Kad ste Španjolac i bavite se nogometom, a na sebe odjenete dres “Furije” i kasnije odete na Svjetsko prvenstvo to bi trebalo značiti da ste stvarno dobar nogometaš. A kad još i nastupite na”Mundijal” dobijete dokaz da ste zaista odlični. E, to se onomad u Kataru dogodilo Hugu Guillamónu.
Igrao je 25-godišnjak na svjetskoj smotri koju je Hrvatska završila na trećem mjestu, tada kao igrač Valencije. Valencije za koju je nastupio ukupno 146 puta i njezino je dijete. I što bi čovjek pomislio kad igrač od 146 nastupa u La Ligi, usput s minutama na svjetskom prvenstvu dođe u Hajduk? Što se može pomisliti osim da je riječ o kapitalcu…
No, sljedeća povezana pitalica glasi na upitnik što bi takav igrač u 25. godini radio na Poljudu. Mora da je u pitanju neki “feler”. Tako je hajdučki puk do sada reagirao na svakog igrača koji s takvim životopisom dođe u bijeli dres. Baš je usporedo s Guillamonom u SHNL došao i njegov dobar prijatelj Gonzalo Villar koji je obukao dres Dinama pa se stvorila lijepa priča kako su na Maksimir i Poljud sletjeli španjolski kapitalci. U Guillamonovom slučaju su svi taj posao odmah adresirali na Vučevića i Rakitića, a zapravo je iz pozadine ozbiljnu ulogu odradio “Vučevićev” španjolski skaut Pep Boada. On je bio ta prijelomna točka, barem tako su s Poljuda ljetos neslužbeno objašnjavali…
Manje je zapravo bitno kako je Guillamón došao na Poljud, možda je važnije navesti najvažnije stavke i pretpostavke. Dakle, stigao je na poziciju zadnjeg veznog, onu koja je Garciji i Hajduku tada “gorjela” i s Bijelima potpisao ugovor do ljeta 2027. godine, dakle na dvije sezone. Ovaj zadnji podatak je posebno važan iz perspektive Ikera Almene i donedavno Edgara Gonzaleza koji su došli na posudbu.
Edgar je prošlost, o Almeninoj budućnosti bi se skoro moglo raspravljati jer se Hajduku sviđa, a Guillamon je Hajdukov još dvije sezone. Baš se od nekadašnjeg španjolskog reprezentativca najviše kvalitativno očekivalo. Trebao je biti ta konstantna prevaga u sredini terena.
No, ono što je pokazivao u rujnu protiv Varaždina, Dinama, Koprivnice i Lokomotive bilo je hajdučkom puku dovoljno da mu spusti palac dolje i krenuli su komentari u smislu “čim on u 25. godini dolazi kod nas nešto nije u redu”. I stvarno nije bilo u redu. Nije Guillamón bio niti blizu Garcijine udarne postave iz prostog razloga što su očito drugi na treningu bili bolji. Tako Urugvajac kockice sklapa, trening je karta za njegovu ekipu.
A Giullamonovi performansi su tamo očito bili takvi da nije bio sposoban participirati. Došao je doslovno do statusa u kojem je bio gotovo zaboravljen, a kuloari su čak brujali da obje strane na zimu gledaju prema razlazu. Jedino je Almena od trojice Pirenejaca bio iznadprosječan i on nikad nije bio upitan. A Guillamón i Gonzalez jesu.
I tu dolazimo do naglog preokreta u slučaju zadnjeg veznog igrača. Edgar je, dakle, otišao, a Guillamón je još na Poljudu. Ne samo da je na Poljudu nego je postao jedan od ključnih ljudi u završnici jesenskog dijela sezone. Prosinac je donio njegovo oživljavanje, Garcia ga je doslovno “izvukao iz naftalina”. Protiv Dinama je ušao u posljednjih 15 minuta i dobio tada pametan žuti karton, a samo taj detalj bio je dovoljan navijačima da zaključe kako on nogomet igra glavom. Nije to bio divljački prekršaj, već iskusno prekidanje kontre. Onako, “u fino”.
“Pa to je Španjolac, zna on napraviti žuti karton”, svjedočili smo kafanskim analizama nakon derbija.
Unatoč pohvalama, rijetko tko je Guillamóna sljedećeg vikenda na Maksimiru protiv Lokomotive mogao zamisliti u prvoj postavi. A Garcia je taj potez povukao. Upario je Španjolca s Krovinovićem, a ovaj odmah bio dominantniji dio para. Diktirao je tempo Hajdukove igre, pravovremeno se postavljao, čitao igru kao otvorenu knjigu. I to mu i jest forte. Nije on agresivan igrač, nema neku brzinu niti eksplozivnost, ali nogomet igra glavom, štono se kaže. I naravno da je Garcia brzo shvatio da je takav Guillamón itekako upotrebljiv.
Očito je došlo do neke nagle promjene u njegovom treningu, a možda je i konkurencija pala u formi. Zapravo, uopće nije važno kako je Guillamón došao do minuta. Najvažnije je za Hajduk da je Španjolac protiv Lokomotive i Vukovara pokazao da nogomet itekako zna igrati i da ga igra na drugačiji način od ostalih. Njegova je svaka lopta promišljena, a često za posljedicu ima razbijene suparničke linije. A Guillamón je štono se kaže, “tip lika” koji se ne stresira puno za vrijeme utakmice. Izgleda nekako lagano, a vrlo je aktivan i na društvenim mrežama. Nakon svake se utakmice on javi, a u posljednje vrijeme mu stižu i komentari oduševljenih navijača.
Prošao je i on put od neznalice do doktora. A evo, polusezonu je završio u doktorskom izdanju. Uzme li se u obzir da bi nakon odrađenih priprema trebao biti još bolji, možda Hajduku i ne treba “šestica”. Mogao bi u Hugu Guillamonu na proljeće imati ozbiljnog “game changera”.
