Talijanski trener priča o svom životu u Budimpešti: “U Italiji mi nisu dali priliku, ovdje sam doživio dva europska prvenstva. Pričat ću vam o Manciniju, kad sam bio igrač Bielse i o Vargi, koji je radio u tvornici, a sada je u reprezentaciji”
Ponovno objavljujemo intervjue koje su čitatelji Gazzette dello Sport najviše cijenili 2025. godine. Onaj s Marcom Rossijem objavljen je 22. rujna.
Marco Rossi odabrao je Mađarsku za ulaganje u ugostiteljstvo i našao se na gušti s legendama ‘Zlatnog tima’. “U lipnju 2022. zabili smo četiri gola protiv Engleske u Wolverhamptonu. Dan za pričati našoj djeci, unucima i svima koji žele slušati. Mađarska nije osvojila otok od 6-3 na Wembleyu 1953.”. Od Puskasa do Rossija. “Razmišljao sam o tome kako su život i sudbina povezani. Djed mi je provodio popodne pričajući mi o Grande Torinu i mađarskom Golden Teamu. Godine 2011. odletio sam u Budimpeštu kako bih se fokusirao na ugostiteljstvo. Talijanski nogomet me razočarao, a onda su me supruga i prijatelj uvjerili da pozovem sportskog direktora Honveda. Nikada u životu nisam nikoga molio, vjerujte mi. Prošlo je gotovo 15 godina, a ja sam još uvijek ovdje. Od 2018. vodim reprezentaciju, ova me zemlja spasila.
Rossi, počnimo odavde. U kom smislu ju je on spasio?
“To mi je dalo priliku da radim, Italija nije. Možda i zbog moje vlastite odgovornosti: nikad se nisam znao prodati. Doživio sam apsurdnu sezonu s Caveseom, navijači su vršili pritisak na predsjednika da me izbaci. Od tada sam proveo godinu i pol noćne more.”
Tražili su je novac za treniranje. Koliko puta se ovo dogodilo?
“Jednom da vodim toskansku momčad Serie C, drugi put u Basilicati.”
“Da nisam trener iz hobija. Kao nogometaš nikada nisam zarađivao lude količine novca. U Sampu sam se vozio u Lancii. Nisam rasipao novac, ali od siječnja 2011. do lipnja 2012. bilo je teško. Doživio sam trenutak intimnih poteškoća u kojem sam razmišljao o tome da dam otkaz i postanem računovođa. Moj brat je imao tvrtku u Venetu, trebao sam pohađala tečaj u Torinu, živjela s mojom majkom i započela novi život s gotovo pedeset godina.”
Kako je došlo do putovanja u Mađarsku?
“Hvala prijatelju. Ima tri sobe, razmišljao sam o ulaganju i spajanju kraja s krajem. Prodao sam kuću u Bresciji, ali nedostajao mi je nogomet.”
Sudbina. Djed joj je pričao o Puškašu.
“Ovo je život. Na početku sam čak i zarađivao vrlo malo. U 2016-17, godini u kojoj sam osvojio prvenstvo s Honved Budimpeštom, bio sam najslabije plaćeni trener u prvenstvu. Mađarska mi je vratila dostojanstvo. Danas se gotovo osjećam Mađarom.”
A kako ide s jezikom?
“Teško je. Znam izgovoriti neke rečenice, ali pričam na engleskom i španjolskom s igračima. Igrao sam u Club America, u Meksiku, pa znam. Trener je bio Marcelo Bielsa. Ured mu je bio pun videokaseta, bilješki, papirića. Ostajao je tamo cijeli dan učeći.”
Zašto sam bio najbolji igrač u Fifi ’97? Mislim da je to greška u igri. A onda sam igrao Super Mario…
Kakav je on bio nogometaš?
“Dobar branič. Kao klinac sam bio brz i tehničar, onda sam u godinu dana narastao 18 centimetara i promijenio stil igre. Skromna obitelj, potom: mama doma, tata s duplim poslom. Izlazio je u šest i vraćao se navečer.”
“Mnogi, ali spomenuo bih Mancinija. Te je godine Samp poveo Platta, Gullita, Evanija i mene, najsiromašniju od svih. Šalu na stranu: Roberto me pokupio iz hotela da mi pokaže grad.”
Zanimljivost: ali zašto je on bio najbolji nogometaš u igri na Fifi 97?
“Nikada to nisam razumio, možda bug. Uvijek sam igrao Super Mario Bros.”
“Nitko. Nadoknadio sam to trenirajući Mađarsku. A Italija mi ne nedostaje.”
Gdje ste bili kad su vas zvali iz saveza?
“Na obilaznici, u Napulju. Nisam mislio da ću izdržati ovoliko dugo.”
Jesu li dva Europljana ponos?
“Čudo, ako ništa drugo. Dao bih desecima igrača da debitiraju. Skauting koji provodimo je golem. Svi znaju Szoboszlaija i Kerkeza, ali pravi uspjeh je biti u mogućnosti izvući maksimum iz Varge, koji je igrao u četvrtoj seriji i radio u tvornici.”
Najveće zadovoljstvo?
“Budući da sam drugi najprisutniji trener. Dodajem i zbor Puskas Arene: jedan kut je pjevao ‘Marco’, drugi ‘Rossi'”.
Jeste li ikada dobili ponude iz Italije?
“Nikad. Ali odbio sam Premier i Bundesligu.”
Kakav je vaš odnos s Viktorom Orbanom?
“Odlično. Svako malo se nađemo, on je veliki navijač. Ponekad mi je pisao da dozna kakav je sastav ili koje bih igrače pozvao. Ali ja imam maksimalnu slobodu u svemu.”
Kritizirani ste što ste se odlučili za trenersku karijeru u Mađarskoj.
“Nakon prošlog Europskog prvenstva primao sam uvrede na društvenim mrežama. Prijetili su meni i mojoj obitelji svakakvim kritikama. Ali to mi nije važno. Zahvalan sam Mađarskoj jer mi je spasila život. A u Budimpešti dobro živim: živim u centru, tamo je sigurnost. U drugim gradovima poput Londona, Pariza ili Milana kad padne noć moraš pobjeći.”
“Dovesti Mađarsku na Svjetsko prvenstvo nakon 40 godina. Da sam uspio, mogao bih otići. Bio bih zauvijek zapamćen. I moj bi djed bio ponosan na to.”
Mađarska je završila na trećem mjestu u svojoj kvalifikacijskoj skupini za Svjetsko prvenstvo 2026., iza Portugala i Irske. Marco Rossi morat će pokušati ponovno 2030.
© SVA PRAVA PRIDRŽANA
