Na današnji je dan prije točno 45 godina na Tihom oceanu bez traga i glasa nestao Jugolinijin brod “Dunav”, povukavši sa sobom u dubine 32 člana posade, od kojih su mnogi bili sa zadarskog područja. Do danas ova nesreća u analima našega brodarstva nosi znamen jedne od najvećih pomorskih tragedija – piše Otvoreno more.
U znak sjećanja na stradanje 32 člana posade broda “Dunav”, koji je prije 45 godina nestao u vodama Tihog oceana, u kostrenskoj lučici Podurinj položen je vijenac na spomenik nestalim pomorcima. Nakon toga održana je komemoracija u Narodnoj čitaonici u Kostreni sv. Barbari, u organizaciji Bratovštine sv. Nikole uz potporu Centra kulture Kostrena.
Brod je bio namijenjen prijevozu rasutog tereta i bio je među najvećima u svojoj kategoriji, s 25.000 tona nosivosti. Potraga za njim je trajala danima, ali bez ikakva rezultata – nisu pronađeni čak ni najmanji ostaci, a s “Dunava” nije bio upućen ni standardni SOS.
Kapetan Vinko Horvat, u to vrijeme mladi 3. časnik palube, bio je član posade. Imao je sreću da se s “Dunava” iskrcao šest mjeseci prije potonuća, u crnogorskoj luci Bar. Posada koja ga je tad zamijenila, i koju je mahom dobro poznavao, nikad se više nije vratila svojim kućama. Napisao je knjigu “Raj i pakao na oceanu”, koja je ostala kao “trag i glas” iza posade broda Dunav.
Na brodu su mahom bili Riječani i ljudi s Kvarnera, no bilo je i Dalmatinaca, kontinentalaca, Slavonaca. Kao hommage svojim nesretnim kolegama Horvat je naknadno objavio i knjigu “Pomorci” u kojoj je dodatno pokušao dočarati sve lijepe i ruže aspekte ovoga zahtjevnog zanimanja.
“Dunav” je te 1980. bio star tek sedam godina. Dug 179, a širok 22,9 metara, mogao je razviti brzinu od 15 čvorova. Sagrađen u talijanskoj La Speziji, bio je prvi brod za sipke terete u floti riječkoga brodara.
“Dunav” je na tragično putovanje krenuo iz kanadske luke Corner Brook, gdje je izvršena posljednja smjena posade i zapovjednika, i zaplovio je prema luci Savannah, i dalje preko Panamskog kanala, da bi se usidrio na sidrištu tri porta, San Pedra, Los Angelesa i Long Beacha zbog ukrcaja nafte (bunkera), od kuda je u ponoć 9. prosinca 1980. isplovio na posljednju dionicu, 10 tisuća kilometara dug put preko Pacifika prema Kini.
Brod se kratko zadržao i u luci Panama, gdje je ukrcan posljednji teret. Prevozio je 12.000 tona čeličnih proizvoda, 11.000 tona papira i druge razne robe.
Zbog neslaganja s upraviteljem stroja tada je s broda otišao vođa stroja Vjenceslav Tomac. Na sidrištu Los Angelesa ukrcao se novi vođa stroja Bartol Perušić, a zbog nediscipline je iskrcan priučeni kuhar Ante Rodić, i tako se ustvari spasio…
Nakon 20 dana plovidbe Tihi ocean je pod “Dunavom” najednom prestao biti tih: nadomak japanske luke Yokohama nevera s golemim valovima valjala ga je kao dječju igračku. Koliko je trajala borba posade s fortunalom nikad se neće saznati, jer direktnih svjedoka drame nema među živima.
– Dunav je nestao naglo i bez traga, jednako kao i Berge Istra, samo što iz njega nije preživio nitko, pa čak ni materijalni ostaci – kazao je kapetan Vinko Horvat.
Zna se da je brod zahvatilo višednevno ekstremno nevrijeme, tajfun, u kojemu je još bilo oštećeno barem desetak brodova, a neki su završili i prelomljeni. No, “Dunav” je očito bio najnesretniji, njega je povuklo u dubine.
Nevrijeme je bjesnjelo u širokom krugu od 800 nautičkih milja, s vjetrom orkanske snage od 12 bofora: rekonstruirane su čak dvije ciklonalne depresije u koje je “Dunav” tada upao. Do 28. prosinca 1980. brod je još bio u kontaktu s vanjskim svijetom: radiotelegrafist Milan Tišma javio je Jugoliniji 27. prosinca oko 20 sati da su upali u teški uragan i da su valovi visoki 15-ak metara. Oko 23.30 javio je da ih je uragan oštetio i da su okrenuli prema Yokohami.
Zadnju poruku uputili su drugom hrvatskom brodu, Baniji Atlantske plovidbe iz Dubrovnika, i ona je svjedočila o prodoru vode u štivu. More je ulazilo u pramčano skladište, prednje dizalice su im bile slomljene.
– Stabilnost takvog broda na velikim valovima opasno je narušena; u tom slučaju prova ubrzano tone, a krma s propelerima izranja i brod posve gubi manevarsku sposobnost, pretvara se u ljusku. Potonuli su brzo, u mrkloj noći, jer nije odaslan čak ni poziv u pomoć – rekonstruira tu strašnu epizodu kapetan Vinko Horvat.
I sam se na istom brodu ranije našao u sličnim oceanskim okolnostima: nevrijeme je slomilo samaricu, palubnu dizalicu, te je ona pala i probila poklopac skladišta. Valovi su ih nalijevali, ali su taj put uspjeli sanirati stvar, vremenski uvjeti nisu bili previše ekstremni.
Naći se u takvom fortunalu u noći beznadno je bez broda: jedini spas je da vam brod izdrži. Ljudi u takvim okolnostima nesvakidašnjeg vjetra, kiše i valova nemaju vremena čak ni potonuti: udave se već plutajući na površini, od morske pjene koja im ne da disati.
Jugolinija je tek 2. siječnja 1981. objavila izgubljeni kontakt s brodom, da bi osam dana kasnije i “Dunav” i njegovu posadu proglasila nestalima. Potraga je službeno trajala 14 dana.
Naknadno se nagađalo kako bi “Dunav” možda preživio uragan da nije nakon oštećenja provom u vjetar zaplovio prema najbližoj luci spasa, nego da je neveri okrenuo krmu, no mnogi su laici generali nakon bitke i kapetani nakon potonuća. Sve tajne zadnjih trenutaka broda i života njegove posade zauvijek počivaju na oko 6000 metara dubine.
Nestali s Dunava 28. prosinca 1980.:
Srećko Vukoša (53), zapovjednik, Kostrena
Sojko Dundović (33), upravitelj stroja, Rijeka
Marijan Tavčar (28), prvi časnik palube, Pula
Nikola Peša (41), prvi časnik stroja, Zaton
Milan Tišma (31), radiotelegrafista, Osijek
Goran Vukić (24), drugi časnik palube, Trogir
Krunoslav Katnić (24), drugi časnik stroja, Crikvenica
Valter Franko (20), kadet – v.d. trećeg časnika palube, Rijeka
Gojko Novak (22), kadet, Telovac
Marijo Rukonić (28), vježbenik stroja, M. Lošinj
Nenad Marin (27), mehaničar, Kalenderi
Emilio Ban (29), električar, Rijeka
Petar Stanin (42), prvi kuhar, Poljana
Dane Brkljača (30), prvi konobar, Slivnica
Miroslav Brnelić (38), vođa palube, Podćudnić
Bartol Perušić (45), vođa stroja, Podćudnić
Gvido Blažina (47), kormilar, Labin
Josip Fanjak (30), kormilar, Osijek
Josip Negovetić (33), kormilar, Cres
Goran Guzobad (26), mazač, Zadar
Ivan Putnik (26), mazač, Ruzdi
Ivica Štefulj (22), mazač, Rijeka
Miljenko Perčinić (51), drugi kuhar, Rijeka
Dragan Bakić (24), drugi konobar, Međuvođen
Tomislav Juretić (35), mornar, Jelenje
Miroslav Levak (29), mornar, Rijeka
Ilija Pavlinović (26), mornar, Livno
Ante Žunić (25), mornar, Slivnica
Smolenski Dužević (33), čistač stroja, Cavtat
Drago Sikirić (35), čistač stroja, Rijeka
Ivan Matak (21), priučeni konobar, Ražanac
Branko Obrić (22), mladi mornar, Podhum
