Prije sada već više od pola godine činilo se kako će Hajduk u tekuću sezonu ući s novim vratarom, ali rezervne prirode jer su ključevi vrata trebali ići u ruke Toniju Siliću. A ta figura podrške mladom vrataru trebao je biti Ivan Banić kojemu je isticao ugovor s Goricom i na Poljud je trebao doći besplatno. Činio se zaista kao idealna opcija za sporednu ulogu, a istovremeno se znalo i da je vratar s ogromnim SHNL iskustvom koji bi uvijek bio spreman uskočiti.
Činilo se da je još u svibnju bilo sve dogovoreno i čekala se službena potvrda. Trajalo je to danima pa i tjednima, da bi priča odjednom zamrla. U međuvremenu je za trenera imenovan Gonzalo Garcia, a javna je tajna bila da se traži novi vratar obzirom da se Silića smatralo još uvijek “zelenim”. Bio je tu i Ivan Lučić s kojim je Garcia surađivao u Istri, ali jednostavno je tražio nešto novo na vratima. Obzirom da je Lučić prošlu polusezonu odradio kao da je u nekoj noćnoj mori, on nikada nije bio razmatran kao rješenje i tražio mu se novi klub.
Stoga se tada sve glasnije pričalo o angažmanu Lovre Majkića koji je u ugovoru s Istrom imao izlaznu klauzulu, a na tu je temu čak i Bjelanović govorio da on malo toga može učiniti ako netko za Majkića uplati 200.000 eura. S obzirom na to da je ovaj pod Urugvajcem bio jedan od najboljih vratara lige, to se činilo kao gotova stvar. No, nije se dogodilo pod objašnjenjem “da su Garcia i Vučević stvarno htjeli Majkića već bi davno on bio Hajdukov”. I kad se činilo da se taj vratarski mozaik zaista pretvara u trakavicu, u pozadini se spremalo nešto vrlo ozbiljno.
Hajduk je “kuhao” reprezentativca Ivicu Ivušića, tada igrača ciparskog Pafosa koji je navodno sam poslao signale klubu s Poljuda kako je prisutna želja za dolaskom. Znalo se već tada s kojim ciljem. S ciljem odlaska na Svjetsko prvenstvo. Ivušić je želio standardno braniti, biti na oku Zlatku Daliću, a Hajduk bi dobio vratara A klase. Svi su se preduvjeti poklapali kako bi se priča sklopila. Potrajali su pregovori neko vrijeme obzirom da je Pafos imao zahtjevnog gazdu koji je bio tvrd pregovarač, a Bijeli baš i nisu tek tako imali sredstava za završiti posao. Ipak, nakon tjedana pregovora se priča zaključila na višestrano zadovoljstvo.
Hajduk je dobio reprezentativnog vratara predviđenog za “jedinicu”, Ivušiću se želja ispunila, a Pafos je dobio novac koji je za Hajduk u tom trenutku bio vrlo ozbiljan. I stavio je tako bivši vratar Osijeka i Istre paraf na četverogodišnji ugovor, do 2029. godine. Nije tajna bila da je Gonzalo Garcia tražio vratara koji zna igrati nogom, ali to baš i nije Ivušićeva najistaknutija karakteristika. U njegovom se slučaju smatralo da je riječ o cjelokupno gledano vrsnom vrataru s kojim će Hajdukova vrata biti mirna. Jer, baš vratar cijeloj ekipi daje dimenziju mira, a Ivušić se činio idealnim.
No, njegova je hajdučka priča počela svakako osim idealno. Imali su Bijeli dobre rezultate, ali vidjelo se da hrvatski reprezentativac baš i nije u nekom ritmu. Kao da nije imao kontinuitet utakmica. Nije bio siguran u izlascima, nogom je igrao loše, bio je nekako nedorečen. Baš se na početku sezone poklopilo i ispadanje u Europi kojom je Hajduk potpisao novu blamažu, a činilo se tada kako Ivušić ništa ne može obraniti. Mnogi su ga tada već proglasili promašajem i naricali za minutama Tonija Silića, trenutno prvog vratara Bijelih.
Ipak, protekom vremena je Ivušić nadolazio i početkom listopada počeo pokazivati da ipak ima tu reprezentativnu kvalitetu. Zapravo se to njegovo podizanje forme premalo spominjalo, nije se dovoljno isticao značaj vratara u velikoj seriji Hajduka. Ta je idila potrajala sve do druge reprezentativne stanke i prve utakmice nakon iste. Gostovanje na Rujevici se pretvorilo u još jednu blamažu, ispisane su crne stranice klupske povijesti porazom od 5:0.
Nije Ivušić puno mogao kod tih golova, ali važno je ono što se kasnije dogodilo. Rekao je Garcia da se Hajdukova “jedinica” unatoč problemima i bolovima stavio na raspolaganje ekipi. Koliko je ta žrtva za pohvalu, toliko je bila i riskantna jer je mogla i pogoršati ozljedu koja je sama po sebi neugodna. Naime, Ivušića boli pubična kost zbog koje od tog 22. studenoga nije branio, a datum njegova povratka je još uvijek nepoznat. Probao je pomoći, ali nije išlo, nelagoda je bila ogromne prirode. Nije se s pubičnom kosti definitivno za igrati, znaju neki bivši HNL-ovci i reprezentativci koliko ta nelagoda zna biti nezgodna. Nakon Rijeke su stigle vijesti da je za Ivušića polusezona gotova, što se i pokazalo točnim.
Kako to u sportu biva, svojih pet minuta dočekao je U-21 reprezentativac Toni Silić koji je i ranije pokazivao mnoge kvalitete. U punom se sjaju ukazao u nedavnom maksimirskom derbiju nakon kojeg je hajdučki puk zaključio da on mora biti “jedinica” i kad se Ivušić vrati. Hoće li tome doista tako i biti teško je reći. Ivušić je na Poljud došao braniti, došao se izboriti za Svjetsko prvenstvo i bit će zanimljivo vidjeti kakav će biti Garcijin odabir. Nije lako birati između U-21 i A reprezentativca.
Ivušić je dolaskom bio predodređen za jedinicu, ali tek ćemo vidjeti hoće li ubuduće to i biti. Došao je s jasnim ciljem koji mu je sada dobrano poremećen ozbiljnom ozljedom, a samo se može poentirati tezom kako je pitanje Hajdukove proljetne “jedinice” apsolutno otvoreno.
