‘Trumpizam’ je izrazito američki fenomen koji se ne može presaditi u Francusku. Marine Le Pen nema interesa biti povezana s Trumpom. A budući da je često optužuju za služenje stranim silama – uglavnom Rusiji – nema što dobiti time što je nazivaju ‘Trumpovim agentom u Francuskoj’, smatra politolog i vodeći stručnjak za francuske i međunarodne krajnje desničarske pokrete Jean-Yves Camus.
No, europski desničari ipak različito gledaju na ‘trumpizam’. Dok francuska desna stranka Nacionalno okupljanje odbija biti dio toga, stranka Alternativa za Njemačku želi legitimitet od američkog predsjednika da izađe iz izolacije.
“Stranke koje vode u anketama u dva najveća gospodarstva EU-a dugo su imale razlike, ne samo u vezi s nekim komentarima njemačke stranke vezanima uz Drugi svjetski rat. No, njihove različite reakcije na Trumpa manje proizlaze iz različitih ideologija, a više iz različitih domaćih političkih kalkulacija”, zaključuje Politico. Tako je AfD svesrdno podržao Trumpa kada je sasuo lavinu kritika na Europu i europske političare, a zastupnik te stranke Petr Bystron izjavio je da “ovo izravno priznanje našeg rada”. “AfD se oduvijek borio za suverenitet, remigraciju i mir, upravo prioritete koje Trump sada provodi. ”
Nisu skloni
Pohvalama se pridružila i Alice Weidel, jedna od nacionalnih čelnica stranke, i pohvalila Trumpovu sigurnosnu strategiju. “Zato nam je potreban AfD.” Francuzi su mnogo oprezniji. Naime, francuska javnost nije nimalo sklona Trumpu i on je jedan od najnepopularnijih političara u svijetu. Desničari se u mnogočemu slažu s njim, ali to ne mogu prikazati kao nesebičnu podršku sadašnjem predsjedniku. “Ja sam Francuz, tako da nisam zadovoljan vazalstvom i ne treba mi stariji brat poput Trumpa da razmatra sudbinu moje zemlje”, kaže predsjednik Nacionalnog okupljanja Jordan Bardella. A za visoko rangirane stranačke ljude Trump se teško čini kao idealan saveznik.
“On se prema nama odnosi kao prema koloniji – svojom retorikom, koja nije velika stvar, ali posebno ekonomski i politički. Moramo biti oprezni.” Kada je njemačka obavještajna agencija proglasila AfD ekstremističkom strankom, američki državni tajnik Marco Rubio nazvao je taj potez “prikrivenom tiranijom”. Tijekom minhenske sigurnosne konferencije američki potpredsjednik J. D. Vance pozvao je vodeće europske političare da sruše zidove koji isključuju krajnje desničarske stranke iz vlade.
“Čelnici AfD-a stoga su napravili jednostavan izračun: Trumpova podrška mogla bi stranci dati sjaj prihvatljivosti koji će joj pomoći privući više birača, a istodobno će konzervativcima njemačkog kancelara Friedricha Merza politički otežati odbijanje vladanja u koaliciji s njihovom strankom”, konstatira Politico. U Francuskoj se, s druge strane, krajnje desničarska stranka Nacionalni skup Marine Le Pen distancirala od AfD-a i Trumpa kao dio šireg napora da se predstavi kao prihvatljivija biračima uoči predsjedničkih izbora 2027. Godine, za koje stranka vjeruje kako ima dobre šanse za pobjedu.
Otvorili šampanjac
Tako se Le Pen zalagala da AfD bude izbačen iz grupe Identitet i demokracija u Europskom parlamentu, nakon niza skandala koji su ga učinili svojevrsnim izopćenikom.
Anketa provedena u Francuskoj pokazala je da 56 posto birača Nacionalnog skupa ima negativno mišljenje o Trumpu. U istoj anketi, 85 posto birača iz svih stranaka opisalo je Trumpa kao “agresivnog”, a 78 posto kao “rasista”.
No, to nije obeshrabrilo američkog predsjednika da i u Francuskoj preko desničara širi svoje ideje, a američka strategija nacionalne sigurnosti odražava jezik krajnje desničarskih stranaka. Zato se nova Strategija nacionalne sigurnosti Amerike pod naslovom “Promicanje europske veličine” čita kao manifest krajnje desnih stranaka kontinenta. Dokument je izazvao, tvrde mnogi mediji, nemalo ogorčenja u Europi. Sjedinjene Države se miješaju u unutarnje stvari kontinenta, rekli su mnogi vodeći političari, kršeći upravo onaj suverenitet koji tvrde da podržavaju.
“Kad je Trump prvi put izabran 2016., čepovi šampanjaca pucketali su u sjedištima krajnje desničarskih stranaka diljem Europe. Njegova pobjeda shvaćena je kao dokaz da je došlo njihovo vrijeme. Ali gotovo desetljeće kasnije, stvarnost njegova programa postala je složenija”, piše Katrin Bennhold, voditeljica emisije The World. U svibnju, nedugo nakon što je Trump najavio carine mnogim zemljama, Europsko vijeće za vanjske odnose pitalo je Europljane, uključujući i birače krajnje desnice, je li Trumpov izbor dobra ili loša stvar za njihove zemlje. U Njemačkoj je samo 20 posto birača koji podržavaju krajnje desni AfD reklo da je Trump dobar za njihovu zemlju, 47 posto se, pak, izjasnilo da je loš. U Francuskoj je među biračima Nacionalnog okupljanja omjer bio 18 prema 43 posto.
Kaotična politika
Britanski birači koji podržavaju Reform UK bili su uravnoteženiji: 30 posto reklo je da je dobar, a 31 posto da je loš. “Trumpova agresivna i kaotična carinska politika bila je izrazito nepopularna u Europi, a ne samo među biračima radničke klase kojima su se dodvoravale krajnje desne stranke. Trumpov brend sada nosi ozbiljne rizike”, konstatira Marc Leonard, koji je sudjelovao u anketama u europskim zemljama.
S druge strane, većina desnih stranaka u Europi ideološki je slična Trumpu, ali ne prihvaća njegovo geslo “Amerika na prvom mjestu”. Vide “Njemačka na prvom mjestu” ili “Francuska na prvom mjestu”, i tu počinju problemi. Savezi nacionalističkih stranaka tu počinju pucati, prije svega na tome što se ne mogu usuglasiti u odnosu prema Americi. “To postavlja intrigantno pitanje: ako stranke koje tvrde da je ‘moja zemlja na prvom mjestu’ osvoje vlast, bi li se zapravo suprotstavile Donaldu Trumpu”, dvoje mediji. Bilo je nekih naznaka toga. U Francuskoj je desnica pozvala Europu da uzvrati na Trumpove tarife. Kad je EU umjesto toga sklopio sporazum s njim, jadikovala je zbog nespremnosti Bruxellesa da mu se suprotstavi.
“Sporazum o tarifama pod američkim uvjetima osuđujuća je optužnica protiv EU-a”, čulo se tada od desnih i krajnje desnih stranaka. Dok Trump ponavlja da je Europa na putu propadanja, ultradesne stranke žele se prikazati kao spasitelji. A vođe kontinenta zabrinuti su da američki dužnosnici potiču stranke koje podržavaju njihove stavove o nacionalizmu i tradicionalnim vrijednostima da dođu na vlast. U mjesecima otkako je Trump preuzeo dužnost, dužnosnici administracije izrazili su podršku desničarskim strankama u gotovo svakoj europskoj zemlji, uključujući Veliku Britaniju, Češku, Francusku, Mađarsku, Italiju, Nizozemsku, Rumunjsku, Slovačku i Španjolsku.
Jordan Bardella et Donald Trump : admiration ou controverse ? 🔍 👉 https://t.co/LZJwbvesGm pic.twitter.com/oxZ3CbnurQ
— Marie France (@mariefrancemag) December 16, 2025
Donald i Vladimir
“Te stranke predstavljaju tzv. civilizacijski nacionalizam koji favorizira nacionalni identitet, snažne vođe, judeokršćanske vrijednosti, tradicionalne rodne uloge te antimigrantsku i antiislamsku politiku. Američki konzervativci ih vide kao najbolji protuotrov liberalizmu koji smatraju prijetnjom koja potkopava sigurnost Zapada”, tvrdi novinar Steven Erlanger. “Prodori Trumpove administracije protiv europskih liberala svode se na bitku oko kulture, ideologije i trgovine, koja je toliko žestoka da neki europski čelnici i dužnosnici sve više vjeruju da predsjednikovi pomoćnici čine pritisak za promjenu režima u Europi. Oni vide Amerikance kao one koji žele zamijeniti vlade lijevog i desnog centra koalicijama krajnje desnice koje se slažu s njihovim idejama o naciji, religiji, spolu i kulturnim vrijednostima“, pišu mediji.
Zajednički je interes Donalda Trumpa i Vladimira Putina da smanje utjecaj Europe i da je oslabe. Prije svega da ugroze ujedinjenu Europu. Zasad to bezuspješno pokušavaju, ali uporno nastavljaju. Ekonomski analitičar Noah Smith analizira uzroke zašto se MAGA pokret počeo okretati protiv Europe i približavati se Rusiji Vladimira Putina. “Trumpovi su sljedbenici Putina vidjeli kao većeg branitelja bijelog kršćanskog nacionalizma i tradicionalnih vrijednosti nego nacije Europske unije.”
“Europa je stajala s druge strane mora kao mjesto bezvremenske homogenosti, gdje je domaće bijelo stanovništvo oduvijek bilo i uvijek će ostati. Međutim, u 2010-ima tim je Amerikancima sinulo da ta sveta slika Europe više nije točna. S obzirom na to da se radno sposobno stanovništvo smanjivalo, europske zemlje prihvatile su milijune muslimanskih izbjeglica i drugih imigranata s Bliskog istoka te iz središnje i južne Azije – od kojih se mnogi nisu asimilirali ni približno tako dobro kao njihovi vršnjaci u SAD-u. Čuli biste ljude kako govore stvari poput ‘Pariz više nije Pariz’.”
Rast desnice
Današnja američka desnica, tvrdi Smith, u suštini ne mari za demokraciju, savezništvo, NATO ili europski projekt. Njih zanima “zapadna civilizacija”. Osim ako Europa masovno ne protjera muslimanske imigrante i ne počne govoriti o svojoj kršćanskoj baštini, Republikanska stranka vjerojatno neće ni podići ruku da pomogne Europi s bilo kojim od njezinih problema. Drugim riječima, kada zaštita “zapadne civilizacije” – s naglaskom na rasu i vjeru – postane središnji dio američke nacionalne sigurnosti, najveća prijetnja postaje nekontrolirana imigracija u Ameriku i Zapadnu Europu – a ne u Rusiju ili Kinu.
A “zaštita američke kulture, ‘duhovnog zdravlja’ i ‘tradicionalnih obitelji’ postavljena je kao temeljni zahtjevi nacionalne sigurnosti”. I tu Trump traži saveznike među europskim desnim i ekstremno desnim strankama. U posljednjih 15 godina desne stranke zabilježile su izuzetan rast u europskim zemljama. Ali i one koje analitičari smatraju ekstremno desnim, iako nije baš posve jasno gdje je granica između desnice i ekstremne desnice.
“Podrijetlo nedavnog porasta ekstremne desnice u Europi teško je odrediti. Neki teoretiziraju da su, počevši od financijske krize 2008. -2009., birači zbog ekonomske tjeskobe odstupili od mainstreama i okrenuli se ekstremima. No, dokazi za to su mješoviti. Europa je najbogatija ikad. A ekstremno desne stranke često dobivaju značajnu podršku bogatih. Teško je pogledati Nizozemsku – jednu od najbogatijih zemalja svijeta po glavi stanovnika – i navesti ekonomsku tjeskobu kako biste objasnili njezinu vladu koju predvodi ekstremna desnica”, piše The Economist. Još jedan često izneseni argument je da desnica predstavlja reakciju na migrantsku krizu koja je kulminirala 2015. Ilegalna imigracija u neke europske zemlje ostala je vrlo visoka.
Niz kriza
Opet, ova teorija nije savršena. U Njemačkoj, kao i u mnogim drugim zemljama, podrška ekstremnoj desnici dolazi pretežno iz područja s malo imigracije. Zapravo, povezanost između stope imigracije i podrške ekstremnoj desnici slabija je nego što biste očekivali. Irska, na primjer, ima jednu od najvećih populacija rođenih u inozemstvu u Europi, ali nema veću stranku ekstremne desnice.
Obrnuto vrijedi za Poljsku. “Umjesto toga, uspon europske desnice vjerojatno je rezultat kombinacije čimbenika. Niz kriza od 2008. nadalje oslabio je povjerenje u europske čelnike. I premda Europljani postaju sve bogatiji, mnogi osjećaju tjeskobu zbog svoje ekonomske sigurnosti i društvenog statusa. To ih čini osjetljivijima na kulturne promjene poput imigracije – čak i kada se te promjene događaju daleko. Ove trendove pogoršavaju promjene u medijskom krajoliku, posebno porast društvenih medija. Rastuća podrška ekstremnoj desnici također ima svoj zamah: svaki put kada stranke povećaju svoju zastupljenost, one se normaliziraju u očima većine birača”, piše ugledni list.
A europska desnica, razjedinjena na prvi pogled, ima uvijek isti cilj – ući u vladu ili voditi vladu. “Dovođenje krajnje desnice u vladu ono je što bi moglo učvrstiti i proširiti njihov glas zbog signala legitimnosti koje šalje”, kaže Stuart Turnbull-Dugarte, politolog sa Sveučilišta u Southamptonu. Drugi pristup za stranke mainstreama je pridobiti birače krajnje desnice usvajanjem nekih od njihovih preferiranih politika. Niz europskih čelnika – u zemljama od Velike Britanije do Danske – krenuo je tim putem, osuđujući imigraciju i povlačeći se od klimatskih ciljeva. Istraživanje Tarika Abou-Chadija sa Sveučilišta u Oxfordu pokazuje da kada političari mainstreama zauzmu antiimigrantske stavove, to samo podsjeća birače zašto bi uopće mogli glasati za stranke krajnje desnice. Kako kaže Abou-Chadi, “ne postoji čarobna formula koja će učiniti da krajnja desnica nestane”.
Jačanje utjecaja
U Poljskoj i Austriji desnica, bar ona koja se doživljava kao ekstremna, nije na vlasti, ali desne strane koje su euroskeptične imaju veliki utjecaj. Na prošlim izborima u Austriji, Slobodarska stranka bila je najjača snaga. U Poljskoj je Karol Nawrocki, kandidat kojeg podržava nacionalno konzervativna stranka Pravo i pravda pobijedio na predsjedničkim izborima. Možda ne čudi, smatraju politički analitičari, da se Trumpova administracija nada kako će uskoro moći ostvariti veći utjecaj u tim zemljama.
Na Trumpovoj listi poželjnih nema Češke i Slovačke, jer tamošnje desne stranke ideološki nisu kompatibilne s ideologijom koju promiče američki predsjednik. Bilo kako bilo, Trump neće popustiti, radit će na demontaži europskog jedinstva, a desne stranke će grozničavo pokušavati doći do vlasti. Daleko je to od jedinstva europske desnice, ali joj ne smeta ostvariti glavni cilj – osvojiti vlast i surađivati s Trumpom. A put do toga je da se nagrize jedinstvo europskih zemalja u EU, što se stalno događa.
U godinama koje dolaze bit će mnogo slučajeva koji će ugroziti Bruxelles, članice koje neće poštivati zajedničke odluke, čime će se sve više dovoditi u pitanje sama bit europske integracije. Stručnjaci kažu da Trumpov cilj nije da neka od zemalja koja je na njegovoj listi izađe iz EU-a, već potaknuti postupni raspad europskih integracija diplomatskom, političkom, a možda čak i financijskom podrškom. U tome bi mogao uspjeti.
Europski čelnici su “slabi” i uništili su svoje zemlje
U Varšavi, tijekom poljske predsjedničke kampanje, Kristi Noem, američka ministrica domovinske sigurnosti, rekla je konzervativcima u svibnju: “Nemamo vremena zaobilaziti opasnosti koje prijete našim društvima”. Europski čelnici su “slabi”, upozorila je, i “uništili su naše zemlje jer su se vodili strahom. Koristili su strah da prevare ljude i koristili su strah da promoviraju agendu koja nije ono što je sloboda. To nije ono što je sloboda”. Tako je američka administracija otvoreno podržala krajnje desnu poljsku stranku koja želi izmijeniti i Europsku uniju.
Orbanu prijeti poraz na izborima
Može li Trump “izvući” Italiju, Austriju, Poljsku i Mađarsku iz Europske unije? Teško. A je li može ipak oslabiti europsko jedinstvo? E, to može. Ali, događaji ponekad idu brže i neizvjesnije od prognoza, pa tako Mađarsku ubrzo čekaju izbori koji bi mogli označiti kraj Viktora Orbana. Tako bi Mađarska otpala iz kvarteta koji Trump želi pridobiti za “užu suradnju s Amerikom”. “Američki predsjednik također se čini oduševljen Giorgijom Meloni i njezinom strankom Braća Italije, desničarskom strankom s neofašističkim korijenima. No, Daniel Hegedüs, regionalni direktor za Srednju Europu u Njemačkom Marshallovom fondu Sjedinjenih Država, smatra da američka vlada ‘pogrešno pretpostavlja’ da će se Meloni protiviti EU”, zaključuje Deutsche Welle.
