U dvorani Zetra, pred tisućama diplomanata i magistranata Sveučilišta u Sarajevu, jedan je govor posebno odjeknuo – govor Josipe Bošnjak, magistrice II. ciklusa i najbolje studentice UNSA-e s prosjekom 9,93. Njezine riječi o znanju, zajedništvu, zahvalnosti i odgovornosti nisu bile samo govor jedne studentice, već poruka cijele generacije – poruka da se ništa veliko ne gradi samo, da obrazovanje ne završava diplomom i da promjena nije individualni, nego zajednički proces.
U razgovoru za N1 Josipa kaže da nije očekivala ovakve reakcije.
„Nadala sam se nekoj reakciji, ali da će cijela Bosna i Hercegovina toliko reagirati na to, stvarno se tome nisam nadala. Nekako je sve nastalo u trenutku kada je premijer to podijelio na svojim društvenim mrežama i od tada mi telefon ne prestaje zvoniti. Ali ja sam samo bila iskrena. I svi moji prijatelji, i općenito svi ljudi koji me malo bolje poznaju, znaju da sam takva i u privatnom životu. Njima to nije ništa čudno, ali imam osjećaj da je možda ljudima u današnje vrijeme postalo pomalo čudno kada je netko iskren koliko god je to moguće, pogotovo na javnim skupovima takve vrste pred toliko ljudi, pa pretpostavljam da je zato to toliko odjeknulo“, kazala je Bošnjak u Novom danu.
U obraćanju je navela kako nitko ništa ne može postići sam.
„To sam shvatila tijekom studija jer sam imala zaista ogromnu podršku svojih mentora i profesora na fakultetu. Shvatila sam koliko su mi pomogli da se razvijem, da rastem, naravno i podršku svoje obitelji – to je pod broj jedan – ali u tom profesionalnom smislu moji su mi profesori i mentori doista puno pomogli da se razvijem. Kao što sam rekla i u subotu, stalno slušamo iste priče kako se moramo boriti za bolju budućnost, da ne smijemo odlaziti iz države, da se moramo boriti, da svakodnevno gradimo sebe. Ja to sve razumijem, ali upravo sam zato to željela naglasiti ondje, jer sam mislila da će ondje biti ljudi koji sada mogu nešto učiniti. Do trenutka kada mi dođemo na neke funkcije, uvjerena sam da ima još mladih, ambicioznih ljudi poput mene, ali do tada, čak i ako dođemo na neke funkcije, mislim da će se pojaviti još 150.000 drugih problema. Zato sam razmišljala da želim reći nešto što će barem malo dirnuti ove ljude koji sada mogu nešto promijeniti, kako bismo s promjenom počeli odmah, a ne čekali da se mi jednog dana ponovno vraćamo i popravljamo stvari“, istaknula je.
Navela je i kako je važno da studenti ni nakon studija ne izgube odnos i veze s institucijom na kojoj su se obrazovali, kao ni s profesorima i mentorima.
„Svi ti mladi ljudi odlaze raditi negdje. Stječu novo iskustvo, upoznaju nove ljude i zato sam namjerno naglasila da mislim kako trebamo ostati povezani sa svojim profesorima. I kako bi se te institucije mogle razvijati kada smo ponovno u kontaktu s nekim tko je stariji i iskusniji, s nekim tko nam može pomoći da možda napravimo nešto novo na mjestu na koje dođemo, ali i da mi prenosimo svoja iskustva profesorima i mentorima, da vidimo što možemo učiniti kako bi fakultet s kojeg smo došli napredovao zahvaljujući tim novim iskustvima. Zato sam najviše naglasila da je važno da profesori održavaju kontakt sa svojim studentima, jer se uvijek ističe da se od nas traži da na neki način vratimo znanje stečeno na sveučilištu, da ga opravdamo, a mislim da je to jedan od načina“, smatra Bošnjak.
Govorila je i o planovima za budućnost. Željela bi nastaviti svoje usavršavanje u inozemstvu, ali se i vratiti te raditi na nekom od sveučilišta.
„U budućnosti bih se voljela baviti strukom, ali na malo višoj razini. A što se tiče svega ostalog, stvarno mi je presimpatično kako ljudi u komentarima misle da bih trebala biti predsjednica države ili ministrica obrazovanja ili ne znam što već. Ne znam što će biti u budućnosti, ništa ne isključujem, ali trenutačno se želim baviti umjetnošću, glazbom, sviranjem“, poručila je.
Njezin govor i poruke možete poslušati u videu.
