Dinamo je svladao Lokomotivu 2:0, osigurao vrh tablice na startu 2026. godine, modra je momčad dobila pljesak s tribina, ali među navijačima nema ljubimaca kao što je Robert Mudražija. U 87. minuti Mario Kovačević poslao ga je na teren šesti put ove sezone u SHNL-u, u tom je skupio tek 54 minute, nema ni pogodak niti asistenciju, nikakav značajniji učinak, i prije ozljede koja ga je mučila imao je status marginalca, međutim, popraćen je ovacijama kao da se u Dinamovu dresu ponovno ukazao glavom i bradom Luka Modrić ili da se Zvone Boban spustio u dresu iz lože.
Dok je Mudražija zagazio na travnjak, decibeli su dosezali svoje subotnje vrhunce, publika se podignula, standing ovation kakav je dobio obično prati asove koji su za klub ostavili kosti na terenu i nakrcali vitrine trofejima ili su dovedeni kao zvjezdana pojačanja u mega transferima. Imali su kroz povijest maksimirski drukeri ljubimce koji nisu bili nositelji ekipe, ali zavukli su im se pod kožu, no ne pamtimo da su ikad toliko obožavali tako tešku rezervu kao što je Mudražija.
Mario Kovačević mjesecima dokazuje da nije populist, forsirao je igrače za koje je smatrao da su bolji i nije se pokolebao, pa ne bismo rekli da Mudražija ima veliku budućnost u Maksimiru, možda mu je to bila i oproštajna utakmica. Ne pišemo to na temelju informacija o njegovim daljnjim potezima, nego pretpostavke da će u konkurenciji kakva je u Dinamu ozbiljniju minutažu teško dobiti, osim ako ne odu neki drugi veznjaci poput Villara i još nekoga. Njegove pozicije okupiraju Zajc, Bennacer, Ljubičić, Stojković, Soldo…
Možda bi Ćiro Blažević šapnuo treneru “daj raji onoga koga traži”, no Mudražijin slučaj i način kako Kovačević vodi tu priču više podsjeća na legendarnu anegdotu nekadašnjeg igrača sarajevskog Željezničara Nikole Nikića koji se zagrijavao gotovo cijelo poluvrijeme, a s tribina su skandirali njegovo ime. U jednom času trener Ivica Osim ga zove, on pomisli da ulazi, međutim, Osim mu kaže:
– Dozivaju te s tribine, idi gore k njima.
Čuveni Švabo, kojeg neki idoliziraju, a drugi osporavaju, nije vodio ekipu kako su navijači tražili, nego po svojim kriterijima. Nakon još jednog plebiscita s tribina za Mudražiju, ako ostane, znat ćemo konačan odgovor bi li Kovačević poslušao Ćiru ili Osima. Dao publici koga želi ili ga figurativno poslao onima koji ga zazivaju, da skupa s njima navija. Sigurno bi mu Dinamov trener ponudio nešto više od 54 minute da nije bilo te ozljede, možda na proljeće može naći više prostora, ali Mudražija bi doista morao blistati da izgura sve spomenute. Pritom ne govorimo o opciji da može netko i doći te da Dinamo ima juniore koji kucaju na vrata prve ekipe.
Kako je Mudražija stekao takvu popularnost? Očito je ključno što je plavi u srcu, domaći dečko ponikao u Dinamovu inkubatoru, što ga mnogi navijači poznaju, ali prije svega što je kvalitetan igrač koji je to znao pokazati protiv Hajduka na Poljudu i pošteno proslaviti pred njegovim navijačima
