CHICAGO – Jezero Michigan, 1912. – Bilo je to putovanje prožeto tradicijom, nadom i, na kraju, tragedijom koja je zaledila srca Chicaga. Rouse Simmons, poznat diljem Velikih jezera kao “Brod božićnog drvca”, isplovio je na svoju posljednju plovidbu prije više od stoljeća, noseći teret blagdanskog veselja koji nikada nije stigao na obalu.
Priča je usredotočena na kapetana Hermana Schuenemanna, njemačkog imigranta i pomorca koji je postao oličenje božićnog duha u Chicagu. Godinama je Schuenemann plovio jezerom Michigan, riskirajući opasne vremenske uvjete kasne sezone kako bi stanovnicima rastućeg grada donio svježa božićna drvca iz šuma Michigana.
Schuenemann nije bio samo trgovac; bio je humanitarac. Njegov je brod bio plutajuća tržnica, a često je siromašnijim obiteljima davao drvca besplatno ili uz minimalnu naknadu, osiguravajući da blagdanska radost stigne u svaki dom. Njegova supruga Barbara i kćeri često su ga pratile, a obitelj Schuenemann postala je neizostavan dio blagdanske tradicije Chicaga.
Oluja na jezeru Michigan
U studenom 1912. godine, Rouse Simmons je bio prepun. Na palubi i u skladištu bilo je uskladišteno preko 5.000 božićnih drvaca. Brod je isplovio iz Little Salt Creeka (današnji Two Rivers, Wisconsin) 23. studenog, unatoč upozorenjima na nadolazeću oluju.
Oluja koja je uslijedila bila je žestoka. Vjetrovi su dosezali snagu uragana, a valovi su bili golemi. Brod, star 44 godine i već istrošen, borio se s elementima.
Zadnji put je viđen 25. studenog u blizini Kewauneeja. Svjedoci na obali vidjeli su jarbole kako se lome i brod koji se bori da ostane na površini. Ispaljeni su signali za pomoć, ali zbog jačine oluje, spasilački brodovi nisu mogli na vrijeme stići do njih. Rouse Simmons i svih 16 članova posade, uključujući kapetana Schuenemanna, nestali su u hladnim dubinama jezera Michigan.
Ostavština i pronalazak olupine
Vijest o potonuću šokirala je Chicago. Obitelj Schuenemann, premda shrvana, nastavila je tradiciju prodaje drvca na dokovima koristeći drugu vrstu prijevoza, održavajući uspomenu na kapetana živom.
Misterij olupine trajao je desetljećima. Tek 1971. godine, ronioci su otkrili netaknutu olupinu Rouse Simmonsa na dnu jezera, na dubini od oko 50 metara. Ono što je ronioce najviše zapanjilo bio je teret: stotine savršeno očuvanih božićnih drvaca još uvijek su bili uredno složeni u skladištu, kao da čekaju da budu isporučeni.
Danas je priča o Rouse Simmonsu više od pomorske tragedije. To je priča o predanosti, obitelji i trajnom duhu davanja. Svake godine, Američka obalna straža u Chicagu i Fond pomorskog muzeja Wisconsin odaju počast “Brodu božićnog drvca” simboličnom isporukom drvaca, osiguravajući da žrtva kapetana Schuenemanna ostane upamćena, a njegova božićna misija nastavljena. Olupina Rouse Simmons danas je zaštićeno povijesno mjesto i dirljiv, tih podsjetnik na opasnosti mora i snagu blagdanske tradicije.
D.G.
