Trener Hajduka Gonzalo Garcia baš je dobro predvidio u najavi završnog čina jeseni kako njegovu momčad protiv Vukovara 91 “čeka teška utakmica” za razliku od nas koji smo prognozirali laku pobjedu “bijelih”. U stvarnosti mogla se i dogoditi ta golijada, uz brzo vodstvo, pa još tri nepriznata gola Michelea Šege, ali i nadmoćnije igre domaćina poslije isključenja Tadića, kao i serije prilika.
Onda se ukazao Jakov Puljić, udarni Vukovarac, pa je nastala prava panika na Poljudu. Mnogi su strahovali, ma je li moguće da će “nam ovaj Čabraja još jednom otkinuti bodove”, da bi se kompletan auditorij na Poljudu, osim tri vukovarska bodritelja, razgalio kao rijetko kada zbog pobjedonosnog gola Marka Livaje. Eto ti sada, pa se zamisli Garcia… Vrlo odmjereni komentator Luka Vučko (kronično pozitivno nagnutog Dalmatinskog portala na sve što se događa na Poljudu) efektno je zaključio:
– Ako smo bez većeg doprinosa Livaje, s obzirom na ozljedu i na njegov status nakon ozljede, uspjeli završiti sa samo bodom iza Dinama, onda s pravim Livajom i njegovim statusom itekako možemo dobiti veliko, najveće moguće unutarnje pojačanje za hrvanje s Dinamom.
Dovoljno je bilo doživjeti burnu aklamaciju s tribina na spomen Livajinog imena prigodom predstavljanja momčadi, pa njegova ulaska na teren u 66., pogotovo postignutog gola za 2-1 u 71., pa da jednom zauvijek bude jasno koliki je veliki značaj kapetana za “bijele”. Uostalom, najbolji pojedinac Hajduka na utakmici Michele Šego se izjasnio:
– Svi znamo što nam donosi Livaja, on je klasa više, drago mi je za njega…
Istini za volju trener Garcia je priznao:
– Respektiram ga, zna on što mislim o njemu, očekujem dosta od njega, vrlo sam sretan što je zabio…
Dodao je da “vjeruje u njega”, uz pokušaj obrane “moje odluke su uvijek u korist momčadi”, na kraju se možda i posuo pepelom:
– Sigurno sam griješio, ali pokušavam raditi ono što je najbolje za klub…
U završnici, Hajduk se poslije isključenja dvojice svojih matadora Rebića pa Livaje grčevito borio održati pobjedu, uz gromoglasnu podršku s tribina. Ta 21.212 pobornika Hajduka, usput po navici znatno veća od 13.983 gledatelja, koliko ih je bilo na preostala četiri susreta 18. kola, proslavili su pobjedu svojih ljubimaca na poseban način, pjesmom i skandiranjima. S vjerom, a ne samo nadanjima, za nastavak uspješnog nadmetanja s Dinamom od siječanjskog nastavka…
Ali tek treba vidjeti s kakvim igračkim kadrom će “bijeli” dočekati drugi dio prvenstva, jer s jedne strane teško je očekivati angažman pravih prinova, dok je neminovna prodaja pojedinih standardnih prvotimaca, u prvom redu Garcijina otkrića Domagoja Mlačića, ali i Šimuna Hrgovića, možda čak i Rokasa Pukštasa, temeljnog energetskog čimbenika “bijelih”.
