Čudo od djeteta. Telad bez marke. Križ od rabone. Najgori izbori koji se isplate. Sat vremena driblinga na parkiralištu. Baka iz Barija. Dobar i loš idol. Intervju-manifest. Svijet Care Bearsa. Guardiolina usporedba. Maradona koji ne igra beka
“Znanstvenici i inženjeri već su izmislili generaciju lutki robota”: Alberto Camerini je već 80-ih shvatio da ćemo se otuđiti, da ćemo svi postati mehanički i dosadni čak iu nogometu. Stavili smo taktiku ispred prvaka, usavršili sustave igre u kojima mali sustavno pobjeđuje velike, poručili zvijezdama da moraju reflektirati svjetlo onih oko sebe umjesto da svijetle, igri pjesnika dali demonski postolarski ritam. Ali “ako te svijet zbunjuje i više ga ne razumiješ, ako te ništa ne zadovoljava i sve ti je dosadnije”, pogledaj Mavericka i nasmiješi se. Maverick igra za Manchester City, a prije nekoliko dana protiv Sunderlanda lansirao ga je na desno krilo Bernardo Silva: popušio je beka na špicu, pogledao u sredinu, uzvratio oštrim driblingom i prebacio preko glave Fodena koji je zabio. Mogao je normalno prijeći, imao je vremena na pretek, ili ga spustio nisko do Silve koji je dolazio, ali ne: rabona. Otprilike deset dana kasnije protiv Brentforda u Kupu nakon izbacivanja iz obrane, Maverick uzima loptu potpuno sam na rubu kaznenog prostora: ima dvije smrtonosne i čiste linije dodavanja, ali kontrolira lijevom nogom kako bi driblao nadolazećeg braniča, još uvijek ima dvije smrtonosne i čiste linije dodavanja, ali puca desnom, lopta prelazi područje s deset tijela nagomilanih bez dodirivanja polovice i odlazi u kut. Maverick je pojam koji dolazi iz Amerike starog zapada, označava mladu i nediscipliniranu telad, bez oznake uzgajivača i alergična na logiku stada. Čuli smo ga već nekoliko puta u filmovima i to je nadimak koji je Rayan Cherki zaradio u svojim prvim mjesecima u Engleskoj, na neki način nešto najbliže Messiju što danas postoji u europskom nogometu. A ako to ne znate, ali ste čuli ime dali određeni osjećaj déjà-vu, da, čuli ste za to.
