“Nadamo se da će doći do dogovora. Mislimo da bi to bilo itekako dobro i korisno”, izjavio je premijer Andrej Plenković nakon što se nedavno u Banjoj Luci održao susret vodstava hrvatskog i bosanskohercegovačkog HDZ-a. Odgovarajući na pitanja ondašnjih novinara, Plenković je zapravo progovorio o pokušaju postizanja dogovora o tome da se glasovima dominantno bošnjačkog biračkog tijela za hrvatskog člana Predstavništva BiH više ne biraju kadrovi nalik Željku Komšiću.
Bez obzira na to što hrvatski premijer u tom pogledu spominje i Daytonski sporazum, kojim je tijekom pregovora o miru u BiH usuglašeno da jedan narod neće birati drugome političke predstavnike, praksa je takva da se glasovima dominantno bošnjačkih birača još od 2006. Komšić u četiri navrata bira za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, zbog čega predstavnici hrvatske politike u BiH s njim nemaju kontakta, kao što ga, uostalom, nema ni Zagreb odnosno premijer Plenković, koji se s Komšićem odbio susresti i onda kada je s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen boravio u Sarajevu. Činjenica jest da hrvatska strana skoro dva desetljeća upozorava na ovu problematiku, baš kao što je činjenica da to Plenković uistinu čini na najvišim međunarodnim razinama, od kuda odnedavno o pitanju prava Hrvata u Bosni i Hercegovini pušu novi vjetrovi.
Da je tome tako moglo se naslutiti i na nedavno održanoj konferenciji “30 godina nakon Daytona: otvaranje puta lokalnim rješenjima” kojoj je nazočila i nova američka veleposlanica u Hrvatskoj Nicole McGraw, koja je u našu zemlju stigla kao odabranica američkog predsjednika Donalda Trumpa. McGraw je na navedenoj konferenciji navela da je Daytonski mirovni sporazum bio temeljni preokret ne samo za BiH, nego i za stabilnost cijele regije u kojoj je mir očuvan bez obzira na brojne izazove. Podsjetila je da je sporazum omogućio obnovu zajednica, ponovno uspostavljanje institucija i otvaranje prostora da građani BiH sami počnu kreirati vlastitu budućnost.
Numerous Reactions To The Announced Candidacy Of Slaven Kovacevic For The Presidency Of BiH https://t.co/vpi1xTnNk1 via @SarajevoTimes
— The Sarajevo Times (@SarajevoTimes) December 17, 2025
Korak dalje
Veleposlanica je kao ključnu poruku SAD-a u vezi s BiH posebno naglasila da era snažnih međunarodnih intervencija za tu zemlju završava. “Sjedinjene Države više ne teže izgradnji države, niti snažnoj međunarodnoj intervenciji u BiH. Sada je vrijeme za lokalna rješenja, predvođena lokalnim akterima koji predstavljaju sva tri konstitutivna naroda”, navela je McGraw iz čijih navoda su Hrvati u BiH shvatili da američka administracija inzistira na tome da sva tri naroda imaju vlastitog predstavnika.
Korak dalje otišao je član konzervativnog američkog think-tanka Heritage Foundation Max Primorac, čija je izjava u bošnjačkim medijima okarakterizirana kao skandalozna i kontroverzna. Primorac je, naime, bio jedan od panelista na konferenciji u Zagrebu posvećenoj Daytonu gdje je objasnio da je to bio sporazum koji obećava jednakost triju naroda, što se prema njemu nije ostvarilo. Slijedom toga Primorac je kritizirao ulogu Ureda visokog predstavnika, napominjući da lokalna rješenja nisu moguća ako lokalni akteri nemaju vlastiti suverenitet.
“Kako možete imati lokalna rješenja ako konačna vlast leži u rukama europskog diplomate? To je dovelo do stalnih prijetnji secesijom iz Republike Srpske, a broj Hrvata u BiH je pao za 60 posto”, izrekao je Primorac naglas onu istinu koju godinama izgovara hrvatski narod u BiH, koji se s njim složio i o činjenici o prelijevanju glasova koje je Primorac usporedio s primirjem manjina u Iraku. Sistem je, prema njegovim riječima, stvorio niz negativnih poticaja koji dovode u pitanje smisao dijaloga među domaćim liderima. U svojem istupu posebno je kritizirao pokušaj izgradnje građanske države na principu – jedan čovjek, jedan glas, što bi prema njegovom viđenju probudilo nepovjerenje među narodima, uz opasku da to niti nije nešto što je Dayton predviđao.
Mehanizmi zaštite
Najveće odobrenje među Hrvatima u BiH te najveće kritike među bošnjačkim političarima i medijima izazvala je Primorčeva tvrdnja da je zbog položaja Hrvata u toj zemlji jedino realno rješenje formiranje trećeg entiteta. “Situacija je za Hrvate toliko teška da je jedini način da opstanu formiranje vlastitog entiteta. Oni su jedini istinski prozapadni narod u BiH i mogu biti važna spona između Srba i Bošnjaka”, rekao je Primorac prema čijim bi tezama treći entitet učvrstio koncept entitetskog ustrojstva i umirio strahove Srba od centralizacije, dok bi za Bošnjake smanjio stalne tenzije sa Srbima i Hrvatima.
Zanimljivo je kako je i Primorac primijetio da su Hrvati frustrirani jer ne mogu odabrati vlastite predstavnike te je upozorio da ako izgube mehanizme zaštite u Domu naroda, postaju građani drugog reda. Na ove Primorčeve stavove reagirali su zastupnici Trojke u Predstavničkom domu Parlamenta BiH (SDP, NiP i NS), rekavši da djelovanje Primorca i HDZ-ove europarlamentarke Željane Zovko, koju neumjesno nazivaju njegovim privjeskom, kao primarni cilj ima osporavanje i zaustavljanje BiH/SAD projekta Južne interkonekcije.
Ova retorika uslijedila je nedugo nakon što je ondašnji ministar Zukan Helez izvrijeđao Zovko, a onda i Primorca zato što su se usudili iznijeti vlastita politička stajališta, pri čemu je Primorac iznio nepobitnu činjenicu na koju godinama upozoravaju svi političari s hrvatskim predznakom u BiH – da Bošnjaci konstantno koriste brojčanu nadmoć da bi Hrvatima onemogućili izbor vlastitog, legitimnog člana Predsjedništva BiH, čime se uistinu ruši temelj daytonske Bosne i Hercegovine kao ravnopravne zajednice triju konstitutivnih naroda, na što je pozornost skrenuo i Plenković. Bosanski analitičar Sead Omeragić na to je, pak, odgovorio napisavši da u ovoj Plenkovićevoj Hrvatskoj “imamo šutljiviju opoziciju negoli u vrijeme Tuđmana”.
Najviše pažnje
“Čak i u njegovoj agresiji na BiH u Hrvatskoj je buktio otpor prema diktatoru. Globus, Feral Tribune, Nacional, Glas Slavonije i u dobrom periodu Slobodna Dalmacija medijski su žestoko kritizirali Tuđmanov režim pa se čak i takav diktator znao i povlačiti pred medijskim napadima”, primjećuje Omeragić, koji detektira da u Plenkovićevoj eri medijska Hrvatska podržava najgore laži o BiH, i to zato što za svoju užasnu politiku prema BiH on ima podršku i šutnju među europskim birokratima, s tim da se laži “njegova režima” probijaju i do SAD-a.
U Plenkovićevoj čvrstoj i nedvosmislenoj borbi za prava Hrvata u BiH bošnjački političko-medijski predstavnici vide, dakle, problem, a ne vide problem u Komšiću koji se na idućim izborima sljedeće 2026. godine ne može kandidirati, a koji je već izabrao svojeg nasljednika Slavena Kovačevića koji je ispred Demokratske fronte najavljen kao kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Riječ je o Hrvatu koji je, da priča bude apsurdna, na Europskom sudu tvrdio kako nije Hrvat. Kovačević je, inače, i prije sudjelovao u izbornim ciklusima pa je djelovao kao vijećnik u sarajevskom Gradskom vijeću u koje je ušao iz Općinskog vijeća Centar. No, najviše pozornosti i u BiH izazvala je presuda Europskog suda za ljudska prava koji je presudio u korist BiH u predmetu u kojem se žalio zbog povrede biračkog prava.
Sud je zaključio kako je Kovačević zloupotrijebio pravo na tužbu i da nije žrtva diskriminacije, a predmet se odnosio na tvrdnju podnositelja zahtjeva da su uvjeti primjenjivi na izbore za Dom naroda Parlamentarne skupštine i Predsjedništvo BiH diskriminatorni prema njemu i da su mu onemogućili da se 2022. kandidira po vlastitom izboru – Kovačević se, naime, isprva izjašnjavao kao Hrvat, onda kao Srbin, a u apelaciji Europskom sudu za ljudska prava kao Bosanac, pri čemu je od sarajevskog gradskog vijeća zatražio da se s njihove službene stranice izbriše da je Hrvat.
Širenje podjela
No, odnedavno ponovo tvrdi da je Hrvat – legalan i legitiman, kao i da se kandidirao zbog borbe za građansku državu. U Ustavu BiH navedeno je da se iz Federacije BiH bira po jedan Hrvat i Bošnjak u Predsjedništvo BiH, što posljednjih 15 godina u praksi nije slučaj jer je u četiri navrata za hrvatskog predstavnika biran Komšić, koji sada u ovu podlu političku igru gura svojeg savjetnika koji nacionalnu pripadnost mijenja za rad od osobnog interesa.
To što će Kovačević biti kandidat Komšićeve Demokratske fronte jasno pokazuje manipuliranje etničkim izjašnjavanjem radi jeftinih, političkih poena, što će štetu za Bosnu i Hercegovinu i Hrvate koji u njoj žive dodatno produbiti. Ovo je pokazatelj toga da je diskriminacija u BiH prema Hrvatima prisutna pa nije ni čudo da dobar dio Hrvata zaključuje kako se ovime nastavljaju širiti etničke podijele i zatire povjerenje i međusobno poštovanje.
Na kraju se može zaključiti da nakon Komšića opet dolazi Komšić, što simbolizira širu sliku problema funkcioniranja naroda unutar Bosne i Hercegovine, gdje je na snazi sustav u sklopu kojeg jedan konstitutivni narod ima mogućnost drugome nametnuti predstavnika, što ugrožava ustavnu ravnopravnost i političku opstojnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.
