T“ekstaza sreće” za koju su mnogi u Venezueli rekli da su je osjetili nakon zapanjujućeg uklanjanja despotskog vođe zemlje u izvanrednoj američkoj vojnoj operaciji gotovo je odmah prekinuta zastrašujućom budućom stvarnošću.
U subotu je Bijela kuća podijelila fotografije venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura s lisicama i povezom na očima na putu za New York, gdje je američki državni odvjetnik rekao da će se on i njegova supruga Cilia Flores suočiti s optužbama za “narko-terorizam”.
Donald Trump je na tiskovnoj konferenciji izjavio da će njegova administracija “voditi zemlju sve dok ne budemo mogli provesti sigurnu, pravilnu i razumnu tranziciju”.
On je implicirao da će Madurova zamjenica, Delcy Rodriguez, sada vršiteljica dužnosti predsjednika, vjerojatno voditi tranziciju, budući da je ona “spremna učiniti ono što mislimo da je potrebno da Venezuelu ponovno učinimo velikom”.
Trump je smijenio oporbenu osobu i dobitnicu Nobelove nagrade za mir 2025. Mariju Corina Machado jer očito ne izaziva dovoljno “poštovanja” ili “podrške” među svojim ljudima.
Američki predsjednik uopće nije spomenuo oporbenog kandidata Edmunda Gonzáleza Urrutiju – upravo onoga čovjeka kojeg su SAD prepoznale kao pravog izabranog predsjednika na izborima 2024. godine za koje je Maduro tvrdio da je pobijedio.
“Imat ćemo naše vrlo velike američke naftne kompanije, najveće bilo gdje u svijetu, da uđu, potrošit ćemo milijarde da popravimo teško pokvarenu naftnu infrastrukturu i početi zarađivati”, uživao je Trump dok je konferencija krenula.
“Iz zemlje ćemo izvaditi ogromnu količinu bogatstva”, dodao je.
U televizijskoj izjavi, gospođa Rodriguez je zanijekala tvrdnje da planira pomoći američkoj vladi u vođenju zemlje i izjavila da je jedini predsjednik Maduro. Nejasno je je li ovo izravan izazov planovima Trumpove administracije ili oprezno domaće držanje.
Što god bila istina, bombardiranje suverene države i zarobljavanje njezina vođe – bez obzira koliko autoritaran ili kriminalac bio – u bezobraznoj potrazi za promjenom režima i očito naftom, razbija međunarodno pravo, pravdu i, iskreno, svjetski poredak.
Malo je onih koji znaju učinak leptira ove poruke na globalnu zajednicu u ovom trenutku sukoba i krize bez presedana, osobito s Madurovim ruskim i iranskim vezama i podrškom.
Venezuelanski narod, od kojih se mnogi iskradaju iz svojih domova i hrabro jure ulicama pod kontrolom paravojnih snaga kako bi se opskrbili zalihama za hitne slučajeve, zaslužuju pravedno i demokratsko vodstvo. Umjesto toga, prema riječima jednog čovjeka s kojim smo razgovarali u glavnom gradu Venezuele, oni ozbiljno moraju razmisliti “hoće li Trump biti naš predsjednik”.
Postoji duboka zabrinutost da je, umjesto bilo kakvog kretanja prema svjetlijoj budućnosti, ovo samo prijelaz s “autoritativnog sustava nametnutog iznutra na onaj kojim se upravlja izvana”, objašnjava María Corina Roldán Robles, venezuelanska politička analitičarka.
“Nafta ne može biti organizacijsko načelo političke tranzicije”, dodaje ona.
“Ovo nije čisti prekid [old] režima, već rekonfiguracije moći uz posredovanje SAD-a, koja održava sve stare figure.”
Posebno je frustrirajuće kada mnogi Venezuelanci vide “nema vakuuma vlasti”, objašnjava Ana María Diez, čelnica velike koalicije venezuelanskih organizacija civilnog društva i savjetnica za mehanizme UN-a. Venezuela je, kaže ona, “velikom većinom glasala i izabrala” Edmunda Gonzáleza Urrutiju za predsjednika, koji bi mogao i trebao položiti prisegu što je prije moguće kako bi upravljao zemljom, zajedno s Maríom Corinom Machado kao svojom potpredsjednicom, “prema volji naroda”.
Inače, osim fizičkog uklanjanja Madura, u Venezueli naravno nije bilo tranzicije.
Ista čavistička vlada i vojska koja je jučer bila na vlasti, sada je na vlasti, kaže mi Carlos Lizarralde, istaknuti venezuelanski pisac. Delcy Rodríguez i njezin brat Jorge, koji je predsjednik zakonodavnog tijela zemlje, zapravo kontroliraju. Ne skrivaju se, kaže mi. Umjesto toga, oni su “još uvijek živi, prkosni i suprotno onome što ljudi govore, ujedinjeni”.
Trump se sigurno igra vatrom u ovoj potrazi za svojom novoizmišljenom “Don-roeovom doktrinom”, igrom riječi o 200 godina staroj knjizi petog američkog predsjednika Jamesa Monroea. Istoimena Monroeova doktrina bila je usmjerena na sprječavanje stranog, posebice europskog, uplitanja u Latinsku Ameriku i na jačanje tvrdnji SAD-a da upravljaju regijom.
Trump je svakako dokazao da može zvati – i vatra – šut u regiju, ali ne i da može kontrolirati sve ishode.
Budućnost mira i pravde za Venezuelu, i iskreno za svijet, je u pitanju.
