Na hrvatskom Redditu ovih je dana osvanula objava koja je potaknula opsežnu raspravu o odnosu društava u Hrvatskoj i Srbiji prema ratnim zločinima i osuđenim ratnim zločincima. Autor objave problematizira različite percepcije odgovornosti i prihvaćanja sudskih presuda, što je izazvalo niz komentara – od oštrih kritika do poziva na izbjegavanje generalizacija.
U samoj objavi autor iznosi svoje viđenje razlika između dviju javnosti. Objava kojom je započela rasprava glasi: “Zašto Srbi ne vole riječ ‘osuđeni ratni zločinac’ kad stoji ispred imena nekih ‘junaka’ njihovih i općenito? Mislim da kada je neki Hrvat osuđen, mi to prihvatimo i kažemo ‘tako je’ u 99 % slučajeva, dok uvijek bude neki posebni slučaj, što je zanemarivo. Dok kod susjeda, ne znam. Oni ne znaju da to postoji.”
U komentarima su se javili korisnici s različitim pogledima na problem, često naglašavajući kako se slični obrasci ponašanja mogu pronaći na svim stranama.
Zašto Srbi ne vole riječ “osuđeni ratni zločinac” kad stoji ispred imena nekih “junaka” njihovih i općenito?
byu/TraditionalHumor6885 inhreddit
‘Neka sude svakom tko je pravio zločine’
Jedan od komentatora ukazuje na univerzalnost poricanja i relativizacije ratnih zločina u regiji: “Svi na ovom prostoru se vode onim: nek sude svakom tko je pravio zločine, a kad nekoga uhapse ili, ne daj Bože, osude, odmah se svi dignu kako je to montirano, zašto ne hapse one druge, mi smo se samo branili. Rijetki su izuzeci.”
Drugi korisnik raspravu usmjerava na ideološke i povijesne interpretacije: “Jer su oni ‘oslobađali gradove’, tamo su ‘živjeli Srbi’. Njihova logika ostaje još uvijek: ‘gdje ima Srba = Srbija’ – i koliko god vremena prošlo, koliko god se mijenjalo, uvijek će ostati: ‘ovo je bila Srbija, oslobodili smo vas, trebalo je biti naše, bili bismo velesila’, i onda to busanje u prsa nekim pobjedama i ostalim kvazi-pobjedama protiv sto puta jačeg protivnika, pa Cer, pa ovo, pa ono… sve sranja izmišljena i poluizmišljena.”
Treći komentar dovodi u pitanje početnu tvrdnju autora objave, podsjećajući na hrvatske primjere neprihvaćanja presuda: “Mislim, ni mi baš ne prihvaćamo da su i neki Hrvati osuđeni za ratne zločine (recimo, Praljak i Glavaš), tako da očekivati to od nekog drugog je suludo.”
‘Ima dosta Srba koji to ne priznaju’
Neki komentari nastoje smiriti raspravu i upozoriti na opasnost generaliziranja čitavih naroda: “Generaliziraš. Istina, ima dosta Srba koji to ne priznaju. Ali ima takvih i Hrvata. Možda je postotno više takvih Srba nego Hrvata. A možda i nije. Uglavnom, kad kažeš ‘Srbi ne vole’, zvuči kao da misliš na sve Srbe, što jednostavno nije točno.”
Slično razmišlja i komentator koji naglašava razliku između internetskog diskursa i stvarnog društva: “Mislim da nisi u pravu. Kontam da ti na Srbe nailaziš ovdje na internetu. To ti je bukvalno 1–5 % nacije, čije mišljenje i stavove ti možeš da čuješ/vidiš. Kao na nogometnim utakmicama kad misliš da je stav tribine = stav države. Niti mislim da su svi Hrvati za ‘Za dom spremni’, ali bilo bi lijepo da shvatite da ni mi nismo Draža, Vučić, Šešelj ili Mladić.”
