Rusko se gospodarstvo ove godine suočava sa sve snažnijim pritiscima – rastućom i s inflacijom koju je teško obuzdati, sve većim proračunskim deficitom, djelomično uzrokovanim golemim vojnim izdvajanjima, te padom prihoda od nafte i prirodnog plina, govore stručnjaci za CNN, ali većina njih ocjenjuje da ekonomski pritisak nije blizu tome da ugrozi rusku sposobnost vođenja rata. Analizu prenosimo u cijelosti:
Gospodarski rast također se naglo usporio. Ipak, nadolazeća ekonomska oluja vjerojatno neće uskoro natjerati ruskog predsjednika Vladimira Putina za pregovarački stol kako bi okončao rat u Ukrajini. Analitičari procjenjuju da Kremlj, uz sadašnji intenzitet borbi i postojeće zapadne sankcije, može izdržati još dugi niz godina.
“Ako se gleda samo gospodarstvo, ono neće biti ona presudna slamka koja lomi leđa devi”, rekla je za Maria Snegovaja, viša suradnica za Rusiju i Euroaziju u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS), istraživačkom institutu. “Situacija nije katastrofalna. Njome se može upravljati”, zaključuje.
Zapadne sankcije nisu nanijele dovoljno štete ruskom gospodarstvu, snažno oslonjenom na energente, da bi Moskva promijenila svoje ratne planove, izjavio je Richard Connolly iz britanskog Instituta Royal United Services (RUSI). “Dok god Rusija crpi naftu i prodaje je po razmjerno prihvatljivoj cijeni, ima dovoljno novca da nekako preživi”, rekao je viši suradnik za međunarodnu sigurnost tog londonskog instituta.
Gledano u razdoblju od iduće tri do pet godina, Rusija bi mogla nastaviti ratovati, rekla je Snegovaja, napominjući da je pouzdane procjene za dulji vremenski okvir teško dati.
Skupina ruskih ekonomista u egzilu, Putinovih protivnika, čak smatra da bi rat iscrpljivanja mogao trajati i dulje, jer je sposobnost Kremlja da vodi rat neometana bilo kakvim gospodarskim ograničenjima.
“Ne tvrdim da je slika za njih ružičasta, ali imaju dovoljno sredstava da gospodarstvo ne bude presudan faktor u Putinovim kalkulacijama kada razmišlja o ratu”, dodao je Connolly.
Povijest pokazuje da je Rusija sklonija pristati na nepovoljan mirovni sporazum tek kada se suočava s gospodarskim slomom, kao na kraju Prvog svjetskog rata i tijekom sovjetskog rata u Afganistanu, rekla je Snegovaja. No trenutačna gospodarska situacija “još je vrlo daleko od toga i bit će potrebni znatno jači pritisci na rusko gospodarstvo te puno, puno više vremena da se do toga dođe”, kazala je.
To su loše vijesti za Ukrajinu, ali i za administraciju Donalda Trumpa, koja je održala više krugova razgovora u pokušaju da se rat privede kraju.
Porezna opterećenja i rast cijena
Ono što se promijenilo jest činjenica da je početni gospodarski poticaj, izazvan naglim rastom vojne potrošnje, očito završio, a sada Kremlj mora nastaviti prebacivati teret rata na rusko društvo, tvrdi Snegovaja.
Taj se teret očituje u znatnom povećanju poreza na dobit i dohodak, kao i u rastu poreza na dodanu vrijednost (PDV), kako bi se financirala rekordna vojna izdvajanja. Ruski potrošači istodobno se suočavaju s naglim rastom cijena, osobito uvozne robe.
No, za razliku od zapadnih zemalja, visoka inflacija u Rusiji ne izaziva veliko društveno nezadovoljstvo, smatra Snegovaja, ističući učinke državne propagande i represije.
Connolly se slaže s drugim stručnjacima da je inflacija u postsovjetskoj Rusiji oduvijek bila visoka, pa su potrošači na nju navikli. Međunarodni monetarni fond procijenio je da će godišnja inflacija u Rusiji ove godine u prosjeku iznositi 7,6 posto, što je pad u odnosu na 9,5 posto u 2024. godini.
Rusija trenutačno izdvaja gotovo 40 posto proračuna “za agresiju” kada se sve zbroji, izjavio je ranije ovog mjeseca glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, prema jednoj od više različitih procjena vojne potrošnje. Ta su izdvajanja prošle godine porasla za 38 posto u odnosu na 2023., prema izvješću Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) objavljenom u travnju.
Povećana potrošnja stvorila je novu skupinu ratnih gospodarskih “pobjednika”, uključujući obrambene izvođače, poput proizvođača oružja, te radnike u toj industriji. Kao posljedica toga, gospodarska nejednakost u Rusiji se smanjila, što znači da se Putin suočava s još manjim pritiskom iz pojedinih dijelova društva, tvrde stručnjaci.
Kako je Rusija pokušavala nadomjestiti dio uvoza sa Zapada, proširila je domaću proizvodnju tekstila, obuće i osnovne elektronike, navela je Ekaterina Kurbangaleva, gostujuća istraživačica na Sveučilištu George Washington, specijalizirana za politička i društvena istraživanja, uključujući podatke o ruskim poreznim obveznicima. Prema njezinu istraživanju, plaće nekih skupina radnika između 2021., godinu prije početka rata, i 2024. porasle su i do tri, a u pojedinim slučajevima i pet puta. “To je bilo poput injekcije adrenalina”, rekla je Kurbangaleva o ratnom poticaju gospodarstvu, iako je istaknula da je nakon toga uslijedilo usporavanje rasta.
Neka od siromašnijih, ruralnih područja Rusije također su doživjela gospodarski uzlet od početka rata, dijelom zahvaljujući visokim plaćama koje primaju ruski vojnici i njihove obitelji. Riječ je o strategiji kojom Kremlj potiče dragovoljno novačenje i izbjegava širu mobilizaciju, nastojeći nadomjestiti gubitke na bojišnici u Ukrajini.
“Ruski vojnici danas su plaćeni više nego bilo koji ruski vojnici u povijesti”, rekao je Connolly iz RUSI-ja. “Zarađuju više nego što bi ikada mogli očekivati da su ostali u tim relativno zapostavljenim dijelovima zemlje i pronašli posao u civilnom gospodarstvu.”
Ruska vlada također je isplatila visoke odštete obiteljima poginulih i ranjenih vojnika, istaknula je Kurbangaleva. Djelomično upravo obilnim financiranjem vojnog kadra i njihovih obitelji, Kremlj je uspio ublažiti nezadovoljstvo unatoč tome što se ruski gubici u Ukrajini približavaju brojci od milijun ljudi, od čega je oko 250.000 poginulih, prema procjeni CSIS-a objavljenoj u lipnju.
Vlada je u velikoj mjeri izbjegla prosvjede kakvi su obilježili ratove u Čečeniji i Afganistanu, kada su obitelji mobiliziranih vojnika iz siromašnijih regija Rusije i Sovjetskog Saveza zahtijevale prekid sukoba. “Ne mislim da bi regije mogle značajnije utjecati na nastavak rata, ali činjenica da ne vidimo izbijanje masovnih javnih prosvjeda smanjuje pritisak na Putina dok odlučuje o sljedećim potezima”, rekao je Connolly.
Ono čega je Kremlj, prema mišljenju stručnjaka, svjestan jesu zabrinutosti povezane s velikim brojem ratnih veterana koji bi se u slučaju sklapanja mira vratili u civilno društvo, bez posla i s brojnim, skupim zdravstvenim potrebama. “Putinu je, s unutarnjopolitičkog stajališta, u interesu da se ovaj rat nastavi”, objasnila je Kimberly Donovan, direktorica Inicijative za ekonomsku državotvornost pri Atlantskom vijeću.
MORE: Putin continued to praise the strength and resilience of the Russian economy, but Kremlin economic policies indicate that the economy is performing markedly worse than Putin is portraying.
Russia has steadily depleted its sovereign wealth fund’s liquid reserves funding its… https://t.co/VTFmECOja7 pic.twitter.com/oh2a6NZD9v
— Institute for the Study of War (@TheStudyofWar) December 20, 2025
Zaobilaženje sankcija je skupo
Iako su gospodarski pritisci kratkoročno podnošljivi, dugoročno bi situacija mogla biti drukčija. Rusija se u velikoj mjeri oslonila na svoj državni fond bogatstva, što, prema nedavnom izvješću Atlantskog vijeća, tjera Kremlj ka novim kompromisima, jer se smanjuje financijski jastuk koji je ranije štitio građane od troškova rata.
Prema Institutu Kijevske škole ekonomije, vrijednost likvidne imovine u ruskom Nacionalnom fondu blagostanja smanjila se za 57 posto od početka rata.
Kako se fond iscrpljuje, teško je zamisliti scenarij u kojem ruska vlada može zadržati sadašnju razinu obrambenih izdvajanja bez opsežnih i vidljivih rezova u socijalnoj potrošnji, navodi se u izvješću Atlantskog vijeća.
Uz to, nedavne sankcije koje su Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo uvele protiv dvaju velikih ruskih proizvođača nafte, Lukoila i Rosnjefta, dodatno su povećale troškove poslovanja u Rusiji, rekla je Donovan. “Oni preusmjeravaju izvoz nafte preko manjih ruskih kompanija. Sve to iznimno poskupljuje poslovanje”. Ako se tomu pridruži stroža provedba sankcija i snažniji pritisak na Indiju i Kinu da prestanu kupovati rusku naftu, Kremlj bi s vremenom mogao promijeniti svoje kalkulacije, smatra Donovan. “Što veći pritisak uspijemo izvršiti na Rusiju ovakvim sankcijama, to će ih skuplje stajati pokušaji da ih zaobiđu”, zaključuje.
Rusija sada proizvodi višak oružja: Usporedba ruske, europske i ukrajinske industrije
