Gotovo da nema stanovnika ove zemlje koji ne pamti što se dogodilo 29. prosinca 2020. godine. Nakon zagrebačkog potresa, koji je bio samo šest mjeseci prije i koji je u tom trenutku jasno naznačio “prije i poslije” u povijesti Hrvatske, petrinjski potres magnitude 6,4 po Richteru, koji je pogodio središnji dio Hrvatske, bio je taj koji je promijenio sve. Oči svijeta bile su uperene u Sisačko-moslovačku županiju i grad Petrinju.
Prizor uništenog središta tog višestoljetnog grada, čiji je značaj davno utkan u hrvatsku povijest, činio se sporednim u odnosu na činjenicu da je život u potresu izgubilo sedmero ljudi, od čega petero u Majskim Poljanama te po jedna osoba u Žažini i Petrinji.
Ljudske živote nije moguće vratiti, a silovita, gotovo katastrofalna šteta nanesena Petrinji i okolici lako je mogla presuditi tom kraju. Uslijedila je obnova, a prema podacima Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine iz travnja ove godine, ukupno je u obnovu utrošeno oko 3,98 milijardi eura, od čega 1,73 milijarde eura otpada na petrinjsko područje (što uključuje i obnovu javnih i privatnih objekata). Kako zapravo ide obnova i ima li nade za taj kraj, razgovarali smo s aktualnom gradonačelnicom Petrinje Magdalenom Komes, koja je na tu dužnost stupila u svibnju 2021. godine.
*Gdje je danas Petrinja u procesu obnove u odnosu na obećanja dana neposredno nakon potresa?
Naš je cilj bio, odmah po preuzimanju funkcije, i meni kao gradonačelnici i Ivanu Celjaku kao županu Sisačko-moslovačke županije, zadržati ljude u Petrinji, i to kroz obnovu, ali i kroz održavanje kvalitete života, kako oni koji nisu izravno oštećeni ne bi morali otići. Morali smo djelovati na više područja kako bi ljudi ostali. Mi smo jedini grad koji je preuzeo obnovu zaštićene jezgre grada, koja je pod zaštitom Ministarstva kulture, a riječ je o privatnim objektima. Ministarstvo kulture upravo je radi zaštite identiteta odlučilo financirati obnovu iz svojeg, odnosno državnog proračuna, budući da iz Fonda solidarnosti nije prihvatljivo financiranje obnove privatnog vlasništva. Budući da smo mi iz Grada upućeniji u imovinsko-pravne zavrzlame, ponudili smo se da to preuzmemo kako bismo ubrzali proces.
Uspjeli smo projektirati obnovu i krenuti u realizaciju, ali zbog nedostatka projektanata, tu smo gdje jesmo. Završili smo deset građevina, a veliki dio ih je u fazi obnove. Kada govorimo o ostaloj obnovi, ona je u nadležnosti Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, a postupak smo preuzeli na sebe uz njihovo financiranje. Malo po malo obnavljamo, nismo zadovoljni tempom, ali nastojimo ubrzati obnovu te apeliramo na izvođače da se u što većem broju javljaju na natječaje.
Najveći je problem kod objekata sa žutom naljepnicom, jer je građevinskom sektoru zanimljivija novogradnja. Očekuje se izgradnja zamjenskih višestambenih zgrada do 2027. godine i nadam se da će se nakon toga građevinski sektor više usmjeriti na obnovu drugih objekata.
Cilj nam je zadržati ljude u Petrinji. Ljudi se polako vraćaju, a pozitivna je razlika između onih koji prijavljuju i odjavljuju boravište. Uz obnovu objekata potrebno je nastaviti i s revitalizacijom, a tu je ključna izgradnja višestambenih zgrada. Izgrađeno je osam zgrada i namijenjene su ljudima kojima se obnavljaju kuće, a nakon njihovog povratka poslužit će kao rješenje za mlade obitelji kojima je potrebno priuštivo stanovanje. Pod određenim zakonskim uvjetima, jedan od kriterija bit će deficitarna zanimanja. Nama je, kao i u drugim dijelovima Hrvatske, problem manjak liječnika opće prakse i pedijatara, te ćemo im, ako bude potrebno, osigurati smještaj. Trenutačno se gradi još osam višestambenih zgrada, što ukupno čini 280 stanova.
*Koji su najveći problemi s kojima se Grad trenutačno suočava u obnovi?
Nema dovoljne zainteresiranosti građevinskog sektora. Najveći je problem konstrukcijska obnova, jer je nedovoljno isplativa u odnosu na novogradnju. Država raspiše poziv, ponuditelji ponude cijene koje su iznad procijenjene vrijednosti, nakon čega se takva nabava poništava. Zato sam apelirala da se krene u samoobnovu, pri čemu vlasnici sami upravljaju procesom, pronalaze izvođače, a sve troškove snosi država.
Starije stanovništvo koje nije u stanju ići u samoobnovu, država bi to onda obnovila. Tako bi bilo manje predmeta, a država bi taj proces lakše mogla provoditi. Ovako je sve palo na državu.
*Koliko je kuća i javnih objekata do danas u potpunosti obnovljeno, a koliko ih još čeka?
Svi objekti u zaštićenoj jezgri Petrinje su pod zaštitom Ministarstva kulture i to je dovelo do duljeg trajanja obnove. Nijedan objekt nije bio jednostavan jer je pod nadzorom konzervatora, što je dodatno odužilo postupak. No uz privatne objekte obnovili smo i zgrade u našem vlasništvu. Preostala je još obnova galerija, koja će uskoro biti dovršena, te zgrada gradske uprave, čija se obnova očekuje do lipnja iduće godine.
*Je li, po Vašem sudu, država učinila dovoljno za Petrinju?
Naravno da ja, kao gradonačelnica, mislim da bi trebalo i moglo više. No, ako smo objektivni, ovakva ulaganja koja smo doživjeli u posljednje četiri godine su povijesna. Vlada se odlučila za stopostotnu obnovu privatnih kuća, a dovršava se i autocesta, što će pridonijeti revitalizaciji. Od Topuskog, Gline, Siska i svih drugih projekata iz Fonda solidarnosti, smatram da su zaista velika sredstva došla na područje naše županije.
Ključno je da ne smijemo biti zaboravljeni, jer ako završimo samo obnovu, to neće biti dovoljno. Ljudi su se vratili nakon Domovinskog rata, ali zbog nedostatka gospodarskih investicija nije bilo uvjeta za život, pogotovo za mlade obitelji. Nadam se da se to ovoga puta neće ponoviti. Spustili smo sve namete za investicije, približavamo se autocestom Zagrebu i vjerujem da će sve to skupa pridonijeti ostanku, ali i povratku stanovništva.
*U kojem smjeru vidite razvoj Petrinje nakon potresa?
Ja sam veliki optimist, kao i svi Petrinjci. To mi je bio poticaj da se kandidiram, da vratim još jači sjaj Petrinji koji je imala prije potresa i prije Domovinskog rata. Doživjeli smo svoj vrhunac u 80-ima. Obećala sam sama sebi da ćemo Petrinju podignuti na noge i da ćemo zadržati ljude. Ispunila sam puno obećanja. Održali smo život, obnovili smo centar grada i vratili nadu da će se stvari pokrenuti. Sigurna sam da ćemo zadržati ljude koji su ostali. Imamo udruge koje se trude kroz kulturne i sportske sadržaje.
