Iznimno pogubna pojava poharala Hrvatsku: Pod hitno treba zabraniti teror o kojem svi šute

Djeca u Hrvatskoj nanose si ozljede, režu se, trpe ponižavanja svojih vršnjaka jer ne izgledaju “savršeno”, izgladnjuju se i muče u teretanama, a psihijatri bilježe i slučajeve samoubojstva. Djevojčice od desete godine koriste kozmetičke preparate protiv bora, a već s 14-15 roditelje traže novac za neki kirurški zahvat, botoks, umjetne obrve, povećanje ili tetovažu usana, grudi, liposukciju, podizanje jagodica, korekciju nosa, zatezanja lica, tzv. jaw line… Sve se to, pokazuje naše istraživanje te brojne studije, može izravno pripisati teroru lažne ljepote čiji su protagonisti, žene i muškarci koji su si kirurškim zahvatima promijenili izgled, redovito u udarnim terminima svih hrvatskih televizija, kao i u časopisima, na internetu i društvenim mrežama.

Uostalom, Supertalent Nove TV, u kojem je članica žirija popularna pjevačica Maja Šuput koja je javno priznala svoje operacije, finale će imati pred prepunom zagrebačkom Arenom krajem prosinca, a dobar dio publike sigurno će biti maloljetnici. Od pornografije do ekstremnog nasilja, sadržaji za koje je dokazano da imaju negativan utjecaj na psihičko zdravlje djece i mladih, zabranjeni su u medijima. Poneki filmovi, emisije i serije mogu se “provući”, ali uz oznaku koja roditelje upozorava da se radi o sadržaju koji nije primjeren za maloljetnike. Takvi sadržaji svuda u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, nose takozvane PG oznake – 12, 15 i 18, pri čemu brojka označava dob ispod koje djeca ne bi smjela gledati takve emisije, filmove, a takve oznake imaju čak i videoigrice. No, unatoč tome što su deseci međunarodnih studija pokazali da izloženost djece medijskim sadržajima u kojima su osobe koje su se podvrgnule estetskim, kirurškim zahvatima ili na neki drugi, neprirodan način postigle “ljepotu”, ima negativan utjecaj na njihov psihički razvoj, takve se emisije u Hrvatskoj puštaju u udarnim terminima.

Reality showovi – od popularnog Supertalenta sa Majom Šuput pa do emisija koje se bave ljepotom i životnim stilom, kakvu godinama vodi Vjekoslava Bach – redovito imaju goste na kojima je na prvi pogled vidljivo da su izmijenili svoj izgled. Štoviše, neke emisije idu toliko daleko da, bez ikakve oznake dobnog upozorenja, reklamiraju estetske zahvate, normaliziraju ih i predstavljaju kao nešto poželjno, prihvatljivo te svima dostupno. Na malim ekranima neprirodno utegnutim izgledom ističu se voditeljice Valentina Miletić i Nikolina Pišek, ali i voditeljice i novinarke ozbiljnijih televizijskih formata Dajana Šošić, Tatjana Munižaba i Tončica Čeljuska. Sve je češća praksa, doznajemo, “botoksa po stanovima”, a prema našim saznanjima u Zagreb povremeno dolazi osoba iz Beograda, koja nije liječnica, a koja nikoga ne pita za dob niti zdravstveno stanje, nego samo “puni” botoksom svakoga tko ima novca. Svjedočimo, dakle, epidemiji botoksa, filera, liposukcija te radikalnih kirurških zahvata, a estetski kirurzi trljaju ruke jer im “pacijente”, nekad i maloljetne, isporučuju – mediji.

Štetni sadržaji

Zašto je u Hrvatskoj tako, nikome nije jasno, a čini se da ni regulatori ne čine dovoljno, iako postoje svi dokazi kako nam je mentalno zdravlje mlađe populacije sve lošije. Pritom ne mislimo da su “malo depresivni”, nego pokazuju znakove ozbiljnih psihičkih poremećaja. Psihijatar dr. Hrvoje Handl kaže da raste broj samoubojstava i pokušaja samoubojstava kod mladih gdje je uzrok opterećenost izgledom, odnosno očaj što “ne izgledaju kao oni” koji se idoliziraju u medijima.

Ne bi li već taj podatak trebao zgroziti i alarmirati te pozvati na apsolutnu zabranu svih za djecu štetnih sadržaja u medijima, naročito onih koji djeci narušavaju samopouzdanje, poput lažne “ljepote” postignute agresivnim metodama poput estetske kirurgije? Ili je borba za profit ipak važnija od djece? Neke hrvatske zvijezde više su se puta javno pohvalile svojim operacijama. Ella Dvornik na svojim je kanalima više puta govorila o korekciji usana i drugim estetskim zahvatima, a svoje estetske korekcije nije skrivala ni njezina majka Danijela. Da su se podvrgnule estetskim korekcijama grudi, priznale su i Lana Klingor, Ana Begić Tahiri i Anica Kovač.

Osim grudi, jedna je od najčešćih estetskih operacija i korekcija nosa, a među slavnim Hrvaticama koje su o njoj govorile javno su bivša misica Lejla Filipović i bivša atletičarka Blanka Vlašić. Viktorija Rađa svojedobno je priznala da je liposukciju “požalila i više nikada je ne bi napravila”. U nas su nešto manje popularne operacije stražnjice, ali nisu rijetkost radikalni zahvati na kostima lica, naročito čeljusti. Zapravo, upravo je lice najčešće dio tijela koji se operira ili tretira drugim zahvatima, sve da bi se postigla “vječna mladost”.

Važni gosti

Mnogi naši sugovornici kažu da su se nekom obliku korekcije sasvim sigurno podvrgnule pjevačice Severina, Indira Levak i Lidija Bačić, novinarke i voditeljice Mila Horvat i Lana Pavić poduzetnica Iva Todorić, pobjednica MasterChefa Meri Goldešić, starleta Ava Karabatić… Popis je podugačak. Lice Nike Perenčević, kćeri tajkuna Mihajla Perenčevića te bivše supruge Emila Tedeschija mlađeg, s kojom je sada u vezi šef HNS-a Marijan Kustić, odaje da nije u stanju ni normalno se nasmijati niti namrštiti, a golema su joj i usta. Nina Morić među estetskim kirurzima slovi kao Hrvatica koja si je operacijama uništila izgled. Među muškarcima estetskim se zahvatima, koji su ga doveli do razine apsurdnog izgleda, višekratno podvrgavao Neven Ciganović, ali i Marko Grubnić “Modni mačak”.

Što se drugih muškaraca tiče, naši sugovornici tvrde da su se zahvatima neke vrste, od kirurgije do botoksa i hijaluronskih filera podvrgnuli i poneki političari, glumci poput Slavka Sobina, tu su navodno i pjevači poput Tonija Cetinskog, Joška Čaglja Jole, Luke Nižetića… Česti zahvati su abdominoplastika – zatezanje trbuha, rinoplastika – korekcija nosa, zatezanje kože lica te blefaroplastika, popularna za podizanje kapaka. Mnogi poznati skupo plaćaju te zahvate, a za njih zarađuju – eksponirajući se. Svi oni redovito su važni gosti u TV emisijama, fotografije im preplavljuju internet i stranice časopisa, a uživaju i zvjezdani status, čime su automatski idoli tinejdžericama i tinejdžerima.

Posebna je priča da se do prije dvadesetak godina tetovirao malen broj ljudi, dok je danas zbog nogometaša taj trend u porastu među dječacima, ali i djevojkama. No, nema nikakve dvojbe da svatko sa svojim tijelom može činiti što ga je volja, ali koliku štetu nanose mediji koji takve ljude stavljaju u prvi plan? Za djecu i maloljetnike poruka je jasna, iako nikad izrečena eksplicitno: uspjeh, prihvaćenost i vidljivost povezani su s izgledom koji je često rezultat kirurške intervencije. Kada slavna osoba prizna zahvat, ali je se istodobno nastavi promovirati kao ideal ljepote, bez ikakva kritičkog okvira, dijete ne čuje upozorenje nego potvrdu da je to ispravan životni put koji, štoviše, vodi prema bogatstvu, slavi i uspjehu.

Nakazni izgled

“Djeca od 14 godina za rođendan žele podizanje kapaka, trajne umjetne obrve i slično. Imam kćer tih godina. Zgrozim se kad uđem u bilo koju parfumeriju. Zagledajte se malo. Djevojčice od deset godina kupuju hijaluronske kreme protiv bora! Halo, kakvih bora s deset godina? To nije normalno. Kozmetička industrija zgrće milijune na djeci koja žele izgledati kao osobe koje vide na televiziji ili internetu. To i ne kriju, bacite oko na pakiranja kremica, šminke i drugih preparata koji bi trebali biti namijenjeni ženama od 50 godina, kao što sam ja. Ti preparati na kutijama imaju sloniće, šarene su kutijice, sve je prilagođeno da bude atraktivno ne maloljetnicima, nego baš djeci koja još nisu ni u pubertetu i nitko u tome ne vidi problem”, ispričala nam je Ivana, majka djevojčice, koja svom djetetu ne dopušta da na televiziji gleda emisije u kojima se pojavljuju osobe nerijetko nakaznog izgleda, a što se u društvu iz nekog razlog percipira kao “ljepota”.

Naša najpoznatija dječja klinička psihologinja prof. dr.sc. Gordana Buljan Flander, dugogodišnja ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba, koja danas radi u privatnoj praksi, kaže da su ordinacije dječjih psihijatara i psihologa poput njezine “na rubu pucanja”, a na termine se čeka. Ona se slaže s time da je medijski prostor u Hrvatskoj zatrovan osobama i sadržajima koji imaju ekstremno negativan utjecaj na dječju psihu. “Mediji sve izraženije normaliziraju estetske zahvate kod djece i mladih. Djeca i adolescenti danas odrastaju u okruženju u kojem su estetski zahvati prikazani kao nešto uobičajeno, poželjno i društveno prihvatljivo. U medijima i na društvenim mrežama vrlo rijetko se govori o rizicima, psihološkim razlozima ili mogućim razočaranjima, dok se naglašava isključivo ‘uspješan rezultat’ te se ne spominju dobne granice”, kaže dr. Flander.

U svojoj kliničkoj i psihoterapijskoj praksi sve češće susreće mlade koji estetske zahvate doživljavaju kao rješenje za nesigurnost, stid, anksioznost i osjećaj nepripadanja. Problem je u tome, ističe, što djeca još nemaju razvijenu sposobnost kritičkog razmišljanja i vrednovanja takvih poruka te često vjeruju da je njihovo tijelo ili lice ružno ako ne izgleda kao ono što vide u medijima. “Osim toga, razvojno adolescenti nemaju odgodu želje, a nagradu žele dobiti odmah i sada, pa tako impulzivno odlučuju da se i oni žele podvrgnuti takvim zahvatima, smatrajući kako će oni riješiti sve njihove probleme”, jasno kaže dr. Flander.

Kroničan stid

Napominje da su posljedice vrlo ozbiljne i vidljive u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Djeca i mladi sve ranije razvijaju duboko nezadovoljstvo vlastitim tijelom i uvjerenje da nisu dovoljno dobri onakvi kakvi jesu. Najčešće posljedice koje viđa su ponajprije duboko narušeno samopoštovanje. Djeca i mladi sve ranije počinju vjerovati da njihova vrijednost ovisi o izgledu. Često govore da su “ružni”, “neadekvatni” ili “sramota”, i to bez realnog povoda. Taj unutarnji kritički glas nerijetko je izravno preuzet iz medijskih poruka i usporedbi na društvenim mrežama. Tu je i kronični stid i povlačenje iz socijalnih odnosa, a mnogi trpe i bolne uvrede svojih vršnjaka na račun izgleda.

“Mnogi mladi počinju izbjegavati školu, tjelesni odgoj, izlaske, druženja i fotografiranje jer ne žele da ih drugi vide. Stid zbog tijela postaje razlog izolacije, a izolacija dodatno pogoršava psihičko stanje. Kod velikog broja adolescenata prisutna je stalna zabrinutost kako izgledaju, kako ih drugi vide i hoće li biti odbačeni. Dugoročno to vodi u simptome anksioznosti, depresije, bezvoljnosti i gubitka interesa za aktivnosti koje su prije veselile”, napominje psihologinja. U praksi se vrlo često susreće povezanost nezadovoljstva tijelom s restrikcijama hrane, prejedanjem, povraćanjem, pretjeranim vježbanjem ili stalnim dijetama. Djeca i mladi pokušavaju, dodaje naša sugovornica, “popraviti” tijelo, ne shvaćajući da problem nije u tijelu, nego u načinu na koji ga doživljavaju. Neki mladi postaju opsesivno zaokupljeni dijelovima tijela koje doživljavaju kao “neprihvatljive”, iako objektivno nema značajnih odstupanja. Provjeravanje u ogledalu, skrivanje, uspoređivanje i stalna potreba za potvrdom vrlo su česti.

“Sve češće čujem da mladi vjeruju kako bi im estetski zahvat ‘riješio život’, ‘dao samopouzdanje’ ili ‘učinio da budu voljeni’. To je osobito zabrinjavajuće jer pokazuje da emocionalne potrebe pokušavaju riješiti promjenom tijela, a ne razumijevanjem sebe”, ističe dr. Flander.

Fokus na izgledu

Dodaje da je posebno zabrinjavajuće to što se u pozadini svega, a što je izravan rezultat medijske “idealne ljepote” te osoba koje na televiziji svojom pojavom promoviraju kirurške zahvate, nalaze duboki emocionalni problemi koji ostaju neprepoznati dok se fokus zadržava isključivo na izgledu. “Sve češće se susrećemo s idejom da bi estetski zahvat riješio emocionalne teškoće. Mladi vjeruju da će, ako promijene izgled, nestati osjećaj nepripadanja, usamljenosti ili manje vrijednosti. U stvarnosti se ti problemi najčešće ne rješavaju zahvatom, nego se nakon početnog zadovoljstva često javljaju nova nezadovoljstva ili se fokus premješta na neki drugi dio tijela. U nekim slučajevima razvija se i opsesivna usmjerenost na određene dijelove tijela, uz stalno provjeravanje u ogledalu i traženje potvrde od drugih”, kaže ona.

S psihijatrijske strane gledano, izloženost djece osobama koje su prošle kirurške zahvate te slanje poruke da je to nešto lijepo, poželjno i prihvatljivo, može dovesti do dubokih i trajnih poremećaja koji mogu zahtijevati psihoterapiju, lijekove, a nekad i psihijatrijsko bolničko liječenje. “Tu je situacija jasna”, bez zadrške na naše pitanje koliko medijski ideal ljepote šteti djeci i tinejdžerima odgovara psihijatar i psihoterapeut iz Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan dr. Hrvoje Handl.

“Već prije puberteta djeca mogu otići u smjeru u kojem vlastitu vrijednost ne temelje na svojoj slici o sebi, nego na tuđoj. To se drastično produbilo prije 15-ak godina pojavom Instagrama, no posljednje dvije, tri godine u trendu su fotografije i izgled ‘bez šminke’. Ono što ta djeca ne vide jest da su te osobe ‘bez šminke’ zapravo kirurški podigle vjeđe, obraze, izravnale bore, povećale usne i štošta drugo. Pa im šminka i ne treba… I to je onda taj ‘prirodan’ izgled koji se propagira kao ljepota”, kaže dr. Handl.

Lažna ljepota

Dodaje da su tinejdžeri oduvijek bili skloni eksperimentiranju, no sada to rade mnogo opasnije. “Djeca eksperimentiraju opasnim situacijama, popiju alkohol, ali se otrijezne, to nije nepovratno. Kada si sa 17 godina počnu ubrizgavati botokse i filere ili kada im roditelji, koji pate od osjećaja krivnje što nisu dovoljno s djecom, daju novac za kirurške zahvate… To je nepovratno. A koliko je osoba sa 16, 17 ili 18 godina zrela donijeti odluku za čitav život? To je zabrinjavajuće”, kaže dr. Handl koji ima mnogo iskustva s poremećajima prehrane. Ističe da je velika odgovornost na medijima, ali i na roditeljima.

“Zanimljivo je da manje poremećaja hranjenja ima kod hijerarhijski sređenih obitelji te kod religioznih obitelji, ne baš fanatičnih ili opsesivno-kompulzivnih, nego kod zrelih religijskih obitelji. Kod liberalnijih obitelji javlja se više problema”, ističe Handl. Prof. Danijel Labaš, pročelnik Sveučilišnog odjela za komunikologiju Katoličkog sveučilišta, jedan je od naših vodećih stručnjaka za medijsku pismenost. S njime smo razgovarali netom nakon što su predstavljeni rezultati istraživanja EU KIDS Online. “Stvari su izmakle kontroli i naša znanstvena istraživanja jasno pokazuju da medijska slika ljepote ima loš utjecaj na djecu i mlade. Na naš projekt Utočište hrabrih online (UHO), pokrenut prvenstveno radi suzbijanja nasilja na internetu, sve više se javljaju djeca koja su izložena vrijeđanju i nasilju na temelju svog izgleda. I to zato jer ne izgledaju kao ideal koji se propagira u TV emisijama, odnosno što ne odgovaraju stereotipu ženske ili muške ljepote. Onda takva djeca kao svoje uzore uzimaju te osobe, koje ni same nisu imale psihičke i duhovne snage othrvati se tim stereotipima, nego su se odlučile operacijom promijeniti i tako su ne samo prihvatili taj stereotip, nego ga šire dalje”, objašnjava začarani krug prof. Labaš.

Posebno je negativna praksa pojedinih medijskih osoba koje se, pod opravdanjem iskrenosti pred javnošću, ustvari hvale svojim zahvatima. Pjevačica Ivana Banfić svojedobno je bila, kako je sama rekla, “pionirka među javnim osobama”, prvim ženama koje su priznale operaciju grudi. No, koliko god ta iskrenost zvučala dobro, čini se da stručnjaci tek sada vide kakve posljedice takvo normaliziranje kirurških promjena vlastitog tijela može imati na druge, posebno ranjive skupine kao što su djeca i mladi.

Utjecaj slavnih

Labaš ističe da mediji i društvene mreže imaju vidljiv i mjerljiv utjecaj. “Djeca ne bi trebala pratiti takve ljude i u njima vidjeti svoje uzore. Ona su danas anksioznija nego ikada samo zato jer ne izgledaju kao drugi. Svakako bi bilo dobro kada bi se to bolje reguliralo, jer bi onda mediji morali paziti”, ističe prof. Labaš. Posebno u posljednjem desetljeću mediji i društvene mreže pretvorili su ideal ljepote u globalno simuliranu stvarnost u kojoj “neprirodno lijepo” znači “željeti biti kao oni”. Rezultati znanstvenih studija jasno pokazuju da ovakav medijski sadržaj ne samo da mijenja percepciju izgleda, nego snažno utječe na djecu i mlade, generaciju čije se tijelo, identitet i samopouzdanje tek razvijaju.

Jedan od najopsežnijih radova, sistematski pregled objavljen u časopisu Cureus 2024., konsolidirao je 25 različitih studija s ukupno 13.731 sudionika. Autori su zaključili da platforme poput Instagrama i Snapchata “značajno utječu na motivaciju za estetske operacije objavom idealiziranih, digitalno poboljšanih slika”, što je povezano s povećanim nezadovoljstvom tijelom i “anksioznošću vezanom uz socijalni izgled” – posebno među mladima.

U istoj analizi znanstvenici su naglasili da kulturološki pritisci i utjecaj slavnih osoba dodatno oblikuju standarde ljepote: “kultura idealiziranog izgleda povećava prihvaćanje estetske kirurgije kao rješenja za izgled, i to kroz medijske prikaze”. Taj nalaz je ključan jer nije samo riječ o tome da mladi vide takve osobe, nego o tome da ti prikazi aktivno potiču razmišljanje o kirurgiji kao prihvatljivom i poželjnom načinu da se postigne standard ljepote koji je medijski promoviran.

Nema rasprave

Posebno zabrinjavajući podaci dolaze iz istraživanja koje je specifično ispitivalo djecu u dobi od pet do sedam godina. U studiji objavljenoj u International Journal of Mental Health Promotion, čak 37,9 posto djece izrazilo je želju da izgledaju poput slavnih osoba s TV-a ili društvenih mreža, pri čemu su društveni i televizijski influenceri bili privlačniji od tradicionalnih filmskih i glazbenih zvijezda. Autor studije Raja Omar Bahatheg posebno ističe da medijsko okruženje čak kod vrlo male djece otvara vrata ranim usporedbama i idealizacijama koje mogu dugoročno narušiti doživljaj tijela. Jedan rad iz grupacije PubMed zaključuje da konzumacija sadržaja o estetskoj kirurgiji i pratnja profila plastičnih kirurga na društvenim mrežama značajno povećava vjerojatnost da pojedinci razmišljaju o vlastitim kozmetičkim zahvatima u budućnosti.

Eurozastupnica Biljana Borzan nedavno je ukazala na europske podatke prema kojima se svaki drugi tinejdžer samoozljeđuje, a što je, prema podacima Europskog parlamenta, izravan utjecaj sadržaja u medijima, na internetu i društvenim mrežama. Pojednostavljeno, svaka druga djevojčica i dječak nanosi si ozljede, reže se, čupa kosu ili slično, i to izravno zbog medijskog sadržaja kojim su izloženi. U Hrvatskoj je za regulaciju sadržaja na televizijama i u drugim elektroničkim medijima zadužena Agencija za elektroničke medije. Zanimalo nas je zašto se emisije i osobe s očito pogubnim djelovanjem na mladež ne zabrane ili barem prikladno označe kao potencijalne opasne te, možda, prebace u kasnije, noćne termine. “Agencija ima snažne instrumente za klasifikaciju sadržaja i zaštitu maloljetnika. Prema Zakonu o elektroničkim medijima, nisu dopuštene audiovizualne medijske usluge i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija koji mogu ozbiljno naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika, posebno oni koji uključuju bezrazložno nasilje i pornografiju. Audiovizualne medijske usluge i radijske programe za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika nije dopušteno objavljivati, osim kada je pružatelj medijske usluge osigurao, odabirom vremena emitiranja, alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom, da ih maloljetnici u području prijenosa neće, uobičajeno, čuti ili gledati”, odgovorili su nam.

Ako Vijeće za elektroničke medije utvrdi da je sadržaj štetan, dodaju, može izreći upozorenja, opomene, prekršajne naloge ili povremeno ili trajno oduzimanje koncesije pružateljima medijskih usluga koji krše odredbe o zaštiti maloljetnika. „Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju prouzročiti fizičku, psihičku ili moralnu štetu maloljetnicima ili izravno poticati maloljetnike na kupnju ili unajmljivanje proizvoda ili usluge, iskorištavajući njihovo neiskustvo ili lakovjernost“, decidirano kažu u Agenciji za elektroničke medije, na čijem je čelu Josip Popovac.

Stroža oznaka

No, iako smo dosad jasno utvrdili da mediji očito krše te odredbe, čini se da sankcije izostaju. Naime, u Agenciji za elektroničke medije kažu da mogućnost sankcija postoji, ali nisu nam rekli jesu li ih ikada izrekli. Navode i da sami estetski zahvati kao takvi nisu “zabranjena roba”, kada je TV u pitanju, no postoji li barem mogućnost da se ograniči? “Da, ta mogućnost već postoji. Naime, Vijeće za elektroničke medije može naložiti nakladniku da određenu emisiju (primjerice, reality programe) premjesti u kasni termin ili joj dodijeli strožu dobnu oznaku (npr. 15 ili 18). Iako ne postoji izravna smjernica koja zabranjuje prikaz osoba s estetskim zahvatima, mediji se potiču na odgovorno izvještavanje. Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija sadrže, između ostaloga, i preporuke vezane uz određivanje dobne oznake”, kazali su nam, opet općenito, iz Agencije. Oni kažu, parafraziramo, da živimo u dobu kada je nemoguće blokirati sav sadržaj, već se treba baviti medijskom pismenošću, na čemu Agencija, kažu, mnogo radi.

Od vodećih TV kuća odgovor i stav o ovoj temi dobili smo samo od HRT-a i Nove TV, a i on je veoma načelan. “Člankom 6. Zakona o HRT-u propisano je da je HRT u ostvarivanju svoga programa dužan poštivati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast čovjeka te temeljna prava i slobode drugih, a osobito djece i mladih, kao i starijih i nemoćnih osoba. Navedene zakonske obveze ujedno čine temelj uredničkih odluka u svim programskim cjelinama. U skladu s Pravilnikom o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima, HRT sadržaje koji mogu biti neprimjereni određenim dobnim skupinama označava propisanim oznakama dobne primjerenosti 12, 15, ili 18 dobne primjerenosti te ih emitira u odgovarajućim terminima, uzimajući u obzir uredničke procjene koje se provode prije emitiranja, vodeći računa o kontekstu, načinu prikaza i mogućem utjecaju sadržaja na djecu i maloljetnike, osobito kada je riječ o osjetljivim temama koje mogu imati utjecaj na njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Pojavljivanje osoba iz javnog života u programima HRT-a nije uvjetovano njihovim fizičkim izgledom niti eventualnim estetskim zahvatima, već uredničkim kriterijima relevantnima za sadržaj pojedine emisije. Moguće je da se u programima pojave osobe koje su prošle takve zahvate, no riječ je o njihovu osobnom odabiru, a ne o isključivom razlogu njihova gostovanja u emisijama HRT-a”, diplomatski su poručili s javne televizije, dodajući da imaju okvire u sklopu kojih se procjenjuje je li neki sadržaj štetan po djecu.

“Nova TV poštuje Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima koji propisuje obvezu označavanja sadržaja dobnom oznakom prema kategorijama, uzimajući u obzir nasilje, jezik, seksualne sadržaje i druge elemente koji mogu utjecati na djecu. Zakonski nije regulirano pojavljivanje osoba koje su prošle estetske zahvate u javnom prostoru“, kažu pak na Novoj TV, dodajući kako su svjesni svoje društvene uloge te da urednički procjenjuju je li sadržaj štetan za djecu, kao i da potiču medijsku pismenost.