Dok su prije desetak godina iz Hercegovine uglavnom odlazile mlade obitelji s djecom, u potrazi za sigurnijim poslom i uvjetno boljim životom, priča Ivane i Olivera Rohteka ide u suprotnom smjeru. Ovaj bračni par s četvero djece prije dvije godine napustio je Zagreb i preselio se u Ljubuški, gdje su odlučili graditi kuću u Zvirićima i dugoročno ostati.
Posebnost njihove odluke leži i u činjenici da Oliver Rohtek nema nikakve veze s Hercegovinom. Rođen je u Njemačkoj, odrastao u Istri, a gotovo tri desetljeća živio je i radio u Zagrebu. Ivana je, s druge strane, rodom iz Ljubuškog, ali je i sama veći dio odraslog života provela izvan rodnog kraja. Unatoč stabilnim poslovima i uređenom životu u glavnom gradu Hrvatske, odluka o povratku donesena je svjesno, promišljeno i dugoročno.
„Ljudi često misle da je Ivana mene nagovorila da dođemo ovdje, ali zapravo je to bila moja ideja“, kaže Oliver.
„U Zagrebu smo živjeli u manjem stanu, nas šestero, i došli smo do točke kada smo morali odlučiti hoćemo li tamo graditi kuću i ostati zauvijek ili napraviti rez.“
Djeca kao ključna odluka
Ivana i Oliver imaju četvero djece u dobi od sedam do četrnaest godina. Upravo su djeca bila presudan faktor u odluci o preseljenju.
„Kad imaš četvero djece, ne gledaš samo sadašnji trenutak, nego pitaš se kakvo će okruženje biti za pet ili deset godina“, objašnjava Oliver. „Nismo otišli zbog posla ili novca. Naprotiv, u Zagrebu smo imali sigurne poslove. Otišli smo jer smo vidjeli u kojem smjeru ide društvo i kakve se vrijednosti nameću.“
Oboje ističu da im je vjera važan dio života i da su željeli djecu odgajati u sredini u kojoj su kršćanske vrijednosti i zajednica vidljivije i prisutnije u svakodnevici.
„Ne govorimo o izolaciji od svijeta“, dodaje Ivana. „Djeca danas sve vide, sve je dostupno. Ali razlika je u tome ulazi li to sustavno u škole, programe i svakodnevni odgoj. Nama je to bila jasna granica.“
Brza prilagodba i osjećaj zajedništva
Strah da će se djeca teško prilagoditi novoj sredini pokazao se neopravdanim. Sva su se brzo uklopila u školu, društvo i izvannastavne aktivnosti.
„Najveća briga bila nam je kako će ih prihvatiti vršnjaci“, priznaje Ivana. „Ali sve je prošlo bez problema. Djeca su se odmah uklopila, stekla prijatelje, uključila se u zbor i ministrante.“
Oliver ističe razliku koju su primijetili već u prvim mjesecima života u Ljubuškom.
„U Zagrebu u velikoj crkvi vidiš jednog ili dva ministranta. Ovdje ih je po dvadeset, trideset, a za devetnice i više od osamdeset. To govori o zajednici, o uključenosti djece i obitelji.“
Djeca danas sama odlaze na igralište, voze bicikle, druže se po selu, bez stalnog nadzora roditelja.
„To su sitnice koje netko bez djece možda ne primijeti, ali nama su ogromna razlika“, kaže Ivana.
Gradnja kuće i realnost povratka
Rohtekovi su trenutačno u procesu gradnje kuće. Iako ističu pozitivne strane života u manjoj sredini, ne skrivaju ni izazove.
„Sporost sustava i nedostatak majstora nas je iznenadio“, kaže Oliver. „Građevina je u ekspanziji, radnika nedostaje, i stvari jednostavno traju dulje nego što očekuješ. Ali, Bogu hvala, nakon dugo vremena našli smo majstore koji će nam to uraditi i još su pritom prijatelji iz zajednice.“
Ipak, birokraciju ocjenjuju jednostavnijom nego u Zagrebu. „Ovdje u sat vremena možeš obići općinu, sud i poštu. U Zagrebu za jednu stvar potrošiš cijeli dan“, dodaje.
Unatoč svemu, ne žale zbog odluke. „Nismo ni u jednom trenutku pomislili da smo pogriješili“, kaže Ivana. „Ovo je bila promjena od 180 stupnjeva, ali promjena u koju smo vjerovali.“
Poruka onima koji razmišljaju o povratku
Rohtekovi svjesno ne idealiziraju život u Hercegovini, ali poručuju da povratak nije nužno korak unatrag, kako se često prikazuje.
„Nije sve u tome koliko zarađuješ i što imaš“, kaže Oliver. „Važno je i tko si, s kim živiš i u kakvom okruženju odgajaš djecu.“
Ivana dodaje da je najteže napraviti prvi korak. „Ako ljudi imaju želju vratiti se, neka ne čekaju predugo, pogotovo ako imaju djecu. Djeca se lakše prilagode nego odrasli.“
Njihova priča, u izazovnim vremenima, pokazuje da se život može graditi i drugačije. Ne nužno lakše, ali svjesnije. I s jasnim razlogom zašto baš ovdje.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
