I dok su i u sinoćnjem obraćanju američkog predsjednika Donalda Trumpa opet svi očekivali da će izreći ono što na kraju nije izrekao – objaviti rat Venezueli, američki vođa imao je posve druge namjere.
Obznanio ih je, nakon što je prethodno izazvao novi šok u Europskoj uniji, prije svega Danskoj – jučerašnjim ponovnim svojatanjem Grenlanda za kojeg je jučer imenovao i svog predstavnika. Ni manje ni više nego sadašnjeg guvernera savezne države Louisiane Jeffa Landryja. Vjerujem da odabir potonjeg nije samo slučajan i simboličan: Lujzijanu (hrv) je, naime, 1803. godine SAD kupio od Francuske i to je predstavljalo njegovo najveće teritorijalno širenje uopće, stekavši ukupno 2 140 000 km² ). Navedeni guverner je pak rekao kako mu je čast obnašati tu novu dužnost, kako to neće utjecati na trenutačno obnašanje dužnosti guvernera, i kako će raditi na tome da “Grenland postane dio SAD-a”. Dakle, Trumpova poruka Danskoj o tome što on želi ovim je imenovanjem nedvojbeno poslana.
Kopenhagen se, naravno, opire – pouzdajući se prije svega u zaštitu Europske unije čiji je član, i međunarodnog prava. Ali oboje su trenutačno na vrlo klimavim nogama: EU zbog Ukrajine i sve veće unutarnje nesloge u odnosu na dosadašnju politiku Bruxellesa prema ukrajinskom ratu podnosno pomoći Kijevu, a međunarodno pravo gotovo više i ne postoji (Rusija dobiva osvojene teritorije, Izrael radi što hoće, Trump udara na sve oko sebe (Venezuela, Kanada) i na one nešto dalje (Iran).
Pa što je to Trump sinoć rekao dok su svi očekivali objavu novog američkog rata iako je on to u svojoj predizbornoj kampanji oštro odbacivao kao mogućnost?
Prije nego odgovorim na to pitanje, podsjetit ću kako sam u svojoj analizi iz listopada ove godine napisao, između ostalog, kako američki predsjednik Trump nakon najave izgradnje kontroverzne i vrlo skupe „Zlatne kupole“ – najsuvremenijeg proturaketnog štita koji bi trebao zaštititi Sjevernu Ameriku od ubojitih neprijateljskih raketa – ima još jedan plan kojim želi ojačati snagu svoje vojske.
Plan su osmislili Bijela kuća i visoki dužnosnici američke mornarice, a riječ je o nastojanju zamjene trenutačne pomorske flote novom – “Zlatnom flotom”. Ona bi uključivala potpuno nove brodove opremljene raketama dugog dometa.
Preciznije – Bijela kuća i Pentagon su u preliminarnim pregovorima o izgradnji teško oklopljenog broda sljedeće generacije koji može imati istisninu do 15.000 do 20.000 tona i može nositi snažnije oružje, uključujući hiperzvučne rakete. Ovaj ratni brod može nositi više raketa od trenutnih razarača i krstarica. Nova flota također uključuje male brodove poput fregata i lakih fregata.
Američka mornarica trenutačno ima 287 borbenih brodova, uglavnom razarače, krstarice, nosače zrakoplova, amfibijske brodove i podmornice. Dužnosnici mornarice zaključili su da im je potreban dizajn površinske flote u obliku umetka, s velikim brodovima na jednom kraju i malim brodovima na drugom.
Na spomenutu analizu podsjetila me današnja vijest prema kojoj je Trump predstavio budući novi bojni brod USS Defiant, kao dio novopokrenute “Trump-klase” bojnih brodova u nastojanju da ojača i proširi flotu američke mornarice.
Rekao bih kako ovim projektom Trump želi postati vladar mora, nakon što je tu titulu više stoljeća nosila, već odavno posustala Velika Britanija – o čemu pak više u jednom od idućih tekstova.
Ali o čemu se tu ipak točno radi, kakve su perspektive navedenog projekta i kakve bi trebale biti sposobnosti budućih brodova s obzirom na njihovo naoružanje – odgovor će nam pomoći pronaći analiza američkog specijaliziranog medija Defense News od 23. prosinca, čije najvažnije dijelove objavljujemo kako slijedi u nastavku.
Što predstavlja američki ratni brod klase Trump?
Američka mornarica najavila je planove za projektiranje bojnog broda s navođenim raketama klase Trump, počevši s USS Defiantom (BBG-1), kao dio šireg proširenja „Zlatne flote“. Predloženi brod naglašava hiperzvučne udarne sposobnosti, kapacitet dubokih raketa i preživljavanje flote u sukobima visokog intenziteta – konstatira DN u autorskom tekstu Evana Lerouvilloisa, obrambenog analitičara.
Ovaj potez oživljava oznaku bojnog broda, ali predložena oprema bliža je velikom površinskom borbenom brodu s teškim raketama, izgrađenom za borbu unutar zasićenog okruženja protubrodskih raketa, a istovremeno djeluje kao zapovjedno čvorište flote.
Izvještaj Ministarstva rata u Pentagon Newsu opisuje brodove kao borbene brodove od 30 000 do 40 000 tona koji su sada u fazi projektiranja, a izgradnja vodećeg broda planirana je za rane 2030-e
Slika: Koncept bojnog broda klase Trump je vodeći brod teški 35 000 tona, naoružan raketama, izgrađen za hiperzvučni napad, gustu protuzračnu obranu i slojevitu samozaštitu s dubokim spremnicima i naprednim senzorima (Izvor slike: US DoW).
Za američku mornaricu, operativni problem je održavanje smrtonosnih površinskih snaga nakon prvih dana borbe u ravnoteži, kada nosači brodova možda moraju djelovati na većim udaljenostima i kada razarači mogu brzo potrošiti svoje spremnike raketa. Portal Zlatne flote predstavlja bojni brod kao platformu koja može pogoditi protivnika na znatno većoj udaljenosti od prethodne klase i, što je ključno, može se opremiti s hiperzvučnim i nuklearnim raketama. Službena izvješća opisuju plan kao početak s dva broda, s konačnom ambicijom za 20 do 25 trupova, pozicionirajući klasu kao multiplikator spremnika i prisutnosti, a ne kao butik sposobnost.
Konceptualni dizajn smješta klasu Trump u raspon istisnine od 30 000 do 40 000 tona, pri čemu je USS Defiant prikazan kao borbeni brod od otprilike 35 000 tona, duljine preko 264 metra i ukupne duljine blizu 267 metara, sa širinom između 32 i 34 metra i gazom procijenjenim na 7 do 9 metara. Pogon je opisan kao kombinirana konfiguracija plinske turbine i dizela koja postiže maksimalnu brzinu veću od 30 čvorova, uz dovoljnu električnu rezervu za podršku energetski intenzivnim senzorima i oružju. Projektirana veličina posade je između 650 i 850 ljudi, što odražava i veličinu broda i njegovu ulogu kao zapovjednog vodećeg broda, a ne tradicionalne pratnje.
Najavljena glavna baterija je usmjerena na rakete. Poruke mornarice povezuju ovu klasu s hiperzvučnim oružjem za konvencionalni brzi udar i s nuklearnim krstarećim raketama za lansiranje s površine, obično nazvanim SLCM-N, što ukazuje na namjeru kombiniranja konvencionalnog napada dugog dometa i opcije krstarećih raketa lansiranih s mora na površinskom borbenom brodu.
Konceptualna umjetnost i prateći tehnički materijal koji kruži u medijima također opisuju veliki vertikalni lansirni sustav Mk 41 koji stane oko 128 ćelija, plus namjensku bateriju od 12 ćelija za CPS. U praksi, to bi omogućilo jednom brodu da nosi mješoviti teret krstarećih raketa za kopneni napad Tomahawk , SM-2 i SM-6 za protuzračnu obranu područja i površinske napade, te potencijalno SM-3 za balističku raketnu obranu, uz hiperzvučne projektile namijenjene za vremenski osjetljive ili teško branjene ciljeve. Tisak mornarice naglašava veće spremnike raketa i oružja za duboki udar kao središnju ideju.
Bojni brod budućnosti: Uz ‘Zlatnu kupolu’, Trump želi graditi i ‘Zlatnu flotu’
Napredni topnički sustavi
Uz raketno naoružanje, dizajn klase Trump ponovno uvodi napredne topničke sustave kao dio strategije slojevitog angažmana. Koncept Zlatne flote promiče usmjereno energetsko oružje za povoljnije omjere zamjene protiv dolaznih prijetnji, a izvještavanje o tehničkom paketu pripisuje brodu željeznički top od 32 megadžula koji ispaljuje hiperbrze projektile, plus dva topa od 5 inča uparena s hiperbrzim streljivom.
Ako ti elementi sazriju, dali bi Defiantu izbornik jeftinijih projektila za bliske i srednje dometne angažmane, posebno protiv dronova, brzih jurišnih letjelica i potencijalno određenih profila projektila. Isto izvješće opisuje opciju dva lasera klase 300 kilovata ili dva lasera klase 600 kilovata, koji nadopunjuju kinetičke sustave bliskog djelovanja i osiguravaju održivu obrambenu vatru ograničenu uglavnom generiranjem energije i upravljanjem toplinom.
Istodobno, i željeznički topovi i vrhunski brodski laseri ostaju tehnički zahtjevni, a vanjski promatrači primijetili su da je mornarica prethodno smanjila naglasak na razvoju željezničkih topovskih sustava nakon godina rada, zbog čega bi rani trupovi vjerojatno trebali konzervativan put koji ne ovisi o nijednom pojedinačnom revolucionarnom oružju kako bi postigli početnu operativnu sposobnost.
Brod, kao visokovrijedni čvor protuzračne obrane
Defiantov obrambeni koncept izgrađen je oko slojevitog detektiranja, elektroničkog ratovanja i brzog angažmana. Priopćenje za javnost mornarice izričito dodjeljuje brodu ulogu integrirane zračne i raketne obrane i opisuje ga kao sposobnog za djelovanje s udarnom skupinom nosača zrakoplova ili zapovijedanje vlastitom površinskom akcijskom skupinom. Umjetničko djelo povezano s najavom prikazuje arhitekturu tipa Aegis, a namjera je očito učiniti bojni brod visokovrijednim čvorom protuzračne obrane koji može zaštititi sebe i druge, a istovremeno ispaljivati vatru na velike udaljenosti.
Za blisku obranu, brod je prikazan opremljen s dva lansera projektila Mk 45 Rolling Airframe, više topova Mk 38 kalibra 30 milimetara postavljenih pramca i krme te najmanje dva sustava bliskog dometa klase 20 milimetara za suzbijanje propuštanja raketa koje prodiru kroz vanjske obrambene slojeve.
Bojni brod također integrira dva modula sustava za suzbijanje bespilotnih letjelica (Counter Unmanned Systems), čime se pojačava njegova uloga u obrani sebe i obližnjih plovila od rojeva dronova u prenapučenim obalnim ili otvorenim oceanskim okruženjima. Letna paluba i hangar prikazani za veliki tiltrotor, poput V-22, ukazuju na brod koji je dizajniran za brzo premještanje ljudi, dijelova i senzora, proširenje radijusa izviđanja i podršku pomorskim zabranama ili misijama podrške specijalnim operacijama bez izravnog oslanjanja na zračno krilo nosača zrakoplova.
Rade enormnom brzinom: Kina gradi prvi nosač aviona na nuklearni pogon
Taktički razlog
Taktički razlog za izgradnju broda u ovoj veličini je dubina spremnika u kombinaciji s preživljavanjem i zapovjednim kapacitetom. Veći trup može prihvatiti veću redundanciju u raspodjeli energije, više odjeljaka, veće margine kontrole oštećenja i veći prostor za hlađenje i električni rast, a sve to postaje presudno ako se usmjerena energija i napredni senzori žele postaviti u velikim razmjerima.
Također pruža prostor za robusni zapovjedni, kontrolni, komunikacijski, računalni i obavještajni paket, što poruke mornarice ističu opisujući bojni brod kao beka za šire flotilne operacije, uključujući platforme s i bez posade. U distribuiranoj konstrukciji pomorskih operacija, ta kombinacija je važna jer omogućuje mornarici da pomakne ovlasti za donošenje odluka i angažman, a istovremeno zadrži snažno branjen čvor koji može koordinirati površinsku akcijsku skupinu i nastaviti paljbu nakon što manje pratnje isprazne svoje oružje.
Što se tiče razvoja i izvedivosti, službeni izvještaji navode da će Mornarica voditi dizajn uz partnerstvo s obrambenom industrijskom bazom, te dodaju da bi klasa Trump zamijenila raniji plan razarača DDG(X), s predviđenim mogućnostima DDG(X) ugrađenim u novi trup. Ta formulacija implicira strategiju programa izgrađenu oko usvajanja zrelih podsustava gdje je to moguće, poput Mk 41 i utvrđenih borbenih sustava, dok se željeznički topovi i laseri najveće snage tretiraju kao spiralne nadogradnje.
Šire izvještavanje naglasilo je ambiciju razmjera i poruku administracije o proširenju industrijske proizvodnje diljem zemlje, što bi, ako se provede, zahtijevalo dugoročnu stabilnost financiranja, rast radne snage i poboljšanja protoka brodogradilišta kako bi se izbjeglo kolidiranje s drugim glavnim prioritetima pomorske izgradnje.
‘U doba predatora’: Francuska najavila duplo veći nuklearni nosač aviona
Usporedba sa zapadnim konkurentima
U usporedbi sa zapadnim konkurentima, koncept klase Trump nalazi se u kategoriji istisnine i spremnika oružja koju NATO-ove mornarice trenutno nemaju u upotrebi. Britanski razarači tipa 45 i francusko-talijanska klasa Horizon optimizirani su za protuzračnu obranu u rasponu od otprilike 7000 do 8000 tona, s daleko manjim raketnim kapacitetima od otprilike 140 lansirnih ćelija predloženih za Defiant kada se kombiniraju ćelije Mk 41 i CPS. Čak i japanska klasa Maya, među najsposobnijim razaračima Aegis izvan američke mornarice, nosi 96 ćelija Mk 41 s punim opterećenjem od oko 10 000 tona.
Najbliži zapadni analog po ambiciji je klasa Zumwalt američke mornarice, izgrađena oko velikih margina električne snage i sada se prilagođava za hiperzvučno oružje, ali ostaje daleko manja po istisnini od koncepta bojnog broda od 35 000 tona.
Ako se izgradi kako je opisano, klasa Trump preusmjerila bi moć američke površinske borbene moći koncentrirajući udare dugog dometa i protuzračnu obranu na manji broj vodećih brodova većeg kapaciteta koji mogu voditi borbu dublje i dulje bez trenutne opskrbe.
Tjedna analiza Zorana Metera: Ovo što je učinio Trump za EU je prava anatema
Utjecaj na neutralne sposobnosti je jednostavan: više projektila po trupu, veća margina rasta usmjerene energije i platforma dizajnirana da djeluje kao prednji zapovjedni čvor, a sve s ciljem održavanja kontrole mora i projekcije moći u 2030-ima i kasnije.
