U petak, 2. siječnja 2026. u Zagrebu je u 88. godini života umro hrvatski povjesničar akademik Nikša Stančić, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Rodio se 16. ožujka 1938. godine u Starom Gradu na Hvaru. Osnovnu školu pohađao je u Starom Gradu, a gimnaziju u Splitu. Povijest je diplomirao 1964. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1979. je doktorirao. Nakon diplomiranja radio je kao vanjski urednik u uredništvu Školskog radija i televizije u sklopu Radiotelevizije Zagreb, a od 1968. godine zaposlen je kao kustos u Povijesnom muzeju Hrvatske (danas Hrvatski povijesni muzej).
Od 1971. do 2008. djelovao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Katedri za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest, od 1991. kao redoviti profesor. Predavao je predmet hrvatska povijest u 19. stoljeću i više izbornih predmeta. Bio je voditelj više kolegija na poslijediplomskim doktorskim studijima povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Predavao je na poslijediplomskom studiju povijesti u Ljubljani i Mariboru.
I nakon umirovljenja predavao je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, te na poslijediplomskom doktorskom studiju povijesti i kroatologije na Filozofskom fakultetu i na Hrvatskim studijima.
Na Filozofskom fakultetu obavljao je dužnost pročelnika Odsjeka za povijest (1980. – 1982.), predstojnika Zavoda za hrvatsku povijest (1986. – 1991.) i prodekana (1980. – 1983., 1994. – 1998.). Bio je predstojnik Katedre za hrvatsku povijest (2004. – 2008.), kao i voditelj dislociranog studija povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu (2003. – 2008.).
Za člana suradnika HAZU izabran je 2000., a 2004. za redovitog člana. Od 2016. do smrti bio je voditelj Arhiva HAZU, a od 2011. do 2017. bio je urednik Rada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – Razreda za društvene znanosti.
Od 1992. do 1994. bio je pomoćnik ministra znanosti zadužen za društvene i humanističke znanosti.
Uoči donošenja Ustava Republike Hrvatske 1990. bio je na čelu stručnog povjerenstva koje je izradilo podlogu za raspravu o novom grbu Republike Hrvatske i definiralo njegov konačan izgled, s povijesnim hrvatskim grbom s početnim crvenim poljem iznad kojeg je dodana kruna s pet grbova hrvatskih zemalja.
Akademik Nikša Stančić istraživao je hrvatsku povijest novog vijeka u njezinu europskom kontekstu, posebno povijest Hrvatskog narodnog preporoda u sjevernoj Hrvatskoj i Dalmaciji, problematiku nacije i nacionalizma te heraldičku problematiku.
Najznačajnija djela su mu “Hrvatstvo, srpstvo i jugoslavenstvo u Dalmaciji u vrijeme narodnog preporoda” (1970.), “Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji” (1980.), Gajeva “Još Horvatska ni propala” iz 1832.-33.: ideologija Ljudevita Gaja u pripremnom razdoblju hrvatskog narodnog preporoda (1989.), “Hrvatski državni sabor 1848.” (koautori I. Iveljić i J. Kolanović, 2001.), “Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću” (2002.), “Godina 1848. u Hrvatskoj: središnje državne institucije u transformaciji” (2010.), te “Povijest hrvatskoga grba: hrvatski grb u mijenama hrvatske povijesti od 14. do početka 21. stoljeća” (suautorica Dubravka Peić Čaldarović, 2011.). Sudjelovao je u radu brojnih znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu, te je bio član znanstvenih odbora kongresa i znanstvenih skupova.
Bio je voditelj projekata “Hrvatska 18.-19. stoljeća – modernizacija i nacionalni pokret”, “Hrvatska povijest – sinteze” i “Temeljni dokumenti hrvatske povijesti – dokumenti i simboli identiteta”.
Dobitnik je Državne nagrade za znanost za 2002. godinu za djelo “Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću”.
Sprovod akademika Nikše Stančića bit će u petak, 9. siječnja 2026. u 11.55 sati s ispraćajnog trga na Krematoriju na Mirogoju, a misa zadušnica služit će se u subotu, 10. siječnja 2026. u 8 sati u crkvi Majke Božje Lurdske u Ulici kralja Zvonimira.
