Već se dugo po političkim kuloarima ispod glasa progovara o zdravstvenom stanju stranih radnika koji u našoj zemlji pokušavaju stvoriti bolje životne uvjete, boraveći pritom nerijetko u prostorima daleko od humanih, što sigurno pridonosi dodatnoj zdravstvenoj ugrozi ljudi jer isti bez odgovarajuće kontrole dobivaju poslove u sklopu kojih su često u kontaktu i s hranom.
Da je situacija sa stranim radnicima i njihovim zdravstvenim stanjem alarmantna, još je početkom svibnja izvještavao naš tjednik, a ovih dana prvi put u Hrvatskoj nakon više od tri desetljeća potvrđen je slučaj gube od koje je obolio strani radnik iz Nepala, koji u našoj zemlji s obitelji boravi dvije godine.
Guba je kronična zarazna bolest koju uzrokuje bakterija. Prenosi se kašljem i kihanjem te dugotrajnim kontaktom sa zaraženom osobom pa stoga liječnici u ovom konkretnom slučaju upozoravaju da nema potrebe za panikom, što je možda i točno. No, ovaj slučaj svakako ukazuje na potrebu za opsežnijim zdravstvenim pregledom za strane radnike iz trećih zemalja.
Duga inkubacija
Da će se u tom pogledu nešto doista i mijenjati dala je naslutiti i resorna ministrica Irena Hrstić, navodeći da se na tome radi kroz novi pravilnik o zdravstvenim pregledima stranih radnika koji je već u savjetovanju. “Osim što će trebati iz vlastite zemlje dostaviti zdravstveni karton, trebat će i cijepni status, a to će se odnositi na one koji tek dolaze. Oni koji su dulje ovdje, morat će napraviti preglede u Hrvatskoj“, kazala je Hrstić. Skloni različitim teorijama pitaju se, međutim, je li ovaj slučaj, objavljen u medijima, i jedini slučaj gube među stranim radnicima u Hrvatskoj, pozivajući na prestanak naručivanja hrane s popularnih platformi te da strani radnici i imigranti prođu kroz najstrože zdravstvene, ali i sigurnosne kontrole.
Na štogod da pozivao dio nezadovoljnih građana, treba znati kako je guba bolest koja ima dugu inkubaciju. Vrijeme od zaražavanja do pojave simptoma je od šest mjeseci do deset godina, a ponekad i više, pa stoga nije moguće detektirati takvu bolest kod ljudi koji dolaze iz zemalja iz područja gdje je ona endemska: dijelovi Brazila, Indija, Indonezija, Demokratska Republika Kongo i okolne zemlje. Bolest, dakle, ne možemo detektirati, a to je povod za dodatne teorije, iako je vjerojatno da je prvi pacijent u Hrvatsku stigao zaražen jer u Hrvatskoj živi već dvije godine. Kada i kako se zarazio ovaj nesretni Nepalac, teško je znati, no upućeni u tematiku kažu nam da je zdravstvena zaštita za više od 300.000 stranih radnika u našoj zemlji odavno izmakla kontroli sustava te da su mjere koje ministrica najavljuje debelo zakašnjele. Sve je više slučajeva bolesti kao što su tuberkuloza, tifus i malarija koje u Europi nisu učestale.
Da bi se u vezi s tim doista morale poduzeti konkretne, opipljive mjere, jasno je i iz toga što Hrvatska udruga poslodavaca predviđa da će do 2030. u Hrvatskoj živjeti oko pola milijuna stranih radnika. Znajući za to, u Ministarstvu zdravstva već neko vrijeme panično formiraju stručnu radnu skupinu koja bi trebala unaprijediti sustav ranog otkrivanja zaraznih bolesti među stranim radnicima koji dolaze u Hrvatsku. Dok se cijela ova situacija ozbiljnije zakonski ne regulira, u Hrvatsku će kao i dosad dio stranaca dolaziti bez odgovarajućih zdravstvenih pregleda i cijepljenja, što predstavlja javnozdravstveni rizik koji se više ne može zanemarivati, posebice kada je riječ o bolestima poput gube koje imaju dug period inkubacije i koje se mogu širiti unutar zajednice. Upućeni svjedoče da je najčešće zabilježena bolest među stranim radnicima – tuberkuloza.

Kritična razina
Što se, pak, tiče zdravstvenih pregleda pri ulasku u zemlju, oni dosad nisu bili obvezni, osim za djelatnosti koje to posebno zahtijevaju, a to svakako uključuje i prehrambeni sektor. Svojedobno je ravnatelj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar Branko Kolarić najavljivao program integracije stranih radnika koji se trebao provoditi upravo na tom zavodu, no sve je ostalo na razini najava.
Sustav se nije pokrenuo, a dio krivice za to po mnogima snosi i donedavni glavni državni inspektor Andrija Mikulić, od čijeg se Državnog inspektorata, među ostalim, očekuje i pojačani nadzor uvjeta pripreme i načina hrane, što je prema riječima dobro upućenih sugovornika na kritičnoj razini. Da je tome tako moglo se vidjeti i nedavno, kada je nakon jedne serije pojačanog nadzora izrečeno 15 novčanih kazni. Inspektori su u akciju krenuli zbog povećanog broja prijava kojima su građani iskazivali zabrinutost za uvjete i način dostave hrane tijekom listopada. U Inspektoratu su potvrdili da se prijave odnose na nehigijenu dostavljača i nehigijensko stanje torbi u kojima se hrana dostavlja.
U 20 provedenih nadzora, kod 16 je utvrđena 31 nesukladnost, a utvrđeni nedostaci mahom se odnose na to da dostavljači nisu imali položen tečaj zdravstvenog odgoja te na nedostatke u pogledu pranja, čišćenja i dezinfekcije torbi za dostavu hrane. Od 24 uzorkovana jela, njih 10 ocijenjeno je nesukladnima prema vodiču, što ukazuje na higijenske nedostatke u pripremi hrane u ugostiteljskim objektima. Svi ovi podaci ukazuju na potrebu za kvalitetnijim i efektivnijim radom Inspektorata i svih ostalih službi o kojima ovisi zdravstvena ispravnost hrane koju konzumiramo.

