Povijest se u anglo-američkom svijetu smatra znanošću ali dijelom i „umjetnošću“ (u smislu percepcije, odnosno pogleda na svijet).
Dakle, znanost je – zato što koristi sustavne metode, poput analize dokaza za istraživanje prošlih događaja, ali je dijelom i „umjetnost“, jer su interpretacija i kontekst tih događaja – pod utjecajem povjesničareve perspektive, pristranosti i sposobnosti pripovijedanja.
Nužno, sukladno tom određenju, tj. dvostrukoj sastavnici povijesti, dolazi se do različitih pogleda na pojedini događaj, odnosno događaje. Tim – ponešto izmijenjenim pričama ili čak posve različitim, uz naratore / povjesničare, „mašu“ razni političari, te drugi subjekti (npr. „službe“) – tvrdeći da je upravo „njihov narativ o određenom događaju“ objektivan.
No, u tom kontekstu, određeni teoretičari objašnjavaju da je povijest – nužno odraz percepcije naratora u smislu – netko je nešto vidio, doživio i onda je to interpretirao (zapisao / prepričao i sl.), pa u tom sklopu treba zaključiti kako je povijest – nužno subjektivna!
Uslijed navedenoga, ponekad se kao „problem“ ispostavi da su narativi o istom događaju – suprotstavljeni do razine konflikta! Naravno, tim se revizijama, odnosno kontrolom povijesti, uglavnom bave „one države kojima je tijesno u vlastitim granicama“… (Ovdje podsjećamo na vijest od prije nekoliko godina da je u Beograd stiglo dvoje „povjesničara“ iz Moskve kako bi „popravljali srpsku povijest“ sukladno potrebama nacionalne, velikosrpske strategije.)
*
Dakle, opisanu okolnost ponekad znaju iskorištavati moćni „geopolitički projektanti“ koji, uz pomoć određenih priča o prošlosti, mogu zarobiti, odnosno iskompleksirati cijela društva, ili ih – suprotno tome, podići kreiranjem raznih mitova, odnosno svrstati ih u ovakve ili onakve političke saveze. Naime, oni ih mogu – ako su veliki i/ili jaki – držati u formatu koji im odgovara.
Naravno, u tom je kontekstu, odnosno za te je „hibridne / specijalne / tajne“ projekte, potrebno imati vlasništvo nad medijima / platformama – jer se preko njih najefikasnije „formatiraju“ – države, nacije, pokrajine, organizacije i sl., dakako – uz podršku snažnih ministarstava sile!
Zoran Meter: Nakon što je izdao saveznika, Macron stvara savez latinskih i bizantskih država EU-a
Zakulisne igre „nevidljivih ruku“ koje to sve organiziraju
Povrh toga, tj. raznih interpretacija povijesti, sada stižemo i do utjecaja „nevidljivih ruku / službi“ na „povjesnicu“ ali i na sadašnjost, tj. na recentne političke procese!
Ovu ćemo krucijalnu okolnost nastojati pokazati preko više primjera – jer je prošlost nekada bila sadašnjost, te iz toga treba učiti… Naime, tu ide ona misao o vječnom sada!
Sukladno objašnjenom, „prema jednoj takvoj priči“, još 1987. g. sreli su se neki „opaki likovi na nekom tajnom mjestu“, bliski KOS-u JNA, iz dvije tadašnje republike, kako bi podijelili raspadajuću SFRJ i to na dva dijela.
(Navedeni dogovor podsjeća na Memorandum „Homogena Srbija“ iz 1941., koji je sastavio velikosrpski ideolog Stevan Moljević, a koji je promovirao stvaranje Velike Jugoslavije pod dinastijom Karađorđević i u njoj Velike Srbije i to putem nasilnog i sistematskog etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva. Bilo je planirano da se ciljevi iz memoranduma odvijaju „iza zavjese“ Drugog svjetskog rata (tzv. bizantska fleksibilnost). Sukladno tome, sačinjene su „Instrukcije“, odnosno „Ciljevi četničkih odreda“ od strane Draže Mihailovića, koje je uputio 20.12.1941. godine zapovjednicima… Kao znakovitu, izdvajamo točku 5. Instrukcije, a u kojoj se navodi – „stvaranje zajedničke granice između velike Srbije i Slovenije – u okviru Velike Kraljevine Jugoslavije“!)
Prvi, najzapadniji dio (Slovenija + ev. Istra) odmah bi se osamostalio, odnosno priključio Zapadu a drugi, preostali bi dio rasformirane države, ostao u političkoj orbiti Beograda… Odnosno, kako o tome piše – svjedok i akter iz tog vremena, Josip Manolić – u svojoj knjizi Politika i Domovina (2015): „Već 1987. planeri JNA suglasili su se da Slovenija može iz Jugoslavije. No, tu će se na trenutak dogovor spotaknuti na zahtjevu slovenskog rukovodstva: ‘Mi idemo, ali nama pripada Istra.’…“ (za pretpostaviti je da su imali sličan ali i nešto diskretniji pogled prema Međimurju – op.a.)
Kao podlogu i polugu za taj konkretan geopolitički projekt, spomenuti će akteri nastojati iskoristiti svojedobnu Pavelićevu marionetsku državu. Dakle, iako je NDH bila podijeljena od svojih saveznika na njemačku i talijansku okupacijsku zonu – to za protagoniste naznačenog projekta – nije bilo važno. Naime, ona je za spomenute planere bila upotrebljiva / iskoristiva kao fašistička država, koja je činila zločine spram etničkih Srba, Židova i Hrvata komunista, smatrajući ih sumnjivcima, odnosno neprijateljima države i kao takva – bila je međunarodno neprihvatljiva!
1941.
Dakle, budimo realni, o Pavelićevoj NDH se može govoriti samo kao o obavještajno organiziranoj i smišljenoj podvali – Hitlera i Mussolinija. Naime, ta je, po njima stvorena država – nastala i „živjela“ dolaskom njemačkih i talijanskih okupacijskih trupa, pa je tako i nestala…
Ipak, ideologija ekstremnog nacionalizma, uzročno-posljedično je našla plodno tlo među određenim Hrvatima i to poglavito onima iz BiH (katolicima i muslimanima), koji su bili izuzetno nezadovoljni životom pod ‘karađorđevićevskom’ de facto fašističkom čizmom, posebno nakon ubojstva Stjepana Radića… Naime, ti su pojedinci mislili da su konačno dobili „svoju pravednu državu“, no ispostavilo se, da su bili zarobljenici te iluzije. (Formalno Pavelićeva NDH je obuhvaćala čitavu BiH, te dio današnje RH, bez jadranskog dijela prepuštenog fašističkoj Italiji i bez Međimurja i Baranje, koji su bili prepušteni fašističkoj Mađarskoj.)
1991.
Dakle, u kontekstu gornjih premisa, tj. kako bi se novonastalu Republiku Hrvatsku prikazalo kao profašističku, tj. slijednicu Pavelićeve NDH i tako spriječilo njeno priznanje, srbijanska je agentura (pod „lažnom zastavom“ JNA) izvela dva napada – dana 19.8.1991. i to na Židovsku općinu Zagreb i na Židovsko groblje, na Mirogoju u Zagrebu.
Prethodno, tj. uoči otvorene velikosrpske agresije na Hrvatsku 25.6.1991. g. ustrojene su Hrvatske Obrambene Snage (HOS), kao vojno krilo Hrvatske stranke prava. To je rađeno u suradnji sa slovenskom policijom (dakle državom) u Beloj Krajini, tj. u Kočevskoj Reci (između Kočevja i Čabra u RH), gdje je organiziran i jedan od prvih kampova za vojnu obuku. (https://express.24sata.hr/hos-ovci-u-ratu-ako-te-ulove-klat-ce-te-15-dana-18483)
Dakle, politički su se „čelnici HOS-a mnogo prije izbijanja otvorenih sukoba počeli pripremati za obranu“ (?)… Inače, jedini kriterij za ulazak u „ratnički dio“ HOS-a bila je dragovoljnost, pa su, unatoč etiketi o radikalnosti, njegovi pripadnici bili i osobe drugih nacionalnosti iz RH i BiH, zatim Hrvati iz dijaspore, te velik broj stranih dragovoljaca…
(Za pretpostaviti je da su o toj zavjeri strane službe imale određena saznanja?!)
No, tu je kompleksnu „nevidljivu igru“ političkog segmenta HOS-a, tadašnji predsjednik RH – Franjo Tuđman razotkrio i objasnio hrvatskoj javnosti. Do toga je došlo kroz odgovor na upit jednog gledatelja, u svojedobnoj TV emisiji „2u9“ Romana Bolkovića (1992.), a kada je taj gledatelj upitao Predsjednika – zanemaruje li borce HOS-a:
„Ne zanemarujem, ja znam da je među tim mladićima bilo i hrvatskih fanatika, hrvatskih ljudi koji su imali hrvatske ideale, ali je začuđujuće da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata. Što bi bilo od Njemačke da je nastavila na crno-košuljaškim i smeđe-košuljaškim tradicijama. Prema tome, to je bila jedna od glavnih smetnji za međunarodno priznanje Hrvatske. To je nešto što svijet ne može prihvatiti, jer se današnji svijet gradi na načelima antifašističke koalicije!“
Podsjećamo da su u tom teškom političko-ratnom kontekstu – dana 3.11.1991., jedinice Zbora narodne garde (ZNG) – uz različite postrojbe, koje su do tada ratovale protiv velikosrba (kao HOS, razne dragovoljačke postrojbe, druge lokalne jedinice, zatim dijelovi postrojbi MUP-a…), preimenovane u Oružane snage Republike Hrvatske.
(Ovdje kao zanimljivost ističemo da je nedavno za HOS-ovce jedan komentator s društvenih mreža lucidno primijetio – kako su „oni faktično – bili hrvatski antifašisti s fašističkom oznakom na rukavu a borili su se protiv – srpskih fašista koji su nosili kapu na kojoj je bila komunistička zvijezda“!)
Ujedno, potrebno je navesti da se o – negativnom uplivu naših zapadnih susjeda – Slovenaca, u početku velikosrpske agresije na RH (polaganje tzv. „zmijskog jaja“), tadašnje hrvatsko vodstvo nije izjašnjavalo, vjerujemo u ime korektnije budućnosti…?!
Tjedna analiza Zorana Metera: Ovo što je učinio Trump za EU je prava anatema
Sličnih poteza „nevidljivih ruku“ kao i 1941. i 1991. imamo i danas:
2025.
Otvarajući ovu temu u kontekstu suvremenosti, pozvat ćemo se na riječi kolumniste iz BiH Dragana Bursaća, koji je nedavno napisao da je Republika Srbija danas laboratorij ruskog hibridnog rata. Naime, on tvrdi da se u tom laboratoriju proizvode incidenti, ekstremisti, plaćenici i ruski narativi, pa zaključuje – da „sve ono što Moskva ne može izravno plasirati u Pariz ili Berlin, ona to isporučuje preko Beograda“.
Kao potkrjepu tom Bursaćevom navodu, prenosimo sažeti prijevod (Klix.ba), analize autora Matthieua Suc-a od 4.12.2025. godine, koja je napisana za francuski portal Mediapart:
„Rusija je plaćala državljane Srbije da napadaju muslimanske i židovske objekte u Francuskoj; Plaćenici su dobivali precizne upute – gdje da nabave opremu, koje mete da odaberu…
Francuska obavještajna agencija DGSI otkrila je da su vlasti Rusije financirale državljane Srbije, koji su odlazili u Francusku, sa ciljem izvođenja napada na muslimanske i židovske objekte, kako bi se izazvao razdor između ove dvije zajednice.
Operacija je počela u proljeće 2025. godine, kada je vandalizirano nekoliko židovskih lokacija, uključujući sinagoge i groblja širom Francuske.
U rujnu 2025. ista skupina muškaraca je iza sebe ostavila svinjske glave – ispred više džamija u okolini Pariza.
Prema saznanjima DGSI-ja, sredstva za ove napade dolazila su izravno iz državnog proračuna Rusije i bila su odobrena iz kabineta predsjednika Vladimira Putina.
Nadalje, francuska je istraga pokazala da metoda organizacije – podsjeća na operacije iz vremena SSSR-a, čiji je cilj, kao i sada, bio izazivanje unutrašnjih podjela u društvu.
Operacije su, prema nalazima DGSI-ja, koordinirane iz Moskve, dok je vezu između Kremlja i izvršilaca u Srbiji održavao ‘agent-spavač’ zadužen za pronalazak ‘osoba s margine (srbijanskog) društva koje govore ruski jezik’.
Ti su srbijanski plaćenici dobivali precizne upute – gdje nabaviti opremu, koje mete odabrati, gdje da se parkiraju – a komunicirali su putem aplikacije Telegram, uz obavezu brisanja poruka.
Podsjećamo, u lipnju su 3 osobe uhićene zbog vandaliziranja židovskih objekata, dok je u rujnu uhićeno 11 osoba – zbog ostavljanja svinjskih glava ispred više pariških džamija. Svi uhićeni su državljani Srbije.
Ipak, kako ističe Mediapart, ključna osoba koja je bila u izravnom kontaktu s ruskim agentima (srbijanskim državljanima) još uvijek je na slobodi i za njom se aktivno traga…“
*
S obzirom na prethodno citirani tekst, nameće se pretpostavka da su spomenute okolnosti mogući razlog za smjenu načelnika operative u srbijanskoj BIA-i (4.12.2025.), i to unatoč uspjehu u preuzimanju antivučićevskog prosvjeda u Beogradu, te vjerojatnog plasiranja „efektnih“ destabilizacijskih transparenata (preko tzv. korisnih idiota), na nedavnom „Antifašističkom maršu“ u Zagrebu!?
Zaokret Pistoriusa: Ne slaže se s Rutteom; Putin ne želi totalni rat protiv NATO-a; nuklearno smo slabiji
Umjesto zaključka
Analizirajući prošlost, odnosno o njoj zapisanu povijest, zaključujemo da je i ona kao i sadašnjost oblikovana sukobima raznih političkih interesa.
Ti se politički interesi, dijelom provode i preko hibridnih / specijalnih / tajnih operacija (špijuniranje, dezinformacije, sabotaže i dr.), a što je samo po sebi kontroverzno – jer je skopčano uz kršenje ljudskih prava, zakona, međunarodnih sporazuma i sl…
I konačno, zbog ovih opisanih, nazvat ćemo ih – „antropoloških grešaka ili datosti“ (različitih interpretacija povijesti uz akcije „nevidljivih ruku / službi“) neminovno već stoljećima dolazi do sukobljavanja ljudi, odnosno do ratova.
S obzirom na sve iznijeto dolazimo do banalnog zaključka / izbora – da onaj tko ne želi plaćati svoju sigurnost i vojsku – da će plaćati, odnosno da će hraniti tuđu vojsku!
*
Dodatno, za istaknuti je i okolnost kako upravo dolazi do urušavanja međunarodnog prava, utemeljenog na općeljudskim vrijednostima (uspostavljenog 1945.) a koje je bilo određena brana – sirovoj snazi jačega. Odnosno, međunarodno pravo bilo je (jedina) brana socijalnom darvinizmu!
Kulturno-politički nasrtaji na Hrvatsku kao izraz strategije SANU
I kao zadnje, naglašavamo kako bez osvješćivanja opisanih razina provedbe nacionalnih interesa, naše sagledavanje (geo)političke slike svijeta – ostaje necjelovito!
