Općinski sud u Zadru odbio je tužbu Državnog arhiva u Zadru kojim se tražilo iseljenje Zadranke iz stana u prizemlju zgrade u Ulici Ruđera Boškovića na Poluotoku.
Presudu je 22. prosinca donijela sutkinja Iva Abfal, zaključivši da bi iseljenje u ovom slučaju predstavljalo nerazmjerno zadiranje u pravo tuženice na dom.
Iako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je Državni arhiv vlasnik stana površine 45,24 četvorna metra, sud je ocijenio da samo vlasništvo nije dovoljno da bi se opravdalo iseljenje osobe koja u tom prostoru živi desetljećima.
– Sud je utvrdio da tužena s predmetnom nekretninom ima jaku, stvarnu i trajnu povezanost, te se ona u konkretnim okolnostima mora smatrati njezinim domom u smislu Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava – navela je sutkinja Abfal u obrazloženju presude.
Spor između stranaka traje više od dvadeset godina i prošao je sve sudske instance.
Zadranka stan koristi još od 1970-ih godina, najprije kao članica obitelji tadašnjeg nositelja stanarskog prava, a potom temeljem ugovora o korištenju stana sklopljenog 1980. godine s tadašnjim općinskim tijelima. Iako je kasnije otkupila stan i bila upisana kao vlasnica, sudovi su pravomoćno utvrdili da je ugovor o prodaji iz 1995. godine ništavan, te da je stvarni vlasnik nekretnine Državni arhiv u Zadru, kojeg zastupa odvjetnik Siniša Katuša.
Unatoč tome, sud je u ponovljenom postupku proveo tzv. test razmjernosti, kojim se ispituje je li miješanje države u nečije pravo na dom opravdano. Zaključeno je da Državni arhiv, kao ustanova s javnim ovlastima, nije dokazao postojanje prijeke društvene potrebe zbog koje bi iseljenje bilo nužno.
– Interes tužitelja, kao osobe javnog prava, u ovom postupku nije dostatno konkretiziran niti je dokazano da bi ostankom tužene u stanu bilo ugroženo ostvarenje njegove djelatnosti ili javnog interesa – stoji u presudi.
Sud je pritom posebno uzeo u obzir dugotrajnost stanovanja, dobru vjeru tuženice, kao i činjenicu da su raniji propusti u raspolaganju stanom nastali zbog neusklađenog postupanja javnih tijela, a ne krivnjom stanarke.
Osim odbijanja tužbenog zahtjeva, Državni arhiv u Zadru obvezan je tuženici nadoknaditi i troškove parničnog postupka u iznosu od 9.433,40 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
Zadranka koju je zastupao odvjetnik Ivo Gregov u svojoj tužbi istaknula kako smatra da propust nije na sudu nego na tužitelju, koji nije iznio ni dokazao svoj legitimni cilj niti njegovu ugroženost, iako na njemu leži teret dokaza.
