Tek odnedavno obnovljeno igralište u Gradskom kotaru Varoš (Veli Varoš), u blizini Osnovne škole Marjan u Splitu, danas izgleda – devastirano. Umjesto prostora za igru, trening i druženje, dočekuje prizor koji više podsjeća na improvizirano odlagalište nakon dočeka: pougljenjena hrpa u središtu terena, crni tragovi paljevine i stotine sitnih ostataka razbacanih po asfaltu.
Na fotografijama se jasno vidi da je na igralištu ispaljen doslovno cijeli “pirotehnički arsenal” – od petardi i vatrometa do raznih pirotehničkih sredstava čiji su ostaci ostali na mjestu gdje se svakodnevno okupljaju djeca i mladi. Papiri, plastika, komadići kartona, izgoreni štapići i čestice baruta razasuti su po cijeloj površini igrališta, uz vidljiva mjesta gdje je pirotehnika paljena.
Crni krug u sredini terena i tragovi paljenja
Središnji dio igrališta prekriven je tamnim, zgorenim ostatkom – kao da je ondje bila zapaljena veća količina pirotehnike odjednom. Oko tog “gnijezda” paljevine rasuti su komadi različitih pakiranja i neprepoznatljivi fragmenti koji upućuju na višekratno paljenje. Ovakav prizor posebno zabrinjava jer se radi o prostoru koji je upravo obnovljen kako bi služio zajednici.
Mnogi pirotehniku doživljavaju kao prolaznu novogodišnju “zabavu”, no problem ne prestaje kad prestane buka. Naprotiv – tada počinje najopasniji dio, osobito na mjestima gdje borave djeca.
Glavne opasnosti uključuju:
Neeksplodirani ostaci (tzv. “zatajene” petarde/rasprskivači): dio pirotehnike ne aktivira se pravilno i može eksplodirati naknadno – na dodir, udarac ili zbog trenja. Dijete koje podigne “nešto zanimljivo” s poda može završiti s teškim ozljedama.
Opekline i ozljede kože: i nakon paljenja, pojedini dijelovi mogu ostati vrući ili sadržavati zaostale čestice koje iritiraju kožu.
Ozljede očiju i lica: sitni fragmenti, metalni ili plastični dijelovi te krhotine od vatrometa mogu uzrokovati posjekotine i ozljede oka – posebno ako se raznose vjetrom ili ih netko nagazi.
Udisanje čestica i iritacija dišnih putova: barutni ostaci i dimni spojevi mogu biti problematični za djecu, astmatičare i osjetljive osobe, osobito kada se zadržavaju na podlozi i ponovo podižu u zrak.
Onečišćenje okoliša: papir, plastika i kemijski ostaci završavaju u odvodima i tlu, a sitni dijelovi ostaju dugo nakon “slavlja”.
Rizik od poskliznuća i padova: sitni komadi, karton i ambalaža na asfaltu mogu uzrokovati padove, posebno kod trčanja i igre.
Igralište kao javni prostor nije “ničije”
Ovakvi prizori redovito otvaraju isto pitanje: tko je odgovoran? Javni prostori, pogotovo dječja igrališta i sportski tereni nisu “ničiji” – oni su zajednički. Šteta i nered ostaju svima: djeci koja se tu igraju, roditeljima koji ih dovode, stanarima koji prolaze, ali i svima koji su obnovu platili kroz gradski proračun. Još je veći problem poruka koja se šalje: da se obnovljeno može uništiti u jednoj noći, bez posljedica. A posljedice su vrlo konkretne – od mogućih ozljeda do troškova čišćenja i dodatnog održavanja.
Što napraviti ako pronađete sumnjivu pirotehniku?
Ako na igralištu ili u blizini primijetite komad pirotehnike koji izgleda kao da nije aktiviran ili niste sigurni što je: ne dirajte ga i ne pomičite, udaljite djecu i druge osobe te obavijestite nadležne službe (policiju ili žurne službe, osobito ako je riječ o većem broju komada ili sumnjivim predmetima). Roditeljima se posebno preporučuje da djeci objasne da ne skupljaju “ostatke” s poda, koliko god im izgledali bezopasno ili “zanimljivo”.
Obnovljeno igralište u Velom Varošu trebalo je biti sigurno mjesto za sport i igru, posebno u blizini škole. Umjesto toga, fotografije pokazuju teren prekriven tragovima pirotehnike, smećem i paljevinom. Možda je nekome ovo bila “jedna noć zabave”, ali za kvart – i za djecu koja će se ondje igrati već danas – to je ružna i potencijalno opasna ostavština. Javne površine ne mogu se štititi samo kamerama i kaznama; počinje od osnovne kulture i odgovornosti prema prostoru koji dijelimo.
Moja reakcija na članak je…
