Stranci će nam oteti zemljišta, novi Zakon o prostornom uređenju i Zakon o gradnji zakon legaliziraju rasprodaju naše djedovine, atak su na negrađevinske zone, kreće novi val apartmanizacije… Komentira se nepročitano, pa više nitko ne zna što je u svemu istina a što ne. Dobra vijest je da su građani ozbiljno zabrinuti. To će i zakonodavca natjerati na oprez.
Dubrovnik je dobar primjer kako se prostor nepovratno upropaštava. Sve u skladu s važećim GUP-ovima, PUP-ovima, MUP-ovima… Sve što smo upropastili – Šipčine, Nuncijatu, Babin kuk – sve je napravljeno po zakonu. ili naknadno legalizirano. Novi zakon(i), objasnio je gradonačelnik, neće izvan snage staviti GUP. Dosadašnji je bio katastrofa, pa se treba nadati da će ovaj budući biti bolji, pažljivije osmišljen. Prostor je, naime, jednini stvarni resurs kojim gradska vlast upravlja. Prostor je jedini resurs kojeg, kad se jednom upropasti, više nikad ne možeš vratiti.
Želim vjerovati da se baš zato na građevinske dozvole čekalo toliko dugo. Želim vjerovati da razlog nije nesposobna uprava. Nego strah da se ne pogriješi. Kako u slučaju Atlant centra gdje nitko nije primijetio da od rekonstruirane zgrade neće ostati dovoljno starog da bi se govorilo o rekonstrukciji. A naknadna pamet ne pomaže.
Izdavanje dozvola po novom bi zakonu trebalo biti jednostavnije ali i transparentnije, s digitalnim prostornim planovima u koje svi možemo imati uvid. Građevinske zone se više neće moći širiti sve dok se unutar nje nalaze površine koje nisu opremljene osnovnom infrastrukturom. Do sada su cijela naselja nicala a da nije bilo normalne ceste, javne rasvjete, kanalizacije… Sve bi zgrade do 2050. trebale biti energetski učinkovite, ekološki neutralne i sve je to divno i krasno na papiru, ali ne pomaže ako je inspektor korumpirano političko govedo s prtljažnikom punim pršuta i viškom novca na žiro računu. Koji za vrijeme radnog vremena ganja divlje prace po Zrinskoj gori.
Nisu, realno, ni institucije krive za sve. Postoje projekti, poput brze ceste od Dubrovnika prema Aerodromu, oko kojih se baš nikad nećemo složiti, pa slijedom toga ni politika (vlast) desetljećima neće donijeti nužne odluke. Grintat ćemo zbog gužve, proklinjati turiste od kojih živimo, taksiste i marksiste, ali kad netko predloži trasu ceste, lokaciju smetlišta ili kanalizacijskog pročistača – bit ćemo protiv.
Novi zakoni omogućit će, kaže ministar Branko Bačić, da dozvole za stratešku infrastrukturu, za autoceste, željezničke pruge, bolnice, hidroelektrane, mostove, plinovode, morske i zračne luke, izdaje država, bez čekanja da se s planom usklade gradovi ili županije gdje se ti objekti nalaze. Rasprave i neslaganje su dobra stvar, dio su demokratske procedure, ali ne smiju postati način kojim se blokira život. Netko treba preuzeti odgovornost i presjeći, a to je izabrana vlast.
Pa vi nastavite birati ideološki umjesto projektno. Na kraju je opet do nas. Do vas.
