Misu Ponoćku u katedrali Svete Stošije predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Čestitajući vjernicima Božić, posebno se obratio najranjivijima u društvu i onima koji rade na najradosniji kršćaniski blagdan. Istaknuo je kako svo blještavilo i adventske zabave ne znače ništa ako u svemu tome nema Krista.
– Bog pristupa čovjeku strpljivo, s neizmjernom pažnjom, poput učitelja koji zna da svaki istinski napredak dolazi iznutra, iz srca koje se otvara i prepoznaje smisao života koji mu se nudi. Milost stvara u čovjeku prostor u kojem se srce počinje oslobađati navika koje ga zarobljavaju i misli koje ga odvode od mira; kroz tu unutarnju preobrazbu čovjek sve jasnije prepoznaje ljepotu razumnog djelovanja, širinu pravednog odnosa prema drugima i dubinu pobožnosti koja nije izvanjski čin, nego život u Božjoj prisutnosti. Tako se, korak po korak, rađa život koji odgovara dostojanstvu djeteta Božjega i koji čuva slobodu srca u svijetu koji često pokušava odvući čovjeka prema površnosti, tjeskobi ili sebičnosti- kazao je nadbiskup pa dodao:
– Bez Isusa Krista, advent gubi svoj smjer, a Božić svoj razlog. Advent i Božić bez Isusa ostaju prazna forma koja može dodirnuti osjetila, ali ne donosi mir duše i ne spašava čovjekovu neumrlu dušu. Takav Božić ne prosvjetljuje savjest, ne potiče na kajanje, ne mijenja čovjeka, ne poziva na pomirenje, ne umnaža ljubav prema najpotrebnijima, ne potiče na prepoznavanje Krista u potrebitima. On zabavlja ljude, ali ne liječi naše rane srca; on uljepšava naša mjesta, ali ne oslobađa od ropstva naše duše; on okuplja ljude, ali ne umnaža ljubav i solidarnost.
Još je opasnije što se takav gubitak Isusa događa gotovo neprimjetno. U ime „dobre atmosfere“ izbjegava se govor o molitvi, obraćenju, kajanju i životu koji njeguje kršćanske vrline. U ime „otvorenosti svima“ potiskuje se istina Evanđelja. U ime „tradicije i dobre zabave“ zaboravlja se vjera. Tako se Krist ne progoni – On se jednostavno više ne čeka i ne prima. A advent bez iščekivanja Isusa i pripreme njegovog rođenja u našim srcima postaje karikatura samoga sebe.
Zato je nužno jasno upozoriti: ako u adventu i Božiću izgubimo Isusa, izgubili smo sve ono najbitnije. Izgubili smo Boga koji je Emanuel – Bog s nama, izgubili smo Svjetlo koje rasvjetljuje tamu života, Spasitelja koji spašava od vječne smrti; ostali smo bez Riječ koja daje smisla svemu i svima. Bez Isusa, Božić se pretvara u zabavu, u slavlje bez spasenja, u blagdan koja je iznutra prazan jer je bez svog izvornog identiteta, poručio je u svojoj propovijedi.
