Na krajnjem sjeveru Švedske, 145 kilometara sjeverno od Arktičkog kruga, odvija se jedan od najradikalnijih urbanističkih pothvata u modernoj povijesti. Grad Kiruna, dom tisućama stanovnika, doslovno se seli – zgradu po zgradu – zbog širenja najvećeg podzemnog rudnika željezne rude na svijetu.
Zbog slijeganja tla uzrokovanog rudarskim aktivnostima državne tvrtke LKAB, cijeli se grad postupno premješta oko tri kilometra istočno od svoje izvorne lokacije. Projekt traje desetljećima, a njegov završetak planiran je do 2035. godine.
„To je mjesto koje mnogima djeluje egzotično, i na neki način to doista jest, ali u osnovi je riječ o malom gradu poput mnogih drugih, gradu koji se bori s izazovima i snažno ovisi o jednoj kompaniji“, izjavila je Jennie Sjöholm, viša predavačica na Sveučilištu u Göteborgu.
Grad izgrađen na rudi
Kiruna je osnovana prije 125 godina upravo zbog eksploatacije željezne rude i od tada je neraskidivo povezana s rudarskom industrijom. Danas je to istodobno europsko svemirsko središte i lokacija najvećeg podzemnog rudnika željeza na svijetu.
Tvrtka LKAB, iako relativno mala u globalnim razmjerima, proizvodi čak 80 posto ukupne željezne rude unutar Europske unije. Osim toga, nedavno je u Kiruni otkriveno i jedno od najvećih poznatih europskih nalazišta rijetkih zemnih elemenata, ključnih za proizvodnju električnih vozila i zelenu tranziciju.
„Svi stanovnici Kirune znaju da ćemo prije ili kasnije morati napustiti svoje domove jer ovisimo o rudarskoj industriji“, rekao je Mats Taaveniku, predsjednik gradskog vijeća Kirune.
Preseljenje koje izaziva prijepore
Plan preseljenja grada prvi je put predstavljen još 2004. godine, no globalnu pozornost privukao je u kolovozu 2025., kada je u spektakularnom inženjerskom pothvatu premještena slavna drvena crkva Kiruna Kyrka. Zgrada stara 113 godina, teška više od 670 tona, preseljena je u cijelosti specijalnim prikolicama tijekom dva dana.
U isto vrijeme, LKAB je objavio da će daljnje širenje rudnika zahtijevati preseljenje dodatnih 6.000 ljudi i oko 2.700 kuća. Troškovi odšteta i izgradnje novih domova procjenjuju se na oko 22,5 milijardi švedskih kruna (otprilike 2,4 milijarde dolara) u idućih deset godina.
„Stanovnicima se nudi tržišna vrijednost njihove nekretnine uz dodatnih 25 posto ili izgradnja potpuno novog doma“, rekao je Niklas Johansson, potpredsjednik LKAB-a za odnose s javnošću. Dodao je da se oko 90 posto ljudi odlučilo upravo za novu kuću.
No problemi ostaju. „Općina raspolaže s vrlo malo građevinskog zemljišta. Većina zemlje sjeverno od Arktičkog kruga u vlasništvu je države, što dovodi do sukoba s uzgajivačima sobova, vojskom i zaštitom prirode“, upozorio je Johansson. Posebnu zabrinutost izražavaju i predstavnici autohtonog naroda Sami, čija su tradicionalna područja uzgoja sobova ugrožena širenjem rudarskih aktivnosti.
Poziv na pomoć državi i EU-u
Gradonačelnik Taaveniku projekt preseljenja opisuje kao „ogroman pothvat“ koji bi mogao donijeti dugoročne koristi ne samo Kiruni, već i cijeloj Europi. „Imamo, slobodno rečeno, veliki sukob – između općine i LKAB-a, ali i između općine i vlastite države“, rekao je.
Dodao je kako očekuje snažniju financijsku i političku potporu švedske vlade i Europske unije. „EU mora učiniti više. Nije dovoljno samo proglasiti minerale strateškima, potrebna je konkretna politička podrška i novac“, poručio je.
Europska unija već je novo nalazište rijetkih zemnih elemenata u Kiruni proglasila strateški važnim u sklopu Akta o kritičnim sirovinama, čiji je cilj da do 2030. godine 40 posto potreba EU-a bude zadovoljeno domaćom proizvodnjom.
Grad koji bi mogao biti još hladniji
Među stanovnicima koji se sele postoji i zabrinutost zbog mikroklimatskih uvjeta novog gradskog središta. Istraživanje Sveučilišta u Göteborgu pokazalo je da je novi dio grada projektiran u području u kojem se zadržava hladan zrak, s uskim ulicama i višim zgradama.
„Kiruna je zimski grad. Zime su duge i oštre. Temperature od minus 25 stupnjeva nisu rijetkost, a razlika između minus 15 i minus 25 je golema“, upozorila je Sjöholm, koja projekt preseljenja prati već 25 godina. „Ako je još hladnije, to ne utječe samo na ugodu života, nego i na trajnost zgrada i infrastrukture.“
Unatoč emocijama, većina stanovnika svjesna je da izbora zapravo nema. „Neki su tužni jer gube domove u kojima su odrasle dvije ili tri generacije. To je teško“, rekao je Taaveniku. „Ali svi znamo – živimo na mineralima. Kiruna je izgrađena na rudi i zbog toga svi znamo da se prije ili kasnije moramo preseliti.“
