Ako je HSS s Krešom Beljakom bio na samrti, uskoro ćemo ga s Darkom Vuletićem moći proglasiti potpuno mrtvim, tim riječima dio nezadovoljnika komentira ovih dana održane unutarstranačke izbore u ovoj nekoć perspektivnoj stranci.
Posljednjih desetak godina na čelu HSS-a bio je saborski zastupnik i bivši samoborski gradonačelnik Beljak, koji se na ovim prosinačkim unutarstranačkim izborima nije niti natjecao jer je shvatio da je došao do kraja puta. Na tom dugogodišnjem Beljakovu putu, koji završava njegovim odlaskom iz politike, do kraja je po svemu sudeći došao i HSS, s obzirom na to da su mandate sada već bivšeg predsjednika obilježili kadrovski odljevi, unutarstranački sukobi, porazi na izborima, čudnovate koalicije i potpuna ideološka konfuzija, da ne kažemo gubljenje.
Možda Beljak u jednom trenutku i jest imao dobre namjere, no javnost nije imala prigodu vidjeti da ih je realizirao pa je jedini logičan slijed njegov odlazak. Bilo je za očekivati da će se u trenutku Beljakova odlaska ‘seljaci’ ipak odlučiti da ih preuzme neko novo, svježe i mlado lice koje će stranku vratiti na staze stare slave, ali takva očekivanja s obzirom na događanja na domaćoj političkoj sceni mogu imati samo naivci.
Riješili izbore
Bilo kako bilo, sada kada Beljak odlazi, na čelo HSS-a dolazi Vuletić, čovjek iz ere Ivice Račana, Ive Sanadera i Jadranke Kosor, odnosno iz vremena u kojem je ta stranka vjerno surađivala sa svim hrvatskim premijerima koji su je držali uza se, znajući da je relevantan politički faktor. Posljednjih godina HSS ne predstavlja gotovo nikakav faktor, a prije nego što je spakirao sve kofere, Beljak je uspio slomiti unutarstranačku pobunu koja traje još od proljeća kada se dio članova pobudio zbog, kako su tvrdili, ilegalnog sazivanja skupštine, zbog čega su podnijeli tužbu Ministarstvu uprave. Beljak je u međuvremenu neutralizirao protivnike, a u posljednji tren iz utrke je izbacio Tomislava Boljara, glavnog protivnika i gradonačelnika Duge Rese, kojem je zabranjena kandidatura na stranačkim izborima.
Kandidatura je zato na Glavnom odboru potvrđena šefu zagrebačkog HSS-a Vuletiću i slavonskom HSS-ovcu Stjepanu Gašparoviću. Slučajno ili ne, Vuletić je Beljakov blizak suradnik koji je karijeru gradio i kao šef Hrvatskih šuma u eri kontroverznog premijera Sanadera, dok se Gašparović na političkoj sceni pojavio na posljednjim lokalnim izborima kada je bio kandidat HSS-a i SDP-a za župana u Vukovarsko-srijemskoj županiji i izgubio izbore već u prvom krugu. Iz HSS-ovih redova tvrdilo se da je Boljarova kandidatura odbijena jer nije plaćao članski doprinos. Time što su eliminirali Boljara, iza kojeg su stajali Beljakovi kritičari, HSS-ovci su izbore u Vuletićevu korist riješili i prije nego što su se oni službeno održali. Nezadovoljstvo time Boljar je pokušao komunicirati i javno je objasnio da članski doprinos nije plaćao zato što je osobno financirao sve potrebne aktivnosti i troškove stranke, no to očito nije bilo dovoljno pa je Vuletić preuzeo vodstvo HSS-a, najavljujući da će stranku vratiti starim korijenima odnosno obitelji, vjeri, tradiciji i domoljublju, pri čemu je naglasak stavio i na samostalan izlazak na buduće izbore nakon kojih bi ‘seljaci’, po svemu sudeći, ponovo mogli postati poželjni partneri HDZ-u i premijeru Andreju Plenkoviću.
Vuletić je, prema dostupnim podacima, diplomirani inženjer šumarstva koji je jedno vrijeme vodio Hrvatske šume gdje su mu mandat obilježili brojni medijski napisi o ilegalnim natječajima i sječi šuma. Tvrdilo se da se time godišnje ukrade više od milijun i pol kuna drvne mase, što je Vuletić demantirao baš kao što je demantirao i teze o dugu teškom 400 milijuna kuna koje prema Hrvatskim šumama imaju tvrtke s povlaštenim statusom, odnosno one čiji su šefovi donatori HDZ-a ili one koje u vlasničkoj strukturi imaju povlaštenu podršku, a koje navodno nisu podmirivale obveze i do dvije godine.
Bandićeva veza
U Vuletićevu mandatu u Šume je upao Uskok, doduše kako bi se pozabavio poslovanjem njegova prethodnika Darka Beuka, koji se u međuvremenu profilirao kao jedan od aktera afere Fimi medija. U svakom slučaju, Vuletiću se, ako ništa drugo, spočitavalo to da je u Šume politički imenovan, što u odnosu na sve druge afere iz Sanaderove ere i nije neki pretjerano težak krimen. Nakon što je smijenjen, Vuletić se našao u središtu pozornosti zbog ugovorenih milijunskih bonusa koji su isplaćivani upravama bez obzira na gubitke i afere, što je on branio pozivajući se na postignute rezultate.
S jednakim žarom Vuletić se branio i od povezivanja s pokojnim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Uporište za tu poveznicu jest to što je Vuletić prije nego što je stigao u Hrvatske šume bio pročelnik Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo pod Bandićevim vodstvom. Tijekom 2011. Vuletić se kao čelnik HSS-a u Zagrebu spominjao kao ključni zagovornik koalicije s Bandićem, što je rezultiralo sukobom unutar stranke koju je vodio pokojni Josip Friščić, čija se struja protivila suradnji sa zagrebačkim gradonačelnikom, dok je Vuletić isticao da za suradnju s Bandićem ima potporu baze.
Bandić je istodobno podupirao Vuletića unutar HSS-a, javno mu čestitajući na reizborima za šefa zagrebačke organizacije te progovarajući o njihovoj kvalitetnoj suradnji koja je došla do te razine da je u kampanji 2011. Bandić tvrdio da će Vuletić kao kvalitetan kadar iz seljačkih redova biti drugi na njegovoj listi u Zagrebu.
