Šef HDZ-a i Vlade Andrej Plenković polako se približava sredini mandata – na proljeće ulazi u drugu polovicu svojeg trećeg, a i sam je priznao da će tijekom tog razdoblja 2026. godine isteći financiranje iz Europske unije, i to krajem kolovoza i početkom rujna. Tad, naime, istječe tzv. sedmogodišnja omotnica koja je obuhvaćala razdoblje od 2020. do 2027. godine. To se odnosi i na dodatni instrument Next Generation koji je EU ustanovio nakon Covid krize i koji je zapravo bio interventna pomoć.
Ovih dana stigla je sedma tranša novca od oko 800 milijuna eura, poslan je zahtjev za osmu od još milijardu eura, a do 1. rujna stižu još dvije rate europskog novca – ukupno skoro 15 milijardi tijekom posljednjih dvaju Plenkovićevih mandata. No, što će se dogoditi nakon toga? Kako će Hrvatska proći u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru?
Premijer Plenković tvrdi – dobro. Kaže da Hrvatsku čeka još najmanje skoro 18 milijardi eura bespovratnog novca do kraja 2033. godine. Govoreći prošlog tjedna u Bruxellesu, Plenković je potvrdio: “Prema preliminarnim procjenama, Hrvatska bi u svojoj omotnici mogla imati negdje 18,8 milijardi eura, što je jako dobro i to je više nego što je bilo u prošloj financijskoj perspektivi”, rekao je nakon završetka summita na vrhu, na kojem su čelnici država članica prvi put razgovarali o sljedećem sedmogodišnjem proračunu.
Novi model
Plenković je dodao da će hrvatske tvrtke moći aplicirati i za niz horizontalnih programa koji su u fondu za konkurentnost – to je potpuno novi model financiranja u kojem će se, kad se prevede na narodski jezik, ubuduće puno više novca moći povući iz individualnih ili klaster prijava poduzeća ili udruga tvrtki, a mnogo manje novca će dolaziti putem države. Teorije o tome da će samim time država odnosno Vlada ostati bez novca, da će tzv. helikopterski europski novac, koji je doslovno padao s neba posljednjih godina, potpuno presušiti, premijer demantira.
Ipak, kad govori o ovom iznosu od 18,8 milijardi eura on, međutim, govori o novcu koje će povući Hrvati, a ne država. Dakle, sve će biti na tvrtkama koje će morati razvijati inovacije ili nove IT i druge digitalne industrije da bi povukle novac, s tim da će Hrvatskoj sada trebati i puno više stručnjaka koji će morati znati pisati te projekte. A takvih je i sada nedostajalo pa bi mnogi lokalni projekti propadali jer male općine ili gradovi jednostavno nisu znali napisati projekt i adekvatno aplicirati na europske fondove.
Zbog bojazni da se Hrvati jednostavno neće snaći u novom modelu povlačenja novca, na Pantovčaku, u uredu predsjednika Zorana Milanovića, smatraju razlogom da zaključe kako novca jednostavno više – neće biti. Prema onome o čemu se ondje razgovara i ‘brainstorma’, premijer Plenković iznenada će ostati bez novca za goleme socijalne, ali i populističke potrebe koje ima. Neće više moći dijeliti šakom i kapom i naći će se, smatraju, na brisanom prostoru, gdje će ga se već krajem ljeta početi optuživati da novca nema. Prvi će to učiniti sindikati javnih službi koji neće dobiti veće plaće početkom školske godine, a onda i drugi sektori, u prvom redu zdravstvo i socijala, ali i mirovine koje neće više moći rasti kao dosad.
Prazna kasa
Plenković će odjednom postati “Pedro”, koji je kriv za sve, a s obzirom na to da će to za njega, nakon deset godina viška novca i popularnosti, biti situacija u kojoj je jasno da će izgubiti sljedeće izbore, u Pantovčakovu ‘trustu’ mozgova sigurni su da će zato predsjednik HDZ-a pokušati preduhitriti ove probleme i nove raspisati već u 2026. godini.
“Ne zna on kako to izgleda kad je državna kasa prazna i kad su ti pod prozorom sindikati i svi drugi. Uz to, on je pokvario odnose s Ursulom von der Leyen. Iako podupire politiku naoružavanja Europe i antirusku politiku, o drugim stvarima su u svađi, u prvom redu u vezi s modelom raspodjele novca unutar EU-a i novog modela donošenja odluka. Plenković misli da i male zemlje poput Hrvatske moraju imati jednako pravo na veto na bilo koji prijedlog, kao i velike sile, dok bi Ursula von der Leyen dala novu veliku moć i veći broj glasova državama poput Njemačke, Francuske ili Italije. Tu je njihova ljubav pukla i ona ga ne želi ni u Europskoj komisiji, a ni drugdje na višim funkcijama u EPP-u.
On je toga duboko svjestan i zna da će na izborima 2028. sigurno izgubiti, kakav god SDP bio, pa ih stoga sigurno planira raspisati već 2026. krajem ljeta“, objašnjavao je jedan Milanovićev savjetnik ovih dana novinarima. Smatra da Plenković nakon sljedećih redovnih izbora nema dalje kamo, a kući sigurno ne planira sjediti. Stoga tvrdi da će si Plenković pokušati, prije nego europski novac nestane, kupiti dodatne četiri odnosno dvije godine vlasti. Umjesto da na izbore ode 2028. i izgubi, on će 2026. pokušati dobiti još četiri godine i vladati do 2030. Tada će već imati punih 60 godina i moći će razmišljati o mirovini, tumači jedan od najozbiljnijih Milanovićevih savjetnika.
Nezavisna lista
I dok se druge strane šef SDP-a Siniša Hajdaš Dončić kune da Milanović nema nikakve ambicije više ići na bilo koje izbore te on za izbore za Pantovčak priprema Tonina Piculu, uvjeren kako će on biti mandatar za iduću vladu i pobjednik na izborima sa SDP-om i Možemo, u krugu Milanovićevih suradnika na Pantovčaku ipak se kuju neki drugi planovi. Neki od njegovih savjetnika smatraju da Milanović treba izići na izbore s nezavisnom listom – na kojoj će okupiti svoje prijatelje, pravnike, liječnike, ugledne sveučilišne profesore i ljude od imena – i to u svih deset izbornih jedinca.
No, ne protiv SDP-a, kako se na prvi pogled može činiti, nego upravo da bi pobijedio Plenkovića i HDZ te onda postizborno koalirao sa SDP-om i Možemo, s obzirom na to da se ionako dnevno čuje sa Sandrom Benčić i diktira joj izjave i stavove, koje onda ona samo reproducira. Plan je, dakle, da se Plenkoviću uzmu glasovi dijela desnog centra, pa čak i desnice, kroz nezavisnu listu Zorana Milanovića, a da SDP i Možemo uzmu glasove ljevice i da se onda to sve nakon izbora udruži u poslijeizbornu koaliciju kojom će pobijediti Plenkovića.
Neki se boje da bi se tako oslabio SDP jer bi dio te stranke sigurno htio s Milanovićem na listu, ali u Predsjednikovu krugu uvjeravaju da to nije slučaj i kako će se na vrijeme iskomunicirati plan koji će znati svi njegovi “fanovi” te će pričekati poslijeizborno razdoblje i onda ući u neku novu vladu lijevog centra, nastalu glasovima desnog centra koje on planira okupiti za sebe. No, ostaje otvoreno ključno pitanje na koje Milanovićevi savjetnici zasad ne daju odgovor – što ako Plenković doista raspiše izbore već najesen 2026. godine i hoće li tada Milanović biti spreman dati ostavku na mjesto predsjednika i izravno se upustiti u izbornu trku?
Prvi ‘input’
Na to pitanje ne odgovaraju decidirano jer ni sami ne znaju finalnu Milanovićevu odluku – to će ovisiti na koju će se nogu dići na dan raspisivanja izbora. A možda čak i priželjkuju da Plenković to učini, samo kako bi mogli sami sebi reći da je prerano za napuštanje Pantovčaka i da je bolji golub na grani do 2030., nego vrabac u ruci 2026. godine.
Doista, sve će ovisiti o trenutku i Milanovićevoj trenutačnoj inspiraciji, ali on zna da bi, ako se izravno kandidira za premijera, te izbore mogao lako dobiti u borbi sa sada već umornim Plenkovićem koji broji deset godina u Vladi. Stoga je ovo tek jedan od prijedloga na stolu; prvi ‘input’ za odluku bit će stanje državnih financija – jer Milanović ne želi opet premijersku funkciju s praznom kasom kao 2011. – potom europski novac, suradnici spremni s njim ginuti u izbornoj utrci, a na kraju će sve ovisiti i o Plenkovićevoj odluci hoće li riskirati i tražiti kruha preko pogače u pola mandata ili će maksimalistički krenuti na traženje četvrtog uzastopnog mandata.
Milanović kaže: “Ja sam rođen spreman”. Uostalom, ovo zatišje u kojem je trenutačno predsjednik Milanović dokazuje da se priprema za nešto šire i veće.
