Vokalni božićni koncert “Kad se Bog čoviku učini” u crkvi Svete Obitelji u Solinu, u organizaciji Javne ustanove u kulturi “Zvonimir”, publici je donio nisku božićnih pisama, među njima i kolendarskih, u izvedbi domaćih kulturno-umjetničkih društava, klapa i udruga.
A, kolendarski duh u Solinu unatrag desetak godina oživljava na poseban način i Turistička zajednica grada Solina u duhu knjige “Solin sve u šešnest”, a u suradnji s Pučkim pivačima Gospe od Otoka i članovima Udruge “Solinjani”, odjevenima u narodne nošnje.
Svake godine obilazi se neki drugi solinski predio, obašla se do sada tako Rupotina, Lamotina, Srednja strana, Gašpina mlinica, kolend(r)avalo se i u centru grada, pa u Svetom Kaju, pivalo se i u Japiraka i u Bašini Priko vode, lani se išlo do Kučina, a ove godine pohodija se Vranjic.
Pivalo se kroz vranjičke kalete sve do kuće Ozrena i Aide Mandić, koji su u svom dvoru dočekali kolendare riječima dobrodošlice, a po tradiciji i domaćim likerima, kolačima i drugim slatkarijama.
– Drago nam je što ste došli u naš Vranjic, našu Malu Veneciju, i što ste izabrali našu obitelji kao domaćine za prikazat stare običaje. Drago nam je što vas možemo počastiti i uživati u vašim glasovima jer Vranjičani vole pismu, a Vranjic je posebno poznat po svojim pjevačima i pismi – kazala nam je Aida, a u prilog tome je njezin suprug Ozren dodao kako je upravo stari pučki napjev “Sunce, misec, sjajne zvizde”, 1906. godine zapisao Vladoje Bersa po kazivanju njegova pradida Kaja.
U ime Turističke zajednice grada Solina, direktorica Jelena Stupalo domaćine je darivala narančom, kako se u ta stara vrimena darivalo, ili mendulama, suvim smokvama, orajima… Dogradonačelnik Davor Mikas poklonio je u ime Grada za uspomenu suvenir, Glavu Solinjanke, a Udruga “Solinjani”, među ostalim, i knjige solinskih autora koje govore o baštini.
Aida i Ozren bili su u društvu svoje unučadi koji su s veseljem i zanimanjem također pratili cijeli događaj.
– Nisu svi danas mogli biti ovdje s nama, tu su njih četvero od ukupno 11. Marija, Danica, Jure i Andrija, a inače cila obitelj je u glazbi, klapama, zborovima, orkestrima… – kazao nam je Ozren, koji pjeva u crkvenom zboru Sv. Martina u Vranjicu, a Aida u Ženskoj klapi “Salona” u sklopu istoimenog kulturno-umjetničkog društva.
– Za doček smo se pripremali sve po starinski, tradicionalne ušećerene bajame, suhe smokve, orancine, domaće kolače, domaće likere poput rožolija – pridodala je Aida, zaželjevši svim kolendarima sretan i blagoslovljen Božić i blagdane, a nakon toga je čitavo okupljeno društvo uz pjesmu nastavilo uživati u “slanom stolu”.
U ime vranjičke Udruge don Frane Bulić svima je čestitala Dorotea Jurić, koja je naglasila važnost djelovanja kroz ovakve baštinske i druge kulturne programe svih onih koji djeluju na tom području.
Lipo je figurala u crnoj monturi koju je njezina sestra Mariana Grubić u okviru projekta Udruge don Frane Bulić pod nazivom “Montura o‘ sveca” sašila za ovakva događanja.
– Sašivena je po uzoru na vranjičku gospodsku odjeću, po uzoru na slike koje su krasile zidove starih vranjičkih obitelji. Imamo i mi jednu takvu sliku naše prababe Jele Benzon. Riječ je o crnom brokatu, a te monture koristimo u aktivnostima naše udruge tijekom godine kao što su Dani sv. Martina, vranjičkog zaštitnika – pojasnila je Dorotea Jurić.
– Rado dođemo i “Ispo‘ bora”, di se zadnjih 6-7 godina okupljaju naši pivači na Badnjak – pridodala je i Mariana Grubić uživajući u prigodama koje oživljavaju običaje.
– Kako je Božić oduvik bija obiteljski dan, niko na taj dan nije iša u posjete, već bi se po pričama starih Solinjana obično išlo tek sutradan, od kuće do kuće čestitat Božić, Svetoga Stipana, Ivana i Mladence. A za vrime večernjih sati Božića bi se išlo kolend(r)avat.
Običaj je bija da bi najstariji među kolendarima nosija o ramenu klišanu torbu, a domaćini isprid čiji bi vrata pivali počastili bi ih kojon jabukon, narančon, suvin smokavama, orajama i mendulama…
Pivalo se ovako:
Lipa grana od orija,
Hvaljen Isus i Marija.
Supro smo van kući došli
S bande puta nismo zašli.
Prid poštena ova vrata
U Ivana ka u brata!
I tako bi se nadalje pivalo i pismon prozivalo domaćine po imenu, čestitalo i častilo ih se kako su pošteni, vridni, zaželilo im se pune kuće Božjeg mira i pune konobe blagostanja.
Kolendare bi najčešće pustili i u kuću da se malo ugriju kod komina, iako se znalo dogodit da i neki ne otvaraju vrata pa bi ih mlađarija počastila kakvon pismicon koja nije bila u duhu kolendre.
U oživljavanju kolendre uživali su i djeca i odrasli, pivalo se i ove godine i domaćinima poželilo:
Na dobro van doša Božić,
Po Božiću Sveti Stipan,
Po Stipanu Sveti Ivan,
Po Ivanu svi Mladenci,
Po Mladencin mlado lito,
rodilo van uje, žito,
A najviše karagača,
Neka van je puna bačva!
