva do 20 godina, ili govoriti pred Mattarellom nakon pobjede?
“Unatoč poteškoćama u utakmici, rekao bih vam da je bilo teže govoriti pred Mattarellom. Nikad prije, emocija je bila velika, jer je to bila prilika koja se možda više neće ponoviti. Ta je utakmica ipak bila posebna, vratili smo se iz svlačionice s drugom odlučnošću, nakon bojažljivog starta, također zahvaljujući nekim taktičkim prilagodbama. Nakon pobjede nad Izraelom odmah smo pomislili da je put do pobjede malo nizbrdica, imali smo osjećajući da nas u tom trenutku nitko ne može zaustaviti.”
Tijekom govora govorio je o rasizmu, zbog onoga što se dogodilo tijekom Europskog prvenstva. To je nešto što je upečatljivo.
“Bio je to težak trenutak koji smo doživjeli, nakon što smo vidjeli našu momčadsku fotografiju punu vulgarnih komentara. Neki od mojih suigrača htjeli su odmah odgovoriti. Ja, kao kapetan i trener (Alessandro Rossi, ndr) trudili smo se da grupa bude fokusirana na terenski rad. David Torresani želio se ispustiti nakon finala (zahvaljujući rasistima jer su njihovi komentari okupili momčad, ndr). Njegova je gesta bila važna jer je za odgovoriti potrebna hrabrost, a s 20 godina to se ne podrazumijeva. Zato mislim da je ono što sam rekao na Kvirinalu bilo važno za mene, za moje suputnike, a nadam se i za našu zemlju.”
Tijekom nedavnih kvalifikacijskih utakmica za Svjetsko prvenstvo, koje ste iskusili čak i kao starter, što ste shvatili da trebate poboljšati?
“Fizički i atletski utjecaj potpuno je drugačiji u usporedbi s onim na što sam bio navikao s mlađima od 20 godina. U tom kontekstu osjećao sam se atletski i fizički superiorno u nekim aspektima. Utjecaj s nacionalnom A momčadi natjerao me da shvatim da s točke gledišta fizičkih sposobnosti i ne samo ja moram rasti, jer je veličina igrača na toj razini drugačija. Svaki dan radim na poboljšanju i postajem sve spremniji.”
Ima li nešto što vam je Banchi rekao, tijekom dana s reprezentacijom ili na treninzima, što ga je pogodilo?
“Tijekom trening kampa puno je razgovarao s cijelom grupom, ostavio je izvrstan dojam na sve. Imao sam priliku osobno razgovarati s njim kada je, prije poziva, obilazio klubove. To je pokazalo koliko mu je stalo jer nas je želio upoznati i kao ljude izvan terena. To nam je pomoglo da shvatimo koliko povjerenja ima u sve nas. Kao i na prvom susretu s Pozzeccom, odmah sam se osjećao lako.”
Jeste li primijetili razliku između trenerova pristupa i pristupa Pillastrinija i Rossija?
“Glavna razlika je u odgovornostima koje sam pozvan preuzeti. Kod Under 20s i kod Cividalea znam da moram igrati vodeću ulogu i u napadu, dok u seniorskoj reprezentaciji to nije bio slučaj. Banchi je od mene tražio da se branim, hvatam skokove, blokiram i općenito radim sve one male stvari koje prenose energiju mojim suigračima i pomažu mi steći povjerenje cijele okoline.”
Gledajući u budućnost, ako već morate sanjati, vidite li se više u Euroligi ili u NBA?
“Kao tipu igrača, osjećam se prikladnijom za Euroligu, ali nemoguće je ne sanjati NBA, to bi bilo stvarno posebno. Tamo su najbolji na svijetu, s tehničke i fizičke točke gledišta. Životno iskustvo koje steknete u inozemstvu ne može se preslikati nigdje drugdje. Nema puno Talijana koji su tamo igrali, pa bih želio doći tamo i ući u povijest jer sam tako dugo ostao.”
Je li vam Gallinari dao kakav savjet?
“Nismo previše pričali o tome, samo mi je ispričao nekoliko anegdota kad smo bili u Trentu s reprezentacijom. Rekao mi je da je važno osjećati se dobro u sebi i svojoj obitelji.”
Za mlade ljude poput nje postoje različiti putovi kojima se može krenuti. Zašto ste odabrali Italiju umjesto iskustva na koledžu ili u Europi? Kako ste shvatili da je to pravi izbor?
“U posljednje dvije godine dobio sam mnogo ponuda iz Sjedinjenih Država, posebno ovog ljeta nakon Europskog prvenstva do 20 godina. Kao životno iskustvo bio sam jako zainteresiran, ali s tehničke točke gledišta nisam se osjećao prikladnim za vrstu košarke koja se igra na koledžu. Vrata, međutim, uvijek ostaju otvorena i ako se pruži prava prilika, želio bih je iskoristiti. Odabrao sam ostati u Cividaleu u A2 jer želim napraviti posebno putovanje u Italiju i Ostajući ovdje mogu dostići visoku razinu. Povjerenje koje mi klub, trener Pillastrini i njegovi suigrači daju svaki dan, štoviše, unatoč kritikama koje ponekad dobiva, A2 je porastao na razini s mnogim igračima koji silaze iz Serie A.”
Što vidite kao sljedeći korak naprijed na svom putu? Serie A? Euroliga?
“Želim napredovati sve više i više, ako budem imao prilike, procijenit ću što da radim, ali živim stvari iz dana u dan kako bih pokušao rasti sa svakim treningom.”
© SVA PRAVA PRIDRŽANA
