Priča o nizozemskom napadaču koji je četiri godine igrao u Serie A, osvojio Europski kup i Europsko prvenstvo, uvijek se osjećajući izvan sebe. Put sazdan od uspjeha i duboke tame, od kokaina, alkohola i instinkta samouništenja
A tu su i oni koji nakon toga postanu prokleti. Na kraju karijere, tj. Jer nema više onog adrenalina terena, utakmice, navijača, razvikanosti, slave, ali tijelu i dalje treba taj hormon i nekako ga se mora nabaviti da se suoči s “borbom i bijegom” bitkom koju život svakodnevno nudi. A onda, na kraju plesa, tu su i oni koji postaju žrtve ovisnosti: to može biti alkohol, droga ili kocka. To se dogodilo Wimu Kieftu, nizozemskom centarforu visokog ranga koji je u Italiji nosio dresove Pise (od 1983. do 1986.) i Torina (sezona 1986.-87.). Prethodno je s Ajaxom 1982. osvojio Zlatnu kopačku, a kasnije je s PSV-om iz Eindhovena 1988. osvojio Europski kup, a s Nizozemskom Europsko prvenstvo. Govorimo o šampionu, a ne o sporednom liku.
