TUjedinjeno Kraljevstvo je optuženo da je prekršilo obećanje da će pružiti značajnu inozemnu pomoć sudanskom narodu pogođenom građanskim ratom, nakon što je smanjena potpora susjednom Južnom Sudanu, koji prima ogroman broj izbjeglica.
Kada je prošle veljače objavljeno da će Ujedinjeno Kraljevstvo smanjiti proračun za pomoć s 0,5 na 0,3 posto bruto nacionalnog dohotka, kriza u Sudanu navedena je kao jedna od nekoliko prioritetnih regija, uz Ukrajinu i Gazu, koje će Ujedinjeno Kraljevstvo nastaviti podupirati.
Kad je Ujedinjeno Kraljevstvo u travnju bilo domaćin konferencije u Sudanu, vlada je obećala da neće “skrenuti pogled” kao
Od tada se kriza u Sudanu nastavila prelijevati na njegove susjede. U sukobu koji je započeo 2023. ubijeno je više od 150.000 ljudi, a više od 12 milijuna protjerano je iz svojih domova.
Najnoviji podaci pokazuju da je 1,3 milijuna ljudi stiglo u Južni Sudan tražeći sigurnost. Ipak, ove je godine iznos primljene pomoći bio najniži od osnutka države 2011. godine.
UK je smanjio pomoć Južnom Sudanu za više od 40 posto, sa 131 milijuna dolara (97 milijuna funti) u 2024. na 75 milijuna dolara (56 milijuna funti) u 2025., prema podacima koje prati Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA).
Ostali veliki donatori koji su smanjili pomoć uključuju SAD – smanjen sa 708 milijuna dolara na 283 milijuna dolara – i Njemačku – sa 102 milijuna dolara na 63 milijuna dolara – prema OCHA-i.
“Humanitarna pomoć je slamka spasa za ljude u Južnom Sudanu, a ni sustav ni ljudi uopće nisu bili spremni za te rezove”, rekao je Shabnam Baloch, državni direktor Oxfama za Južni Sudan. The Independent.
“Dok sam putovao uokolo, angažirao mnogo različitih donatora kako bih osigurao više novca, otkrio sam da postoji dosta zamora donatora, a mnogi tvrde da su ulili milijarde u zemlju s premalo vidljivih rezultata.
“Ali čak i ako bi Južni Sudan mogao izgledati
Očekuje se da će se uvjeti još više pogoršati sljedeće godine jer su rezovi iz zemalja poput Ujedinjenog Kraljevstva zaista veliki. Humanitarne skupine u Južnom Sudanu ući će u stanje “hiperprioritizacije”, kaže gospođa Baloch, budući da se zanemaruje financiranje tekućih, manje akutnih potreba i pomaže se samo ljudima s “najekstremnijim potrebama”.
“Ove smo godine bili u mogućnosti podržati 770.000 ljudi, ali ćemo sljedeće godine moći podržati manje od polovice toga”, kaže gospođa Baloch. “Podržavamo sve, od distribucije hrane do sanitarnih uvjeta. Nitko drugi neće moći popuniti prazninu koju smo mi ostavili, tako da će ljudi stvarno patiti.”
Na pitanje trebaju li međunarodni donatori poput Ujedinjenog Kraljevstva poduprijeti Južni Sudan kao dio njihovog odgovora na Sudan, Shabnam Baloch je nedvosmislen: prelijevanje u susjedne zemlje treba promatrati kao dio ukupnog odgovora na humanitarnu krizu u Sudanu.
“Kada donatori, uključujući i posebno UK, govore o sudanskoj krizi, trebali bi imati regionalni pristup”, kaže ona. “Ove druge susjedne zemlje, uključujući Čad i Južni Sudan, obje su već u kriznom stanju i nemaju kapacitet da se same nose s izbjeglicama.
U odgovoru na tvrdnje iznesene u ovom članku, ministrica vanjskih poslova, Yvette Cooper, rekla je: “Ujedinjeno Kraljevstvo će uvijek biti uz nedužne civile Sudana uhvaćene usred ovog užasnog sukoba i humanitarne krize, a premijerova predanost zaštiti te potpore Sudanu ostaje nepromijenjena.
“Samo ove godine izdvojili smo više od 146 milijuna funti, a od početka sukoba britanska pomoć pružila je pomoć za spašavanje života za više od milijun ljudi, liječeći djecu s ozbiljnom pothranjenošću, osiguravajući vodu i lijekove i podržavajući one koji su preživjeli silovanje.
“Nastavit ćemo činiti sve što možemo kako bismo okončali ovaj sukob i pružili humanitarnu pomoć milijunima kojima je očajnički potrebna.”
‘Stanovništvo samo nastavlja rasti’
Priče iz tranzitnog centra Renk, centra za obradu izbjeglica u državi Gornji Nil u sjevernom Južnom Sudanu, pomažu ilustrirati koliko su rezovi pomoći imali ozbiljan učinak na stanje izbjeglica koje dolaze preko granice iz Sudana.
Početkom prosinca, procjenjuje se da je u Renku bilo smješteno oko 44.000 izbjeglica i povratnika, uključujući više od 11.000 ljudi u samom tranzitnom centru, što je nekoliko puta više nego što je zamišljeno.
Objekti su ozbiljno prenapregnuti, sa samo jednom slavinom za čistu vodu na svaka 433 ljudi – znatno izvan prihvaćenog humanitarnog standarda od 250 – a zdravstveni problemi su rašireni.
“Populacija se samo povećava iz dana u dan i svi se jednostavno suočavaju s tolikim izazovima, od nabave dovoljno hrane za jelo, do pristupa materijalima ili stupovima za izgradnju skloništa”, rekao je Sirivanos Manjera, Oxfamov voditelj programa u Renku. The Independent.
Međunarodna organizacija za migracije nije bila u mogućnosti pružiti daljnju pomoć u prijevozu za novopridošle prethodna dva tjedna, rekao je g. Manjera, što znači da su pridošlice ostajale dulje od dva tjedna za koja Svjetski program hrane daje obroke po dolasku. Priče o krađama, zlouporabi droga i rodno uvjetovanom nasilju su raširene.
Brojne su organizacije, posebice u zdravstvenom sektoru, morale potpuno zatvoriti svoje poslovanje zbog rezanja pomoći. Sam Oxfam, koji upravlja uslugama kanalizacije i vode na lokaciji Renk, bio je gotovo prisiljen povući se prošlog mjeseca zbog nedostatka sredstava.
Istodobno, broj čistačica u tranzitnom centru smanjen je s 40 na 15, a tim za održavanje s 10 na pet, kaže Manjera.
Dok zdravstvenim centrima nedostaje zaštitne opreme i sapuna, humanitarni radnici bore se da zaustave širenje zaraze. Bilo je više od 1500 slučajeva kolere koja je izbila u listopadu 2024., a 14 slučajeva zabilježeno je samo u prvom tjednu ovog mjeseca.
Hepatitis E, koji se širi kontaminiranom hranom ili vodom, također je raširen, s ukupno 1131 slučajem, a devet slučajeva u prvom tjednu prosinca. “Vrlo nam je teško te bolesti staviti pod kontrolu s obzirom na stalni priljev ljudi”, kaže gospodin Manjera.
Stvari dodatno kompliciraju klimatski utjecaji, uključujući prijetnju od poplava, koje su ove godine raselile oko 300.000 ljudi diljem Južnog Sudana, kao i ekstremne vrućine.
U vrijeme s kojim je Oxfam razgovarao The Independentsustav malih rezervoara na koji se stanovnici Renka oslanjaju za opskrbu vodom tijekom sušne sezone isparavao je takvom brzinom, zbog intenzivne vrućine, da bi trenutno trebao presušiti do kraja siječnja, umjesto da traje do lipnja kao što je uobičajeno.
Ako se to dogodi, nevladine organizacije bit će prisiljene potrošiti goleme iznose na prijevoz flaširane vode kako bi osigurale dovoljno vode, kaže gospodin Manjera.
Očajna, po život opasna stanja doživljavaju ljudi koji su već prošli kroz ekstremne traume prije nego što su stigli u Renk.
“Gledala sam kako mi ubijaju muža ispred mene i djece, sve nakon toga [on the way here] – zlostavljanje, ceste, beskrajna glad – to mi je bila samo prašina u oči”, rekla je jedna žena u Renku.
“Naučio sam se cjenkati s najokrutnijim ljudima na svakoj kontrolnoj točki, prodajući svoje dostojanstvo dio po dio samo kako bih svojoj djeci kupio još jednu milju sigurnosti. Nisam stigao ovamo: izborio sam se ovdje, noseći težinu i pet života u praznim rukama.”
Druga žena je rekla: “Imam samo 21 godinu, ali osjećam se kao da sam cijeli život živjela bježeći. Prvo, bježeći od bombi, zatim bježeći od ljudi koji su nas izbacili. Trebala bih sanjati o svojoj budućnosti, ali umjesto toga na leđima nosim budućnost četiri uplašena mala lica. Moje djetinjstvo završilo je onog dana kada su nas gurnuli preko granice u Renk.”
Priljev izbjeglica dolazi u pozadini već teških uvjeta u Južnom Sudanu za mnoge.
Više od 80 posto stanovništva živi u siromaštvu, što je porast u odnosu na oko 50 posto kada je država stvorena 2011. godine. UN procjenjuje da oko polovica stanovništva – šest milijuna ljudi – trenutno živi u ekstremnoj gladi i postoji stvarna opasnost da dijelovi zemlje skliznu u glad u nadolazećim mjesecima.
Posljednjih mjeseci došlo je do oživljavanja borbi diljem Južnog Sudana. Oko 445.000 ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove ove godine, a gotovo 1.000 pacijenata ranjenih oružjem liječeno je u bolnicama uz potporu Međunarodnog odbora Crvenog križa, koji je dodao svoj glas upozorenjima da rezovi pomoći dovode osnovne usluge do “točke prijeloma”.
Ovaj je članak nastao u sklopu The Independenta Ponovno promišljanje globalne pomoći projekt
